Nemačko-srpsko krštenje i prelazak Austrijanca u pravolsavlje

Pomolimo se Gospodu, kuću osveštasmo, a onda ćemo već u nedelju krstiti Davida u našoj crkvi svetog Nikolaja u Trajskirhenu (St.Nikolauskirche, Hauptplatz 6, Traiskirchen).

Davidov otac je Austrijanac, a majka mu je naše gore list, premda je u Beču rođena i odrasla, ali itekako drži do svoje vjere.

U nedelju radost će biti dvostruka jer će prije Davidovog krštenja jedan prijatelj njegovog oca rodom Austrijanac primiti dobrovoljno pravoslavlje, te će uz to sve i kum našeg Davida biti jedan pravoslavni Austrijanac, dok ćemo Svetu Tajnu krštenja i miropomazanja savršiti dvojezično, to jeste na njemačkom, jeziku njegovog oca, ali i srpskom, jeziku njegove majke.

Prisutni će biti i roditelji njegovog oca, a oni su Austrijanci rimokatolički vjere, ali nisu imali ništa protiv da David bude kršten u pravoslavnoj crkvi svetog oca Nikolaja Mirlikijskog čudotvorca u Trajskirhenu.

Za mene kao parohijskog sveštenika jedne višejezične svepravoslavne parohije ovo je samo dokaz više da upotreba svih jezika, uključujući i njemački nema nikakve veze sa asimilaciji, kojoj se i ja sam protivim, nego je ovdje riječ o svedočenju naše svete pravoslavne vjere svim narodima Božijim koji žele da čuju srcem riječ Jevanđelja.

Svako ko je juče na Krstovdan bio kod nas u Crkvi moga je čuti kako se mnogi narodi jednim srcem i dušom mole Gospodu, a uz mnoge jezike juče smo molitvu Gospodnju Očenaš čuli između ostalih i na turskom jeziku, jer Bog ne gleda ko je ko, ukoliko želimo blagodaću Duha Svetog u Hristu da postanemo djeca Oca Nebeskog.

Sve u svemu započetu misiju nastavljamo, čuvajući pritom i svoj jezik i nacionalni identitet, ali ipak postavljajući naš duhovni i eklisijalni identitet u Crkvi na prvo mjesto, znajući da je Hristos alfa i omaga, to jeste početak i konac svega.

Napisao: Slađan Vasić, sveštenik iz Beča