EU pooštrava pravila za strance

Uvodi se stroža kontrola granica, brži povratak i nova pravila za azil
Evropska unija pooštrava pristup neregularnim migracijama, uvodi zajedničke procedure za azil i jača saradnju sa zemljama izvan svojih granica.
Novi sistem treba da omogući bolju kontrolu dolazaka i efikasniji povratak osoba koje nemaju pravo boravka, ali otvara i pitanja zaštite ljudskih prava i položaja stranaca koji legalno žive i rade u Evropi.
Evropska unija ulazi u novu fazu migracione politike, u kojoj su kontrola spoljnih granica, brže rešavanje zahteva za azil i efikasniji povratak osoba bez prava boravka među glavnim prioritetima. Promene dolaze u trenutku kada migracije ostaju jedno od politički najosetljivijih pitanja u Evropi, uz pritisak država članica da imaju veću kontrolu nad tim ko ulazi na njihovu teritoriju i pod kojim uslovima može da ostane.
Jedna od najvažnijih promena jeste početak primene Pakta Evropske unije o migracijama i azilu, od 12. juna 2026. godine. Ovaj paket od deset zakonodavnih akata donosi zajednička pravila za registraciju i proveru osoba koje neregularno dolaze na teritoriju EU, unapređuje postupke za odlučivanje o azilu i uvodi mehanizme za raspodelu odgovornosti među državama članicama.
Novi sistem azila i stroža kontrola granica
Prema novim pravilima, osobe koje neregularno ulaze u Evropsku uniju prolaze kroz obaveznu registraciju, proveru identiteta, bezbednosne i zdravstvene provere, kao i procenu eventualnih posebnih potreba za zaštitom.
Cilj je da se već na spoljnim granicama utvrdi identitet osobe, njena situacija i odgovarajući postupak koji treba primeniti. Za određene kategorije ljudi predviđene su posebne granične procedure, uključujući slučajeve u kojima se smatra da postoji mala verovatnoća da će zahtev za međunarodnu zaštitu biti odobren.
Evropska komisija navodi da bi zajednička pravila trebalo da omoguće brže i ujednačenije postupanje u državama članicama, uz jasnije određivanje odgovornosti za obradu zahteva za azil. Sistem istovremeno predviđa mehanizme solidarnosti za države koje se suočavaju sa većim migracionim pritiskom.
Ipak, primena novih pravila ne znači da će svi stranci biti tretirani na isti način. Pravo na azil, međunarodna zaštita, legalna migracija zbog zaposlenja i boravak na osnovu porodičnih veza predstavljaju različite pravne kategorije, sa posebnim uslovima i procedurama.
Povratak osoba koje nemaju pravo boravka postaje prioritet
Drugi važan pravac evropske politike jeste ubrzavanje povratka osoba kojima je odbijen zahtev za azil ili koje nemaju drugi pravni osnov da ostanu u EU.
Evropske institucije smatraju da sistem azila ne može efikasno da funkcioniše ukoliko odluke o odbijanju zahteva i povratku ne mogu da se sprovedu u praksi. Zbog toga se pojačava saradnja sa zemljama porekla, a od partnerskih država očekuje se veća saradnja u prihvatu svojih državljana.
Na sastanku ministara unutrašnjih poslova EU 1. oktobra 2026. usvojena su nova pravila usmerena na efikasniji povratak osoba koje nemaju pravo da ostanu na teritoriji Unije. Evropska komisija je, nekoliko dana ranije, predstavila i plan za jačanje bezbednosti spoljnih granica, borbu protiv krijumčarenja migranata i bolju pripremljenost za iznenadne, masovne dolaske.
U evropskoj raspravi sve više prostora zauzima i mogućnost uspostavljanja centara za povratak u zemljama izvan EU. Takva rešenja izazivaju različite reakcije, posebno zbog pitanja pravne odgovornosti, uslova u kojima bi ljudi bili smešteni i zaštite osoba koje bi mogle biti izložene progonu ili drugim ozbiljnim opasnostima.
Šta se menja za strance koji legalno žive i rade u Evropi?
Za veliki broj stranih državljana koji već žive u državama članicama EU, najvažnije pitanje nije prelazak granice ili zahtev za azil, već sigurnost boravišnog statusa, mogućnost zaposlenja, produženje dozvola i spajanje porodice.
