Tamo Daleko
Portal za negovanje veza
rasejanja i otadžbine
|

Srpski Poreč i Porečka ulica

28. jul 2020. · Zdravko Elez

Piše: Uroš Milivojević

Stigle vesti da gradske vlasti u Beogradu hoće da menjaju imena niza ulica…da ne ulazimo previše u politiku na tapetu su ulice koje svojim nazivima podsećaju na toponime širom bivše SFRJ…ideja bezvezna pošto su Sarajevska, Splitska, Zadarska, Šibenska…dobile ta imena još krajem 19. veka…

Jedna od ulica kojoj bi da menjaju ime je i Porečka. Nalazi se na Paliluli i spaja Bulevar despota Stefana i Poenkareovu. Ime međutim nije dobila po primorskom gradu Poreču na poluostrvu Istra (danas u R. Hrvatskoj) već po podunavskoj varoši Poreču, današnjem Donjem Milanovcu.

U srpskoj istoriji novijeg vremena stanovnici Poreča i okoline su ostavili značajan trag.

Poreč je od Turaka oslobodio čuveni junak vojvoda Milenko Stojković ( na slici desno) 1806. godine. On je bio iz okoline Požarevca ali je u toku Prvog ustanka komandovao dobrim delom Podunavlja. Kod ostrvskog utvrđenja Ada Kale je pogubio dahije. Istakao se i u bici na Deligradu. Vuk Karadžić ga je u mladosti jednom video u Beogradu i zapamtio ga je i kao mudrog čoveka koji malo govori ali koga se područnici plaše kao žive vatre. Posle oslobođenja Beograda 1807. godine jedan deo gradskih Turaka je krenuo da beži Dunavom. Vojvoda Milenko je ove čamce i brodove dočekao kod Poreča i iz njih je dovodio žene i decu. Poput turskog paše, imao je harem koje su činile Turkinje i Vlahinje. Poznato je da je svaku ženu udao i zbrinuo, a harem je zvanično raspustio pošto je morao u izgnanstvo u Rusiju posle sukoba sa Karađorđem 1811. godine.
U Poreču su rođeni i kapetan Miša Anastasijević („dunavski Rotšild“) i Stefan Stefanović Tenka. Miša se obogatio zahvaljujući partnerstvu sa knezom Milošem trgujući solju i drugim potrepštinama. U politiku se upleo zahvaljujući upravo zaveri protiv kneza Aleksandra Karađorđevića koju je pokrenuo Tenka 1857. godine. Tenkina zavera je bila razotkrivena pa je knez, strahujući za život svoje porodice, pohapsio Tenku i njegove pomagače iz Državnog saveta. Na to knez po Turskom ustavu nije imao pravo jer su savetnici mogli biti smenjeni jedino uz odobrenje osmanske Porte pošto je Srbija bila vazalna kneževina. Smrt jednog od savetnika, Radovana Raje Damjanovića, u zloglasnoj Gurgusovačkoj kuli je okrenulo javno mnenje protiv kneza Aleksandra.
Rotšild sa Dunava: Kapetan Miša Anastasijević i zgrada koju je ostavio otečestvu

Raja Damjanović je bio i jedan od zetova kapetana Miše. Sada se i najbogatiji čovek u Srbiji okrenuo protiv kneza. Naime, Kapetan Miša je izgleda planirao da na srpski presto dovede svog zeta Đorđa, Aleksandrovog sinovca (Đorđe-Đoka Karađorđević bio je sin starijeg Karađorđevog sina Alekse koji je tokom Prvog srpskog ustanka važio za prestolonaslednika; dakle Đoka je bio izdanak starije grane Karađorđevića). Đorđe Karađorđević nije bio preterano ambiciozan, ali njegova supruga Sarka itekako jeste. Kapetan Miša je za mladence podigao i čuveno zdanje koje je trebalo da posluži i kao novi kneževski dvor.

Stefan Stefanović Tenka

Bilo kako bilo, na Svetoandrejskoj skupštini, kojom je Kapetan Miša presedavao, odigrao se krajem 1858. godine neočekivan obrt. Skupštinari, među kojima su većinu imali liberali i obrenovićevci, su oborili sa vlasti kneza Aleksandra pa je Karađorđev sin poslednju noć u Beogradu proveo pod zaštitom turskog garnizona u Beogradskoj tvrđavi. Skupština je zatim za novog kneza izglasala starog Miloša Obrenovića što je prestravilo i Kapetana Mišu i ustavbobranitelje Iliju Garašanina i Gospodara Vučića.

Po povratku Obrenovića Kapetan Miša je otišao u Vlašku gde je preminuo u 1885. godine u Kležanima na svom prebogatom feudalnom imanju. Tamo i danas počiva. Zdanje koje je namenio zetu Đorđu i ćerki Sari, nesuđenom kneževskom paru, ustupio je 1863. godine Velikoj školi tj. Otečestvu. Što se Tenke tiče, on je već 1859. godine napisao „Ispovesti“ u kojima je priznao da, iako je učešćem u zaveri doveo svoju porodicu u težak položaj, da je sve radio „iz preterane revnosti prema otečestvu da ne trpi ničije zlo“.

 

Naslovna fotografija: Donji Milanovac nekada se zvao Poreč

Jedno reagovanje na “Srpski Poreč i Porečka ulica”

  1. Želim da Vam se najiskrenije zahvalim. Uz fejsbuk stranicu koju ja vodim o tom okrugu, izgleda da ste Vi jedini još pisali tome. Pritom pretpostavljam da niste iz tog kraja, te i zato veliki naklon od mene, delom i kao istoričara, ali nemerljivo više kao Donjomilanovčanina čiji koreni sežu duž čitavog Poreča, od Dunava do Rudna Glave i nazad, pa mi ovakav Vaš gest još više znači.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

VAŠA PRIČAMesto za vašu pričuPošaljite nam priču, fotografiju ili sećanje iz rasejanja.Pišite redakciji →