Venci za junake Veljeg rata
Danas sam sa potpredsjednicima položio vijence na grobovima Novaka Ramova Jovovića i Stojana Kovačevića, junacima i simbolima Veljeg rata nakon kog je knjaževina Crna Gora postala međunarodno priznata država 13. jula 1878. godine. Takođe sa tog mjesta sam se obratio javnosti sledećim riječima:
Okupili smo se danas ovdje da na grobovima dva najveća srpska junaka, kako je to govorio kralj Nikola, crnogorskog Novaka Ramovog Jovovića i hercegovačkog Stojana Kovačevića, položimo vijence i odamo počast borcima u Veljem ratu, iz kojeg je Knjaževina Crna Gora izašla 13. jula 1878. godine kao međunarodno priznata država.
Čitav taj proces započeo je ustankom srpskog naroda u Hercegovini jula 1875. godine, poznatim pod nazivom Nevesinjska puška.
Takođe, danas obilježavamo i ne manje značajan 13. jul 1941. godine, kada je narod u Crnoj Gori ustao protiv okupatora i protiv separatističkih struja predvođenih Sekulom Drljevićem. Danas, kada se nalazimo pod zaglušujućom bukom povampirenog fašizma Sekule Drljevića, sakrivenog iza antifašističkog imena i legitimisanog od strane prethodnog režima, mi smo dužni da slijedimo primjer i očuvamo duh Trinaestojulskih ustanika, čijim prisvajanjem povampireni fašisti Sekule Drljevića hoće da im nanesu sramotu i blatom prekriju njihovo lice, da bi ono ostalo sakriveno iza buke koju danas proizvode kličući Crnoj Gori pokličem tadašnjeg okupatora.
Zbog toga je važno da se sjetimo i princa Mihaila Petrovića Njegoša koji je odbio da bude na čelu Crne Gore koja bi bila uspostavljena na vrijednostima koje je proklamovao Sekula Drljević, a podržala fašistička Italija, čija je kraljica bila njegova tetka Jelena Savojska.
To je bio čin lične hrabrosti i potpuno u duhu ustanka koji se desio i vrijedan je divljenja i svakog poštovanja i to ne smijemo zaboraviti kada obilježavamo ovaj događaj.
Mi znamo ko smo, i ne pristajemo da nam, kroz trojanske konje organizacija koje se maskiraju antifašističkim imenima, uvode u grad i zemlju čisti i nepatvoreni fašizam i nacizam. Imamo pred sobom svijetli primjer ustanika od 13. jula 1941. godine kako treba postupiti prema onima koji Crnu Goru hoće da grade na vrijednostima Sekule Drljevića i Petrovdanske skupštine od 12. jula 1941. godine.
Mi smo oni koji će „Živjela Crna Gora“ uvijek reći na svom jeziku, a nikada na jeziku okupatora i pokličem koji nam je on nametao. Svako ko danas to bude radio direktno se baca kamenom na ovaj veliki datum i praznik. Ali to je njihova stvar i njihov obraz.
Neka je svim građanima Nikšića i Crne Gore srećan praznik i živjela Crna Gora!
Napisao: Marko Kovačević
