Tamo Daleko
Portal za negovanje veza
rasejanja i otadžbine
|

Moja borba za srpski narod!

12. jul 2018. · Tamo daleko

Piše: Zdravko Elez

Danijela Sremac, rođena Beograđanka, danas je uspešna poslovna žena, predsednik i osnivač Srpskog instituta iz Vašinktona. Od nedavno je i na čelu Ceptera za Ameriku, ali ova Srpkinja je i eskpert za multimedijske komunikacije i američku spoljnu politiku, a uz sve to stiže da piše, slika i peva. Stigla je čak i da bude kandidat za predsednika Srbije, na prošlogodišnjim izborima.

U RODNOM GRADU: Danijela Sremac

S ponosom ističe da u njenim venama teče krv i slavne carske ruske porodice Romanov, ali i znamenitog srpskog pisca Stevana Sremca, čiji je direktni potomak. Ipak, ono po čemu ovu izuzetnu ženu poznaje dijaspora, ali i otadžbina jeste njena borba za prava srpskog naroda, borba za istinu o tragičnim ratnim dešavanjima na prostorima bivše Jugoslavije. Oni koji to žele na Zapadau mogli su da je upozanju kao borca protiv satanizacije srpskog naroda, kome su nepravedno pripisana sva zla ovog sveta. Tokom ranih devedesetih godina na najvećim i njuticajnijim američkim TV i radio stanicama, među kojima su i CNN i Fox, pojavila se tačno 256 puta, sučeljavajući stavove sa Hrvatima, Bošnjacima, Albancima, ali i „zapadnim ekspertima“, koji su zdušno i otvoreno zastupali stavove protiv srpskog naroda.

Napisala je i knjigu na engleskom jeziku „Rat rečima: Vašington i jugoslovenski sukob“ u kojoj do detalja opisuje propagandni rat protiv srpskog naroda i uticaj na američku politiku prema Balkanu.

Neposredna, srdačna, otvorena, samouverena, iskrena – takav utisak na nas je ostavila majka troje dece iz braka sa poznatim advokatom iz Vašingtona, kada smo razgovarali u njenom omiljenom kafeu u centru Beograda.

Rodnom gradu često se vraća, nije zaboravila ko je, gde je i odakle je, a povod za sadašnji boravk u Srbiji jesu američki studenti srpskog porekla, koje je dovela u srpsku prestonicu kako bi se upoznali sa svojim vršnjacima, razmenili sa njima iskustva i videli otadžbinu svojih predaka.

-Uvek se trudim koliko mogu da pomognem Srbiju i ovo je jedan od potrebnih projkata. Kao na šporetu uvek imam pet nekih stvari koje se kuvaju u isto vreme. Želim da povežem naše ljude iz dijaspore sa ljudima u Srbiji, posebno naše mlade kako bi očuvali nacionalni identitet. Do sada naši mladi rođeni u Americi nisu imali priliku da upoznaju mlade koji su rođeni ovde i stvore neka prekookeanska prijateljstva – kaže Danijela Sremac na početku razgovora za portal „Tamo daleko“ ističući posebno da takva drženja mogu da probude nacionalnu svest kod mladih ljudi.

Фотографија корисника Danielle Danijela Sremac
VEZE SA OTADžBINOM: Sa studentima iz Amerike u Skupštini Srbije

U Ameriku je otišla sa sedam godina i da nije često dolazila ne bi, ističe, znala ni jezik.

-Školovala sam se na engleskom, sve knjige koje sam pročitala su na egleskom. Vrlo malo ove dece, koju sam dovela, govori srpski i nemaju gotovu nikakvu vezu sa Srbijom, žive drgačijim životom, prilično su izolovani. Zato su tu, da zavole Beograd i Srbiju i nauče srpski jezik – dodaje naša sagovornica.

Na pitanje kako danas vidi srpsku dijasporu u Americi kaže da je naša prekookeanska zajednica posebna.

-Doći uopšte u Ameriku zahteva nekoga ko je izuzetno kvalitetan. Tu mislim na one koji su došli poslednjih 20-30 godina. Ne govirim o onima koji su doselili posle Drugog svetskog rata bežeći od komunista. Mada su oni dali veliki doprinos, sagradili su naše crkve, a došli su bez igde ičega. Možemo reći da su udarili temelje i stvorili bazu za očuvanje naše kulture, običaja, tradicije i na tome im svaka čast. Ova druga generacija su većinom školovani ljudi, lekari i inženjeri i stručnjaci različitih profila, ali kada su došli morali su Amerikancima da dokažu da su potrebni i da takvih nema u Americi. Naravno to nije bilo lako. Zato je srpska dijasapora u Americi manja, možda nas ima oko 300.000, ali ima izuzetno uspešnih ljudi. Zaista sam ponosna na našu zajednicu u Americi i Kanadi, zbog njihove posvećenosti na očuvanju nacionalnog identiteta.

My Belgrade - PHOTO with GRAPHICS J & D
SRBIJA U SRCU: Danijela Sremac napisala je i knjigu o zavičaju

Dok razgovaramo Danijeli često zvoni telefon. Zovu je studenti da im se pridruži u šetnji centrom Beograda, Knez Mihajlovom ulicom, do Kalemegdana o kome im je mnogo pričala. Prvi put su u Srbiji. Njihovi roditelji otadžbinu su napustili početkom devedesetih godina prošog veka u jednom od talasa odliva mozgova. Do današnjih dana ne prestaje odlazak mladih u beli svet, najčešće sa kartom u jednom pravcu. Šta učiniti, pitamo Danijelu, da se taj svojevrsni egzodus pameti zaustavi.

