Dan kad se rodio veliki Njegoš

Danas je dan rođenja crnogorskog vladike, najvećeg srpskog pjesnika i jednog od najvećih mislilaca koje je naš narod iznjedrio. Daleko mnogobrojniji narodi od našeg zavide nam na ovom gorostasu i željeli bi da su u sopstvenom ambijentu imali nekog tako izuzetnog. Blago tome narodu koji ima Njegoša.

Iz više razloga je dobro što se bivši diktatorski režim distancirao od Njegoša i njegove zaostavštine, jer je time iscrtavao sasvim jasnu etičku granicu između njih i onih drugih, koji su uz Njegoša. Ponekad sam se pitao otkud je dolazila tolika upornost bivšeg režima u odbijanju da Njegošev dan rođenja proglasi državnim praznikom, koja se nije mogla isključivo objasniti kratkoročnim dnevnopolitičkim kalkulacijama u odnosima sa predstavnicima manjina. Odgovor nije bilo komplikovano dokučiti: Njegoš ih podsjeća i Njegoš ih opominje.

Njegoševo djelo je Oda slobodi; oni su slobodu predstavljali kao suvišan element u procesu njihovog bogaćenja, a za narod nedodirljiv. Vladika slavi i podstiče junaštvo; oni junaštvo preziru.

Njegoš izdaju pominje kao uzrok naših nesreća i propasti; oni su izdaju uzdizali na pijadestal državničke mudrosti i vizionarstva. Njegoš govori o slozi i ujedinjenju; njima je ideal razdrobljenje u svrhu ličnog bogaćenja, dakako.

Njegoš je opomena za njih: gdje su i kad prevjerili i izdali, kao i pokrali. Njegoš je podsjećanje da njihov kleptokratski projekat ne može biti duga vijeka.

Na prošlogodišnjim avgustovskim izborima Njegoš ih je porazio. Međutim, Njegoš je opomena i za novu vlast: da ne prevjere, da ne izdaju, da ne dovode u pitanje slobodu naroda. Čini se da nova vlast još uvijek nije dovoljno dobro shvatila takvu opomenu.