Bokeljska „so“ u srpskom jeziku

Bokeljski jezik lingvistički takođe ne postoji. Pun romanizama zaostalih u istorijskoj mreži koju je 1420. postavila Mletačka republika – bogme da je ostavio traga i na ono što danas Hrvati žele da inkorporiraju u hrvatski, a i primorski Srbi u srpski književni jezik. Hrvati za sada nemaju književno djelo na koje bi mogli da se pozovu, a Srbi koji pak imaju, množinom ne shvataju da romanizmima sole srpski jezik i da je Boka Kotorska jedina geografija na kojoj taj jezik može da se čuje.

Da Simo Matavulj nije u naš jezik ubacio povaretu, mi deboto ne bismo znali da smo dobili novu riječ sa preciznim značenjem između sirotice i jadnice.

Rečenični primjeri jedinstvenog zalivskog jezika koji slijedi, ubrani su iz kapitalnog po značaju, „Hercegnovskog rječnika romanizama“ Marine Stanišić.

Čućemo, ako nam neki Bokelj bude čitao tekst što slijedi, kako pak govore zalivske žene, ribari, pomorci… sa kratkim prevodima romanizama. Pazimo…

Toliko su patili za đecom da su adoptali jednog lijepog malog bjondina. (Usvojili su lijepog malog plavušana)

Prvo ih je pazio kao rod rođeni, a onda im je akvistao sve komplet. (Sve im je prisvojio)

Bila je albeta kad je partio. (Svitalo je kad je otišao)

Kažu da je veliki ćićibelo, a ne zna se ni potpisat! (Veliki je ljubavnik)

Sin im je destregadur, trsio bi i carske dvore. (Raspikuća je)

Ma, čiji su ovo krasni đemeli, samo ih mater može razlikovat? (Blizanci)

Ta familja pati od grandece. (Veličine)

Para ti se ko kadaver, ali refat će se za koji dan. (Izgleda kao živi leš, ali oporaviće se)

Faca ti je sva crvena od ove kaldane. (Lice ti je crveno od ove ljetnje vrućine)

Koliko nam je samo jada zadala ova kebara! (Stara, zla žena)

Puno si ombrož, moj Lazo, krv piješ i nama i sebi! (Sumnjičav)

Velika mi je sekanca bit s njim cijeli dan. (Gnjavaža)

Od ove limpije mi je pukla lumbrela a crevlje su mi pune fanga. (Od ove jake kiše mi je pukao kišobran a cipele su mi pune blata)

Reći ću ti novitad, ako je nećeš nikome spiferat! (Odati tajnu) Ja, spiferat? Nisam ti ja ćakulona! (Tračara)

Toliko mi je stiglo svojte da sam đeci otvorila dvije brande za leć. (Dva poljska kreveta)

Tio se impikat, ali smo ga spasili u potonju uru! (Htio se objesiti)

Neće pasat setemana a da je oni neće invitat na objed. (Neće proći sedmica a da je neće pozvati na ručak)

Lampadina mi vazda stoji u škafetin od kantunala. (Baterijska lampa mi stalno stoji u fioci noćnog stočića)

Ne mogu vam viđet pjan kad nemate pasaman. (Ne mogu da vam vidim sprat / da se popnem, kad nemate gelender)

Dobila sam dobru rićetu za đelat od fruta. (Recept za voćni sladoled)

Naoštri kortelinu ako oćeš da ti svaka feta bude tanka kao karta. (Naoštri tanki nož za pršut ako hoćeš da ti svako parče bude tanko kao papir)

Pašta šuta ti je u nas pjatanac od fešte ali i od korote (Pašta šuta, tjestenina prelivena sosom od mesa, služi se i kad je slavlje i kad je smrtni slučaj)

Sinoć smo ufatili tunja punog butarge. (Tunu punu ikre)

Interesaš se za antike vapore? (Stare brodove) Evo ti libro za tvoj edukacion. (Knjiga – udžbenik)

Ovo je grego, zaladiće. (Sjeveroistočni vjetar)

Ribari se žale da nema emberge. (Sitne plave ribe)

Kad perka kalma, blizu je obotnica! (Kad se umiri riba perka, znaj da je blizu hobotnica)

Opraću robu, šugavela je. (Kratko lijepo vrijeme u doba jesenjih i zimskih kiša)

Nisam mogao armižat brod od velike bure. (Usidriti)

Nije bio lijep, ali je bio veliki amorožo. (Ljubavnik)

Đed je kupio novi veštit na rige i bagulinu za feštu. (Odijelo na pruge i modni štap)

U subotu pravimo divertimenat za Ivanovu diplomu! (Zabavu, proslavu)

U kažin su odili soldati, ali i poznati gospari! (U javnu kuću su išli vojnici, ali i gospoda)

Nisu to bili maranguni, nego artisti! (Stolari – umjetnici)

Markat je pun svega, ali nije za moj špag. (Pijaca je puna, ali ni za moj džep)

Bez skandale, biće onako kako kaže stimadur! (Bez svađe, biće onako kako kaže procjenitelj štete)

Sramota! Tri kvarta od ure čekam da otvorite butigu! (45 minuta čekam da otvorite radnju)

Ostale su mi gvante u tvoj saloto. (Rukavice u salonu)

Treba dobro ankorat brod prije nevere. (Usidriti brod prije nevremena)

Puštili su ga iz pržuna, sad je franak. (Pustili su ga iz zatvora, sad je slobodan)

Njihov đed je bio fogista na vapor. (Ložač kotla na parobrodu)

Ne mogu sebi doć od onoga što sam danas čuo u barbijeriju! (U brijačnici)

Sve je destrego na karte pa fatiga u pentar. (Sve je prokockao, pa sada radi u kamenolomu)

Neka je on po sto puta dotur od šijence, ma mi ide na nerve. (Doktor nauka)…

Ovakvih rečeničnih primjera ima bezbroj.

„Hercegnovski rječnik romanizama“ Marine Stanišić složen je po strukturi, te donosi nizove rječnika po oblastima koji cjelinom rekonstruišu građanski život u sjeverozapadnom dijelu Boke (Hercegnovska rivijera) od kraja 19. do sredine 20. vijeka. Ulazimo u kuhinju, penjemo se na barku ili na brod, slušamo obrazovane i manje obrazovane kako glasno razmišljaju o svakodnevnom životu, politici i vjeri, doživljavamo ulice i trgove, žagor sa pijace – zelene i riblje, čujemo savjete i recepte, saznajemo sve nazive iz oblasti flore i faune, divimo se neobičnim imenicama (štikadenta – čačkalica) i glagolima (buligat – kretanje ribe po površi mora), uz more humora i detalja koji potkazuju, npr. odnos Bokelja i Crnogoraca.

Jednom sam se prilikom u barbijeriji, frizerskoj radnji iliti klasičnoj brijačnici, grohotom smijao kada mi je prijatelj sa preko 500 godina pomorske porodične tradicije pričao kako se može govoriti i o uticaju Crnogoraca na arhitekturu Boke Kotorske. Da čujemo! – rekao sam, dok ga je meštar šišao nôžicama što su makaze u prevodu.

Dakako da su uslijedile rečenice slične onima koje već postoje i u Novskom rječniku romanizama:

Stavili su visoku ferijadu, mora da se boje lupeža. (Visoku gvozdenu ogradu)

Nema više komita, što će mu ovolika gradelada? (Nema više crnogorske neregularne vojske (pljačkaša po Primorju, protivnika ujedinjenja sa Srbijom), šta će mu gvozdene rešetke na prozorima)

I eto nas na kraju.

Zbogom ili adio!