Ne boj se, malo stado!
Tekst: Episkop Sergije
Svijet je u strahu. Planeta drhti pred do sada nepoznatim virusom. Munjevitom brzinom šire se informacije, poluinformacije, neprovjerene glasine, a često i bezočne laži. Ljudi tumaraju u sopstvenom beznađu, želeći da se spasu tako što će nagomilati zalihe brašna, ulja, sapuna… Reklo bi se da je započeo rat bez ijednog ispaljenog metka. Rat kojem se, za sada, ne nazire kraj. Strah se, prerastajući u paniku, bliži svom vrhuncu.
O Španskoj groznici, koja je harala svijetom prije stotinu godina ne bih ni znao da o tome nije pisao Branko Ćopić, pominjući je u svojim pripovjetkima i intervjuima. „Bez oca sam ostao vrlo rano. Umro je kad su mi bile četiri godine, 1919, kad je selom harao pravi pomor od španske groznice. Imao je tada trideset pet godina. Bio je mobilisan u austrougarsku vojsku, kao i moji ujaci. Ranjen je u onim groznim bitkama na Karpatima i kući se vratio kao invalid u desnu ruku“. Vid je preživio rat, ali ga je ubila groznica i to ona španska, baš na Grmeču. Možda su naši ljudi tada prvi put i čuli za daleku Španiju?! Ko zna.
Od tada je prošao jedan vijek, ispunjen ratovima, prevratima, sukobima, borbom za moć, novac, slavu… Generacije su došle i otišle sa ovoga svijeta, ali je svijet, čini se, ostao isti. Zlo u ljudima, oličeno u želji da se nadvlada manji, siromašniji i slabiji, porazio je jedan virus, koji ne gleda da li je neko bogat ili siromašan, da li je neko pismen ili nepismen, da li je Srbin, Francuz ili Englez.
Možda će nam ova svojevrsna pošast biti lekcija čovječnosti, iz koje ćemo naučiti da volimo pomažući druge, da uprkos različitostima živimo pod istim nebom, udišući isti vazduh, grijući se od istog Sunca. To nam poručuje i Sveti Apostol Pavle, sada kao i prije dvije hiljade godina kada je rekao Galatima: „Nema više Jevrejina ni Grka; nema više roba ni slobodnjaka; nema više muškoga roda ni ženskoga: jer ste svi vi jedno u Hristu Isusu“ (Gal. 3, 28).
Istorija je vječno ponavljanje istog, samo je Hristos „jedino novo pod Suncem“, kao što reče Jovan Damaskin. I ova današnja kriza nije ni prva ni posljednja. Mnogo toga su preživjeli ovdašnji ljudi, pa će i ovo jednom, bilo kad, ostati iza nas. To je sigurno. Važno je da mi iz svega ovoga naučimo da poštujemo i volimo jedni druge, da pomažemo onima kojima je pomoć potrebna, da nudimo rješenja a ne da kritikujemo, da poštujemo odluke nadležnih organa, njihove preporuke i želju da sa što manje posljedica izađemo kao pobjednici.
Budemo li brinuli jedni o drugima, a i o sebi samima, trijumf neće izostati. Naše je da u vrijeme Posta postimo, da se pričešćujemo i molimo, da volimo praštajući svima sve, da se molimo za medicinske radnike kojima je danas najteže.
Gospod je iznad svakog iskušenja. On nas gleda očima ljubavi, a mi, evo, i sada čujemo glas Njegov: „Ne boj se, malo stado, jer bi volja Oca vašega da vam dade carstvo“ (Lk. 12, 32)