-Vrlo je to teško zaustaviti sada jer ekonomija u Srbiji je takva da ljudima ne može da obebedi posao, nema tih poslova, to je činjenica. Dok se ne promeni sistem, dok se ne smanji birokratija, korupcija, teško da će biti napretka. Taj sistem je kao jedan stari slon i sve dok se to ne reformiše i dalje će ići ljudi odavde – kaže bez dlake na jeziku.

Ali, dodaje, odlazak tih ljudi ne mora da bude tako ni loš, ako taj resurs dobro iskoristimo.

-Oni su spremni da pomognu na razne načine. Recimo mogu da dodđu, da drže predavanja, da budu pozvani na fakultete. Oni su uključeni u mnoge poslove u Americi, multimilionske u medicini i drugim oblastima. Ali, to se ne dešava i znam zašto. Evo primer i mog slučaja. Tokom ratnih devedesetih godina pojavljivala sam se na brojnim televizijama i radio programima, napisala sam knjigu, ekspert sam za ameirčku spoljnu politiku i balkansku problematiku. O tome sam pričala na američkim fakultetima, ali nisam pozvana nijednom u Srbiju, da recimo da fakultetu Političkih nauka održim predavanje. Nijedna vlada od Milošvićeve, Koštuničine, Tadićeve i sada Vučićeve, nije se posavetovala šta treba da uradimo, kako da osnujemo neki lobi, godinama se o tome priča, ali lobi i dalje ne postoji.

PHOTO---1---Web Site DS-LARGER
Plakat sa prošlogodišnjih izbora za predsednika Srbije

I tu leži odgovor na pitanje zašto smo izgubili propagandni rat.

Sa žaljenjem konstatuje da u Beogradu u Vladi ne znaju kako funkcioniše Vašington.

-Oni i dalje misle da je to kao u Srbiji, neko nekoga zna, ko je čiji kum, ko neke veze ima, ko kome pare baci. To u Americi ne prolazi, to je sistem, kao bašta, mora da se baci seme, da se zaliva, da se čeka pa da se očekuje plod. Ne može se doći na livadu i reći daj mi kukuruz, ako nije zasađen, bez obzira koliko ćeš miliona nekome da daš.

Otuda su i očekivanja da Trampova administracija može da napravi zaokret prema Srbiji neralna?

-Ona može, ali Srbija ne zna kako da to uradi. Tramp je tu i čeka! Masa ljudi širom sveta ga lobiraju, ali

Srbija to ne radi. Albanci, Bošnjaci, Hrvati su to shvatili još krajem osamdesetih godina prošlog veka i organizovali svoju dijasporu i lobiraju preko uticajnih kongresmena i senatora. Imaju svoje ljude kao vojnike koji lobiraju, a ako te vojnike nemaš gubiš rat.

Danijela Sremac zagovara ideju o osnivanju globalnog saveta dijaspore i banke dijaspore.

-To je bio deo platforme kada sam vodila kampanju za predsednika Srbije s namerom da se Srbija reformiše. Kada ta kandidatura nije prošla jer notari nisu registrovali moje potpise za kandidaturu, sa realizacijom tih ideja se stalo. Ali, to ne mora da znači da ne možemo da se organizujmo mimo države. U tom smislu nešto pripremam, nešto se kuva, ali još je rano da o tome govorim – zagonetna je sagovornica portala „Tamo daleko“.

Država od dijaspore očekuje samo pare, nastavlja da govori u krtičnom tonu prema srpskim vlastima Danijela Sremac.

-Iz rasejanja godišnje u Srbiju stigne oko pet milijardi evra, a mi stalno čekamo i molimo da nas neko iz

Danijelin album sa balkanskim pesmama

Vlade primi. To ne treba više da radimo. Danas imamo internet, vituelne države i možemo sami efikasno da se organizujemo. Dijaspora za sada pomaže u zanačajnoj meri humanitarnim prilozima, ali nažalost vrlo malo ivesticijama koje se baziraju na interesu, profitu – objašnjava ova zanimljiva žena.

Investicije u Srbiji su, veli, neka vrsta mutnog biznisa, u kome neko nešto dobije ispod stola.

-Ne postoji pravo konkurentno slobodno tržište na kome se može pošteno zaraditi. I ovde se apsolutno nije ništa promenilo od Tita. U Srbiji ima milion barijera za biznis. Stalno se propisi menjaju, odražavaju vanredni izbori, pa to u svetu ne postoji, donose specijalni zakoni, leks specijalisi i sl. Čekanje dozvola mesecima i godinama, raznih papira i uvek se gleda da se uzme novac da bi se to ubrzalo.

Danijela Sremac ipak ne gubi nadu i veruje da će Srbija uskoro krenuti put ozbiljnih reformi i napretka.

-Imam izuzetno profiabilan projekat, koji bi zaposlio mnogo ljudi, koji bi povezao Srbe u svetu i doveo ogromno znanje u Srbiju. Ovo mi je životni projekat, ne samo moj, koji će uključiti mnogo ljudi. Nadam se da će to biti početak promena u Srbiji i povezivanja Srba širom sveta – kaže na kraju razgovora za portal „Tamo daleko“ Danijela Sremac.

Ova izuzetna žena zaista zrači pozitivnom energijom i odaje utisak nekoga kome treba verovati. U srpskoj zajdnici u Americi ponovo je vide kao kandidata za predsednika Srbije na narednim izborima.

 

Komentari

Vaše mišljenje nam je važno. Ostavite komentar i uključite se u razgovor.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

VAŠA PRIČAMesto za vašu pričuPošaljite nam priču, fotografiju ili sećanje iz rasejanja.Pišite redakciji →