Imperija uzvraća

Piše: Mišo Vujović
E moj Saša “malen svijet za adova žvala, ni najes’ ga a kamoli prejest”, kaže Njegoš.
Dok se vi šepurite po pres konferencijama, obijate pragove ambadada, međusobno optužujete, krljate i srljate, prepucavate opijeni pobedom koja vam se kao sveže ulovljena RIBA koprca u rukama, i svakog trena može ispasti u Moraču, Milo huška pristalice regrutujući, ulični sastav policije, zvane komite.
Nisu Čavoglave iz glave nekoliko fanatičnih izgrednika, već himna države koju brani Milo.
On i njegovi čauši već tri decenije vladaju palicijom, pravosuđem, ulicom, maricom i stanicom. I to je recept, kao kod svake okupacije.
Savremena Crna Gora je plen mafije koja raspolaže ogromnim resursima.
Osnivanjem komitskih udruga širom Crne Gore, kojima komanduje Veljović i njegovi saradnici, još jedan je pokazatelj da Đukanović neće prezati od organizacije pobune pod parolom odbrane Crne Gore od “domaćih izdajnika”. Svako ko se usprotivio diktatoru smatran je domaćim izdajnikom. Od Njegoša koji ubi Petra Kršikapu, knjaza Danila i zuluma nad Kučima vojvode Mirka, do bombaške afere 1907 i državnog udara 2016.
Nakon Drugog svetskog rata komunisti istrebili četnike i federaliste, zatim su se obračunali sa neposlušnim drugovima. Sve pod optužbom domaći izdajnici.
Likvidiran je Krsto Popović kao sluga okupatora i narodni izdajnik, danas simbol odbrane CG pod čijim barjakom se skupljaju komite. Njegov dželat pukovnik Ozne Veljko Milatović takođe je jedna od ikona montenegrinske fanatične ideologije. Žrtva i dželat na istom zadatku.
Ekspertska vlada je eksperiment za uređeno a ne za mafijaško društvo.
Politika i matematika su dve različitae nauke. Naizgled. Loš poznavalac politike i dobar matematike u proseku dobro stoje. Onaj gori je uvek bolji, tako kaže statistika. Političari ne moraju znati matematiku da bi dobro množili. Umnožavanje je masovno. Sa jedne strane se množi kapital manjine sa druge siromaštvo većine. Sve što se više deli više se umnožava podeljenost.
Stara vlast odgovara ulicom. Čim ni drugim. Tu su najači. Piromanska strategija. Pali i gasi.
Saberite se, kumim vas Bogom. Za sto trideset dana pukli ste na sto strana ste bacili oko. Ali nigde niste zagrebali osim talambasa i kuknjave o lopovluku, kriminalu i korupciji. Umesto da ih obeshrabrite hapšenjima, vi ih, svojom kolebljivošću kuražite.
Duboko razmišljate, lepo pričate ali plitko orete. Krizirali ste jureći sopstveni rep. Streknuli ste pred Zakonom o tužilaštvu, represivni aparat je još u rukama familije, pravosuđe se mora depolitizovati i dekriminalizovati. Obrazovanje reformisati, zdravstvo lečiti, kultura dubinski očistiti. Tek tada, sa novim ljudima bez starih navika ekonomija se može pridići.
Ali ne sa kanabeta stranih ambasada, kojima ne trebaju partneri već sluge. Slon zeca ni na kolenima ne može gledati u oči.
moj Saša, ne sumnjam ja u dobre namere, i Sizif je bio ubeđen u uspeh. Genijalnih evnuha je prepun svet. Znam da nisi ti, ali ćeš, bojim se, postati.
Namerio se se na punu deponiju moralnog i ljudskog otpada. Tu će se svako, ko rasčišćava, uprljati i nagutati smrada. Ako ništa okaljaće cipele, ako ne okalja i odelo posao mu ne valja.
Često i logika zanemi pred bahatošću odmetnutih silnika. U praksi je dokazano da politika rešava sve. Čak i pandemiju, ali se matematika otrže kontroli. No nije lako sve izračunati, računa je sve više krčmarica sve manje.
E upravo se vi ponašate kao pijani gosti sa obnaženom i pripitom krčmaricom. Glumite eksperte dok vam puca na sve strane. Umesto da se pod vašom snagom prosipaju kriminalni ostaci režima u sistemu, prosipate se vi. Ako se pridignu sve ode u nepovrat. I vi i narod – gladan slobode.
Na kraju podsećanje: Kolebljivost je Momira Bulatovića koštala poraza i poniženja, a narod Crne Gore slobode. Upalili ste svetlo ne dajte da ga ponovo ugase. Mrak je njihov san, večna noć njihov dan!