Tamo Daleko
Portal za negovanje veza
rasejanja i otadžbine
|

Slovenac na dohvat leka za Parkinsonovu bolest

15. oktobar 2026. · Tamo daleko

Piše: Mišo Vujović

Američki Slovenac, zagrebački student i srpski zet dr Dimitri Kranjc, na dohvat je Nobelove nagrade zbog otkrića u lečenju Parkinsonove boleti.

Od Celja i Zagreba do Harvarda i Čikaga: ugledni neurolog, koji je prema našim informacijama nominovan za najviše svetsko priznanje otkrićima otvara nove pravce u razumevanju teške i neizlečive boleti. Za čoveka koji živi sa Parkinsonovom bolešću, naučno otkriće znači život.

Iza stručnih naziva i laboratorijskih rezultata stoji nada da će ruka postati mirnija, korak sigurniji, a svakodnevni život lakši. Zato imena naučnika koji strpljivo istražuju uzroke odumiranja nervnih ćelija zaslužuju da budu poznata i izvan medicinskih krugova. A jedno od takvih imena upravo je Dimitri Kranjc.

Rođen u Celju, u Sloveniji, profesor Kranjc je medicinu završio u Zagrebu. Specijalizaciju iz neurologije i istraživačko usavršavanje nastavio je u Opštoj bolnici Masačusetsa, povezanoj sa Medicinskim fakultetom Harvarda, gde je potom radio kao profesor neurologije. Na Univerzitetu Nortvestern u Čikagu rukovodi Katedrom za neurologiju Medicinskog fakulteta Fajnberg, a njegov naučni rad usredsređen je na mehanizme koji dovode do propadanja neurona.

Sa našim prostorima povezuje ga i porodica: oženjen je kćerkom čuvenog vajara Mije Tomanića za koga stručnjaci i kolege tvrde da je davno nadmašio Meštrovića. Dmitri, kako insistira da ga osloljavam, veliki je navijač i poštovala. Novaka Đokovića — lična naklonost koja upotpunjuje portret čoveka čija profesionalna biografija pripada svetskoj nauci, a on je predusretljivo pristupačan poput većine ostvarenih i vanserijskih ljudi.

U središtu Kranjcovih istraživanja nalazi se pitanje od presudne važnosti: zašto pojedine nervne ćelije obolevaju i odumiru, dok druge opstaju? Kranjc odgovor traži u samoj ćeliji, u složenim procesima od kojih zavise njena energija, obnavljanje i preživljavanje.

Jedno od najznačajnijih otkrića njegovog tima jeste neposredna komunikacija mitohondrija i lizozoma. Mitohondrije obezbeđuju energiju za rad ćelije, dok lizozomi razgrađuju i prerađuju materijal koji joj više nije potreban. Kranjc i saradnici pokazali su da ove strukture ostvaruju direktne kontakte i preko njih usklađuju svoje funkcije. Otkriće, objavljeno 2018. godine u časopisu „Nature“, otvorilo je novo polje istraživanja ćelijske biologije.

Značaj tog rada posebno se vidi u proučavanju Parkinsonove bolesti. Istraživanja njegovog tima pokazala su kako poremećaji komunikacije između mitohondrija i lizozoma mogu da naruše funkcionisanje neurona koji proizvode dopamin. Tako se postepeno razjašnjavaju veze između različitih oštećenja u ćeliji i otkrivaju mesta na kojima bi buduće terapije mogle da deluju.

Posebnu vrednost ima Kranjcova usmerenost na proučavanje ljudskih neurona. Njegov tim je u radu objavljenom 2017. godine u časopisu „Science“ otkrio niz povezanih poremećaja u kojem nagomilavanje oksidovanog dopamina prati narušavanje rada mitohondrija i lizozoma. Razlike uočene između ljudskih i mišjih ćelija pokazale su koliko je važno da istraživački modeli verno odražavaju ljudsku bolest. Takav pristup daje snagu njegovom radu. Precizno razumevanje onoga što se događa u oboleloj ćeliji omogućava naučnicima da bolje odrede koje mehanizme treba ispitati i kako na njih pokušati da utiču. Put od laboratorijskog otkrića do uspešnog lečenja dug je i zahtevan, ali svaki pouzdan odgovor pomaže da se njime ide sigurnije.

Za doprinos istraživanju neurodegenerativnih oboljenja Kranjc je 2022. godine izabran u američku Nacionalnu akademiju medicine. Univerzitet Nortvestern dodelio mu je 2025. i nagradu „Tripartite Legacy“ za translacionu nauku i obrazovanje, prepoznajući značaj njegovih otkrića i njihovo povezivanje sa razvojem novih terapijskih pristupa. Ova dostignuća još ne predstavljaju lek koji zaustavlja Parkinsonovu bolest, ali obećavaju mnogo, pružajući čvršću naučnu osnovu za traganje za takvim lečenjem. Za obolele i njihove porodice to je važna, konkretna vrednost: nada oslonjena na znanje, istraživanje i rezultate koji se mogu proveriti.

Profesor Dimitri Kranjc posvetio je karijeru procesima koji se odvijaju daleko od ljudskog pogleda, a određuju sposobnost čoveka da se kreće, govori i živi samostalno. Zato njegov rad zaslužuje pažnju i poštovanje. U laboratorijama poput njegove, strpljivo i korak po korak, nastaje znanje od kojeg oboleli očekuju bolju budućnost.

Komentari

Vaše mišljenje nam je važno. Ostavite komentar i uključite se u razgovor.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

VAŠA PRIČAMesto za vašu pričuPošaljite nam priču, fotografiju ili sećanje iz rasejanja.Pišite redakciji →