Sudski savjet gazi Ustav Crne Gore

Piše: Predrag Savić, advokat

Dok se Sudski savjet ponaša kao zaštitnik interesa „doživotnih predsjednika sudova“ i ne poštuje ustavna pravila o prestanku sudijske funkcije iz člana 121. st.2 Ustava Crne Gore, pokušavajući da jedini u Evropi ustoliči i „vječite sudije“, crno se piše crnogorskoj vladavini prava i pravnoj sigurnosti!

Pomenuti član Ustava koji je brana vaspostavljanju „doživotnih sudija“ doslovno glasi:

„Sudiji prestaje funkcija ako to sâm zatraži, kada ispuni uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju i ako je osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora“.

Navedena odredba Ustava je imperativnog karaktera. Sudiji, ako je ispunio uslove za starosnu penziju, funkcija je prestala nastupanjem činjenica od kojih starosna penzija zavisi i tu produženje rokova ne smije i ne može biti. Sudija i Sudski savjet nemaju pravo da se igraju sa Ustavom. Tim prije što je Sudski savjet bitan grant vladavine prava, samostalan i nezavisan organ koji obezbjeđuje nezavisnost i samostalnost sudova i sudija.

Dakle, sudija nije ovlašćen da bira hoće li otići u penziju ili ne! Sudijska funkcija je prestala nastupanjem navedenih činjenica zato što je tako naredio Ustav. Druga je stvar, što Sudija može posle prestanka sudijske funkcije zasnovati radni odnos gdje god to bilo i kao advokat, ministar, direktor, pravni savjetnik… Jedino ne može više biti sudija, i tako je u većini demokratskih i pravno uređenih država.

Stav Sudskog savjeta da je odredba o ispunjenju uslova za starosnu penziju „ovlašćujuća“, tj. dispozitivna, predstavlja sprdnju sa Ustavom, čistu zloupotrebu. Ustav je izrično propisao da sudijska funkcija prestaje ispunjenjem uslova za starosnu penziju i Sudski savjet ne može produžavati rokove određene Ustavom i zakonima.

Skandalozano je obrazloženje Sudskog savjeta koji odlože donošenje rješenja o prestanku funkcija zbog ispunjenja ustavnih uslova, pravdajući to čekanjem odluke Ustavnog suda povodom predloga za ocjenu ustavnosti odredbe čl. 17 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (ZPIO). Taj stav je suprotan odredbi čl. 105 Zakona o Sudskom savjetu i sudijama. U toj odredbi decidno je porpisano da je Sudski savjet dužan da u roku od 30 dana od prijema obavještenja o tome da su nastupili razlozi za prestanak funkcije sudije, predsjednika suda i predsjednika Vrhovnog suda, odnosno sudije, donese odluku o prestanku funkcije, dostavi je sudiji ili predsjedniku suda i objavi u Službenom listu.

Značaj Sudskog savjeta za pravilno funkcionisanje pravne države je od neprocjenjivog značaja, zato je višestruko štetan pokušaj da sudijsku funkciju podvedu pod pravna pravila koja važe za zanatlije i dunđere. Svi znaju da sudijama ne trebaju ugovori o radu i da sudije svoja prava crpe po osnovu vršenja javne funkcije i ovlašćenja koja ona nosi, a ne po osnovu ugovora o radu.Ako iko treba da zna da je sudijska funkcija javna i da nije vječita, i kako se sudije biraju onda je to Sudski savjet! On jedini ima ustavna ovlašćenja da bira i razrješava sudije i predsjednike sudova!

Tačno je da samo za ocjenu uslova za nastupanje uslova za starosnu penziju za sudije važi režim Zakona o radu, zato što sudije nisu državni službenici ni namještenici u smislu čl. 2 Zakona o državnim službenicima i namještenicima, koji propisuje poseban režim.

Zakon o penzijsko invalidskom osiguranju u članovima 17 i 197đ jasno ukazuje kada nastupaju ti uslovi za penzionisanje i kada sudijska funkcija mora prestati.

Sličnu situacaciju imali smo u Srbiji, odmah posle petooktobarskih promjena.

Ustavnu i zakonsku odredbu o prestanku sudijske funkcije formalno je morao da donese predsjednik Vrhovnog ili drugih nadležnih sudova ili Veliko personalno vijeće pri Vrhovnom sudu u slučaju razrješenja. Elem, pošto su pojedini čelni ljudi u Vrhovnom sudu Srbije imali po nekoliko godina „nepromjenljivih“ 65 godina života, a Veliko personalno vijeće se nije sastajalo, to je morala da reaguje Skupština Srbije i po principu ćutanja adminstracije da donosi rješenja o prestanku sudijske funkcije, dobavljajući na razne načine izvode iz matičnih knjiga rođenih za sudije koje su tu fukciju željele da obavljaju do sudnjeg dana!

