Himna Srba muslimana

Neke od njegovih najpoznatijih pesama su „Oj kaduno, kono moja“, „Đaurko mila“ i rodoljubiva pesma „Srpska vila“, Takođe, napisao je drame „Zlatija“ (1905. godine), „Stana“ (1906.) i „Mudžahir“ iz 1909. godine.

Ono što je posebno zanimljiva činjenica jeste da je Osman Đikić bio čovek koji je pokazivao svetu kako se treba odnositi prema različitim verama i koliko je verska tolerancija važna.

Osman Đikić umro je od tuberkuloze 30. marta 1912. godine, a iako je živeo veoma kratko, ostavio je ogroman kulturno-društveni uticaj na Balkanu. Godine 1941. ustaše su spomen-turbe porušile, a obnovljeno je posle Drugog svetskog rata. Takođe, posle povlačenja srpskih snaga, u junu 1992. godine, spomen-turbe su minirali pripadnici HOS-a (Hrvatske odbrambene snage). Spomen-turbe je delimično obnovljeno 1998. godine.

Evo jedne od njegovih najlepših pesama „Himna srpskih muslimana“:

„Haj, nek jekne pjesma laka,

Čedo našeg srca, žarka,
Nek napuni sv’jet!
Mis’o naša sveta čista,
Kô proljetno sunce blista,
Kô aprilski cv’jet.

Nek odjekne, nek se ori,
Naša nam je duša zbori,
Pojmo složio oj!
Sveta vjera nam ne krati
Imenom se svojim zvati,
Ljubit’ narod svoj!

Pojmo pjesmu, braćo mila,
Pravda j’ uvjek pobjedila,
Pravdu voli Bog.
U pomoć će Allah biti,
Svetu svoju milost sliti
Vrhu pravednog.

Pojmo pjesmu, nek se vije,
Neka bratsku ljubav sije
Kroz naš zavičaj!
Srpska vila eno hiti,
Da nam lovor-vjence kiti,
Pojmo složno haj!“