Na današnji dan, 28. oktobra 1851. godine tri dana pre smrti, vladika Petar II Petrović Njegoš upoznao je glavare i senatore, okupljene oko njegove postelje u Biljardi, sa sadržajem testamenta čiji su primjerci (kopije) dostavljeni ruskoj vladi, poslaniku Rusije u Beču i konzulu u Dubrovniku.
Prema testamentu, na čijem je doslednom izvršenju insistirao vladika Rade, zaklinjući glavare da ga se pridržavaju, njegov brat Pero Petrović trebalo je da ostane predsednik Senata i upravlja narodnim poslovima, dok Danilo (koga je Njegoš odredio za naslednika) ne završi škole, odnosno, dok se, kako je Petar II naglasio, “ne učini sposobnim narodom upravljati”.
Hvala Ti, Gospodi, jer si me na brijegu jednoga Tvojega svijeta udostojio izvesti i zrakah jednoga Tvojega divnoga sunca blagovolio napojiti. Hvala Ti, Gospodi, jer si me na zemlji nad milionima i dušom i tijelom ukrasio – koliko me od moga đetinstva Tvoje nepostižimo veličestvo topilo u gimne Božestvene radosti, udivlenija i veleljepote Tvoje, toliko sam bijednu sudbinu ljudsku sa užasom razmatrao i oplakivao – Tvoje je slovo sve iz ništa sotvorilo, Tvome je zakonu sve pokorno, čovjek je smrtan i mora umrijeti. Ja sa nadeždom stupam k Tvojemu svetilištu Božestvenome, kojega sam svijetlu sjenku nazrio jošte s brijega kojega su moji smrtni koraci mjerili – ja na Tvoj poziv smireno idem ili pod Tvojim lonom da vječni san boravim, ili u horove besmrtne da Te vječno slavim.
