Evo kako su očevi savetovali svoje sinove 1768, a danas?

Pre više od dva i po veka jedan nepoznati autor zapisao je očinske savete sinu koji se spremao za vojnu službu. Iako je od tada prošlo 258 godina, poruke o poštenju, obrazovanju, karakteru, samodisciplini i odnosu prema drugim ljudima zvuče kao da su napisane danas.
U vremenu kada se mnogo govori o obrazovanju mladih, izboru zanimanja, uspehu i pripremi za život, često zaboravljamo da nijedna diploma, titula ili profesionalno dostignuće ne mogu zameniti ono najvažnije – karakter čoveka.
A upravo o tome govori jedan zanimljiv tekst iz 18. veka, sačuvan na stranicama prvog srpskog časopisa, Slaveno-srpskog magazina, objavljenog 1768. godine u Veneciji.
Reč je o članku pod naslovom „Očinsko uputstvo sinu koji hoće da se posveti vojnoj službi“, u kojem nepoznati autor kroz pismo oca sinu iznosi niz životnih pouka.
Časopis je uređivao Zaharije Orfelin, jedan od značajnijih srpskih prosvetitelja 18. veka. Iako je vojna služba povod za nastanak ovog teksta, njegove poruke odavno prevazilaze vojnički poziv.
Znanje je bogatstvo koje čovjek nosi sa sobom
Jedna od važnih pouka odnosi se na obrazovanje i čitanje. Mladi čovek ne treba da prestane uči onda kada završi školovanje. Naprotiv, slobodno vreme treba koristiti za čitanje, upoznavanje istorije, proučavanje života znamenitih ljudi i sticanje novih znanja.
U tome se prepoznaje ideja koja je i danas posebno važna: čovek se ne razvija samo kroz formalno obrazovanje, već i kroz radoznalost, iskustvo i spremnost da svakoga dana nauči nešto novo.
Čuvaj sebe i ne dozvoli da tobom upravljaju poroci
Otac upozorava sina na opasnosti pijanstva, kockanja i drugih poroka koji mogu uništiti zdravlje, ugled i budućnost mladog čoveka.
Samokontrola se tako predstavlja kao jedna od najvažnijih osobina. Nije dovoljno biti sposoban i obrazovan ako čovek ne umije da upravlja svojim postupcima, željama i slabostima.
Ova poruka nije izgubila na značaju ni danas, kada su mladi izloženi brojnim iskušenjima i pritiscima. Posebno mjesto pripada hrišćanskim načelima: poštovanju Boga, molitvi, zahvalnosti i pomaganju onima kojima je pomoć potrebna.
Poštuj druge, bez obzira na njihov položaj
Posebno su zanimljivi saveti o odnosu prema ljudima. Autor naglašava važnost poštovanja prema nadređenima, pristojnosti prema sebi ravnima i blagosti prema onima koji su pod nečijom komandom.
U tekstu se, između ostalog, navodi:
„Uvek imaj veliko poštovanje prema svojim komandirima. Prema sebi ravnima budi pristojan, a prema tvojim potčinjenima predusretljiv i blag.“
Ova misao možda je i jedna od najaktuelnijih danas. Pravi karakter čoveka ne pokazuje se samo u odnosu prema onima od kojih nešto očekuje, već naročito u načinu na koji se ponaša prema ljudima koji zavise od njega.
Položaj i autoritet nose odgovornost
Vojni poziv u ovom pismu nije predstavljen samo kao mogućnost za napredovanje i sticanje ugleda. On podrazumijeva odgovornost, disciplinu, znanje i brigu o ljudima.
Čovek koji ima autoritet ne sme ga koristiti za ponižavanje drugih, već mora razumeti da njegov položaj sa sobom nosi i obaveze.
To je pouka koja se jednako može primeniti na roditelje, nastavnike, rukovodioce, političare i sve one koji imaju odgovornost prema drugima.
Poštenje i moral ispred slepog poslušništva
Možda je najvažnija poruka ovog očinskog uputstva ona koja se odnosi na moralnu odgovornost.
Poslušnost i disciplina jesu važne, ali ne smeju značiti odricanje od vlastitog rasuđivanja. Čovek mora znati razlikovati ispravno od pogrešnog i ne sme se odreći svojih moralnih načela samo zato što mu je neko nešto naredio.
Poštenje, čestitost, skromnost, pravednost i čovekoljublje predstavljaju vrednosti koje bi trebalo da budu temelj svakog životnog poziva.
Poruka preživela više od dva i po veka
Od 1768. godine do danas promenili su se način života, obrazovanje, tehnologija, zanimanja i društvene okolnosti. Ipak, osnovna pitanja ljudskog karaktera ostala su gotovo ista.
Kako odgojiti odgovornog čovjeka? Kako naučiti mlade da poštuju druge, da ne podležu porocima, da cene znanje i da svoje sposobnosti koriste na dobrobit zajednice?
Odgovor na ova pitanja ne nalazi se samo u savremenim pedagoškim knjigama. Ponekad ga možemo pronaći i na stranicama starih časopisa.
Očinsko uputstvo iz 1768. godine podseća nas da priprema za život nije samo priprema za zanimanje. Nije dovoljno postati dobar vojnik, lekar, učitelj, inženjer ili rukovodilac. Važno je, pre svega, postati dobar čovek.
Jer znanje može otvoriti mnoga vrata, sposobnost može doneti uspeh, ali upravo karakter određuje kakav ćemo trag ostaviti iza sebe.
Možda bi zato bilo dobro da i današnji roditelji, nastavnici i mladi pročitaju ove stare pouke. Neke stvari, očigledno, nikada ne zastarevaju.