Narodnost srpska jedina u Zakoniku knjaza Danila

Pošto je voljom Petra II Petrovića Njegoša za njegovog naslednika određen Danilo Stankov Petrović i kad je postao knjaz Kneževine Crne Gore (1852-1860) Crna Gora je postala sekularna država. Knjaz Danilo je svojim delovanjem na unutrašnjem planu reformisao Crnu Goru u cilju izgradnje savremenog društva, a po najviše u slamanju plemenske autonomije.
Knjaz Danilo je 1855. godine doneo zakon poznat kao Zakonik knjaza Danila ili Zakonik Danila Prvog, a pod punim imenom Zakonik Danila Prvog Knjaza i Gospodara slobodne Crne Gore i Brda ustanovljen 1855. godine na Cetinju.
Zakonik je prvobitno štampan u Novom Sadu, a njegovi prevodi su potom objavljeni u Francuskoj, Italiji i Poljskoj. Najznačajnije odredbe su bile vezane za ustavnopravna pitanja, kao što su položaj čoveka i građanina, položaj knjaza kao vrhovnog gospodara, prava i položaj sudova i obaveze građana u odbrani otadžbine.
Pored originala štampanog 1855. godine postoje i dva prepisa tog originala, jedan koji se čuva u Naučnom arhivu Bugarske akademije nauka u Sofiji, poznat kao Sofijski prepis i drugi kao prepis radne verzije Zakona, koji se čuva na Cetinju, poznat kao Cetinjski prepis.
Između ova dva prepisa postoje neke razlike u samom tekstu pogotovo u članu 92. Zakona.
U originalu, štampanom 1855. godine, član 92. glasi: I ako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti do jedine srbske i nikakve druge vjere do jedine pravoslavne istočne, to opet svaki inoplemenik i inovjerac može slobodno živiti i onu slobodu i onu našu domaću pravicu uživati kako i svaki Crnogorac i Brđanin što uživa.
Kada se pojavio 1982. godine Cetinjski prepis uspostavilo se da su u pomenutom članu izostavljene reči: do jedine srbske.
Uz velike polemike, pretpostavke i sumnje da su ove reči namerno dodate pri štampanju 1855. godine u Novom Sadu stručna javnost je bila uzburkana, a narod u neverici zbog raznih insinuacija.
Međutim, uvidom u Sofijski prepis, na osnovu koga je i štampano prvo izdanje, ustanovljeno je da u pomenutom članu postoje reči: do jedine srbske.
Iz priloženog se vidi da u vreme donošenja ovog zakonika, u vreme njegovog štampanja i njegove primene ove reči nisu bile sporne knjazu Danilu i ljudima u Crnoj Gori.
Šta se sve dešavalo tih osamdesetih godina prošloga veka, a i kasnije, šta se sve spremalo i na šta se ciljalo u Crnoj Gori možemo da uporedimo sa dešavanjima ovih nekoliko prethodnih godina pa će nam sve biti jasno.
Izvor: Slobodna Hercegovina/Milivoje Mišo Rupić