Ovde je važno naglasiti da pooštravanje pravila prema neregularnim migracijama ne znači automatski ukidanje ili ograničavanje svih prava stranaca koji legalno borave u EU. Radne i boravišne dozvole i dalje u velikoj meri zavise od nacionalnih zakona, vrste dozvole, zaposlenja, porodičnog statusa i drugih uslova koje propisuje konkretna država.
To je posebno značajno za državljane Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Severne Makedonije i drugih zemalja regiona koji rade ili planiraju da se zaposle u evropskim državama.
Njihov položaj zavisi od pravila države u kojoj žive ili žele da se presele. Zbog toga se ne može govoriti o jednom jedinstvenom pravilu koje bi važilo za sve strance u Evropskoj uniji.
Istovremeno, evropske institucije nastoje da povežu strožu kontrolu neregularnih migracija sa uređenijim kanalima legalnog dolaska radnika i stručnjaka. To pokazuje da evropska migraciona politika nije usmerena isključivo na ograničavanje dolazaka, već i na upravljanje potrebama tržišta rada i demografskim izazovima.
Ljudska prava ostaju jedno od ključnih pitanja
Dok evropske institucije naglašavaju potrebu za efikasnijom kontrolom granica, organizacije za zaštitu ljudskih prava upozoravaju na rizike koje strože procedure mogu da donesu ljudima koji traže međunarodnu zaštitu.
Agencija Evropske unije za osnovna prava upozorila je u svom izveštaju objavljenom 22. oktobra 2026. da na spoljnim granicama EU i dalje postoje ozbiljna pitanja u vezi sa zaštitom osnovnih prava, odgovornošću za navodna kršenja prava i zaštitom dece koja dolaze u Evropu.
Prema podacima navedenim u izveštaju, najmanje 852 osobe poginule su ili nestale na migracionim rutama ka Evropi tokom perioda od jula do septembra 2026. godine.
Agencija je takođe ukazala na to da mehanizmi nezavisnog nadzora nad poštovanjem osnovnih prava, predviđeni novim migracionim sistemom, još nisu u potpunosti uspostavljeni u svim državama članicama.
To znači da će jedan od ključnih izazova u narednom periodu biti kako uskladiti efikasniju kontrolu migracija sa obavezama koje proizlaze iz evropskog i međunarodnog prava.
Pravo da se zatraži azil, zabrana vraćanja ljudi na mesta gde im preti progon ili ozbiljna opasnost i zaštita dece predstavljaju važne pravne garancije koje države članice moraju da poštuju i u okviru strožih migracionih procedura.
Traže ravnotežu između bezbednosti i potrebe za radnicima
Migraciona politika EU nalazi se između nekoliko različitih interesa. Sa jedne strane, države članice žele da imaju veću kontrolu nad neregularnim dolascima, spreče krijumčarenje ljudi i efikasnije sprovode odluke o povratku.
Sa druge strane, evropske ekonomije u pojedinim sektorima zavise od stranih radnika, dok ratovi, politička nestabilnost i humanitarne krize stvaraju potrebu za međunarodnom zaštitom.
Zbog toga će budućnost evropske migracione politike zavisiti ne samo od kontrole granica već i od toga koliko će države članice uspešno sprovoditi zajednička pravila, sarađivati sa zemljama porekla i obezbediti pristup legalnim putevima migracije.
Posebno će biti važno pratiti kako se novi sistem primenjuje u praksi, koliko brzo se rešavaju zahtevi za azil, da li se odluke o povratku sprovode u skladu sa zakonom i da li se istovremeno poštuju prava ljudi kojima je potrebna zaštita.
Stroža pravila, ali ne ista za sve strance
Promene koje Evropska unija sprovodi pokazuju da migraciona politika postaje organizovanija, ali i restriktivnija prema neregularnim dolascima i osobama koje nemaju pravo boravka.
Ipak, bilo bi pogrešno zaključiti da se nova pravila na isti način odnose na sve strance. Položaj tražilaca azila, priznatih izbeglica, stranih radnika i ljudi koji već godinama legalno žive u EU zavisi od različitih propisa i okolnosti.
Za građane zemalja izvan Unije najvažnije će biti da prate pravila konkretne države u kojoj žele da žive ili rade, dok će na nivou EU ključna pitanja ostati upravljanje migracionim tokovima, saradnja među državama članicama i zaštita osnovnih prava.
Evropa tako ulazi u period u kojem će se uspešnost migracione politike meriti ne samo sposobnošću da kontroliše svoje granice već i time da li može da izgradi sistem koji istovremeno obezbeđuje pravnu sigurnost, poštovanje ljudskih prava i odgovara na stvarne potrebe evropskog društva.