U Crnoj Gori, jedna od sankcija bi mogla da bude, kada bi Skupština Crne Gore mogla da smijeni pojedine članove Sudskog savjeta koje je ona imenovala iz reda uglednih pravnika! Ostale članove bi mogla da smijeni Konferencija sudija koja ih je birala! Narovno, ostaje i dilema o krivčnoj odgovornosti članova Sudskog savjeta zbog ovog velikog sklandala. U najmanju ruku tu ima elemenata zloupotrebe dobijenih ovlašćenja!

Evidentno je da sudijska funkcija zbog ispunjenja uslova za starosnu penziju prestaje po sili Ustava, danom ispunjenja uslova za starosnu penziju. O sudbini zakonitosti sudskih odluka koje su donosile sudije kojima je po sili Ustva funkcija prestala, može se raspravljati.Na ovaj, kao i problem nesmjenjivosti pojedinih predsjednika sudova, ukazao sam na skupu sredinom novembra prošle godine, koji je organizovan u okviru projekta „Reforma pravosuđa: Unaprjeđivanje kapaciteta organizacija civilnog društva u doprinosu očuvanju integriteta pravosuđa”, koje sprovodi CEMI, u saradnji sa Centrom za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) i Mrežom za afirmaciju evropskih integracionih procesa (MAEIP), i to uz pomoć Evropske unije.

Evropska konvencija u članu 6. propisuje, između ostalog, da sud mora biti zasnovan tj. obrazovan po zakonu! Tako, strogo gledano, odluke u čijem donošenju su učestvovale sudije koje po sili Ustava to više nisu mogle biti – nezakonite su i ne bi smjele da egzistiraju u pravnom žiovotu!

Spora pravda je pola nepravde, a nekada i cijela nepravda. Zato je vrlo bitno da se odredbe Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. Evropske konvecije djeletvorno i efikasno primjenjuju. Tako će se smanjiti broj predmeta pred Evropskim sudom u Strazburu i doprinijeti jačanju pravne države i pravne sigurnosti.

Da ne bude zabune, nije Sudski savjet jedini uzrok neefikasnosti pravosuđa. Probleme prouzrokuje nedovoljna samostalnost sudova i nesposobnost da se odupru uticiju izvršne vlasti, kao i loš izbor kadrova i nedostatak materijalnih potencijala. Tu je i uticaj jedne, zbog porodičnih veza domintne advokatske kancelarije, na veći broj sudija i predsjednike sudova.

U Crnoj Gori u mnogim sudovima nedostaje prostor za normalna suđenja, pa i cijele sudske zgrade. Put jačanje pravosuša je kroz jačanje sudskih budžeta, povećanje finasijske nezavisnosti sudija i svih zaposlenih, kadrovsko jačanje i izbor efikasnijih sudskih uprava.

Bez stvarne reizbornosti predsjednika sudova, naročito u manjim mjestima, teško se mogu očikivati bolji rezultati. Kada imate gotovo doživotne predsjednike sudova onda se dovodi u pitanje nepristrasnost i nezavisnost tih sudova. Sa doživotnim sudijama, koje moraju da se oduže vlastodršcima, dobili bi još veću katastrofu.

Potrebno je samostalno i nezavisno pravosuđe sa visokim stepenom integriteta, u kojem će moći da se razriješavaju sudije i disciplinski kažnjavaju zbog nestručnog i nesavjesnog rada! Sve dok sudije poput Milice Popović, iz Privrednog suda u Podgorici, mogu nekažnjno da nezakonito blokiraju žiro-račun Opštine Budve, pod izgovorom da će ta Opština negdje da pobjegne, ili donose druge presude po želji jedne privilegovane advokatske kancelarije, niko od političara se neće jagmiti za Ministarstvom pravde.

Sve dok ne dođe do ovih korjenitih promjena u crnogorskom pravosuđu, postojaće i nesavladiva prepreka na evropskom putu Crne Gore. Do tada advokati i mnogi građani će „visiti“ pred kapijom Delegacije Evropske unije u Podgorici ili čekati da se dogodi čudo pred Evropskim sudom pravde u Strazburu!

Naslovna fotografija: Predsjednica Sudskog savjeta, Vesna Simović Zvicer