Hram u Atlanti podigli za godinu dana

SERIJA PORTALA „TAMO DALEKO: FLORIDA (5)
Piše: Nenad Cvjetković

Najveći deo Srba u susednoj saveznoj državi Džordžiji nalazi se u predgrađima Atlante. Oni su od početka organizacije bili vezani za Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu na Floridi. Svoje organizovanje su počeli oktobra 1993. kada je vladika Mitrofan u kući Pamele Pam Kolins služio službu okupljenim Srbima, čime je ozvaničen rad ove za sada jedine parohije u državi Džordžija. Za presednicu je izabrana Pamela Pam Kolins. O tome se šalje pismo Srbima rasutim po Atlanti, koje će prerasti u mesečni podlistak „Glas“.
Pune tri godine, misionarsku parohiju jednom mesečno obilazi kao administrator Nikodim Pribojan, tadašnji paroh orlandski. On je boravio kod nekog od parohijana, Pam Kolins, Branke Popović, Vide Brnc, Mirjane Broket, Kris i Mici
Gučetić, Milane Vujić Sauliner, Anđele Kesler, Kornicera… Petkom uveče održao bi čas veronauke za odrasle po privatnim kućama, a subotom ujutru služio je svete Liturgije, najčešće u Salvation Army Chapel, ili u Northwest Presbyterian Church.
Početkom 1997. godine dolazi stalni sveštenik, Milovan Katanić. Uspostavljaju se redovna bogosluženja, a crkva dobija obrise organizovane zajednice. Te godine je odlučeno da parohiju posvete Svetim apostolima Petru i Pavlu. Prva slava, uz kumovanje Kris i Mici Gučetić proslavljena je u grčkoj crkvi u Marijeti. Tom prilikom prvi svoj nastup imala je dečija folklorna grupa.

Od 1997. godine bogosluženja se vrše u Anglinkanskoj crkvi. Sa radom je počela škola veronauke za decu i omladinu, sa predavačima: Jasmina Spektor, Pava Bergert, Maržori Mencini i popadija Tatjana Katanić. Pošto parohija nije imala stalno sedište, tražilo se zemljišta za gradnju crkve, ili kupovina odgovarajućeg objekta koji bi se preuredio za bogosluženja. Glavna prepreka je bila besparica. Održavanjem piknika i zabava nije napunjen građevinski fond.
Na Badnje veče 1998. prvi put je osvećen i naložen Badnjak, koji je doneo Goran Jovanović, a posnu večeru pripremili Simo Tesla i Dana Vudrag. U avgustu se osniva Kolo srpskih sestara, sa predsednicom Jasminom Spektor. Te i narednih godina parohija se brojno uvećava dolaskom izbjeglog stanovništa sa područija bivše Jugoslavije.
Osam godina od osnivanja, 2001. kupljen je objekat propale Banke po povoljnoj ceni od 283.000 dolara. Iako većina tek pristigla u novu sredinu, bez dobrih i stalnih poslova, neskućeni, ali sa osećajem važnosti crkve, u kratkom periodu skupljaju petinu novca potrebnog za učešće u kreditu. Konačno je došao kraj svakonedeljnom postavljanju i sklapanju privremenog ikonostosa, i okupljanju na različitim mestima. U to vreme Radomir Lakić, Stevo Kujača (trener), Milenko Ćulum, Srđan Vujić i Tomislav Novaković osnivaju fudbalski klub “Beli Orlovi”.
Posle kupovine objekta gde su redovno vršena bogosluženja, dolazi do stagnacije parohije, opterećene podignutim kreditom, koji je otplaćen tek 2007. godine. Parohija ne može da plaća sveštenika i ostale izdatake. Otac Milovan je 2004. godine premešten u Pensilavniju. To je period kada zajednica prolazi kroz ozbiljnu krizu. Uporna Jovanka Lončarić, predsednica KSS, umoljava svoju kćerku Anđelu Kesler da preuzme dužnost predsjednice CO, a ostale članove da nastave sa radom.
Novi sveštenik Saša Turkić uspeva da stabilizuje parohiju, i narod ponovo vrati Crkvi. Ali, u leto 2008. Crkveni odbor podnosi ostavku, finansije se tanje, veliki odron zemljišta poklapa imanje, čija sanacija košta oko 40

.000 dolara. Kada je 2010. godine u parohiju došao sveštenik Milan Blagojević, zatekao je dug u kasi, i samo troje ljudi u Odboru, Nenada Gambirožu, Manuela Mileta, i Dragana Opačića.
Izborom Milane Vujić Sauliner za predsednicu Upravnog odbora, 2011. godine, stanje u parohiji se stabilizuje, a međuljudski odnosi smiruju. Pošto je trošna zgrada crkve prokišnjavala, postavlja se novi krov i menja dotrajali patos. Građevinski odbor u sastavu: Vera Vatkins, Nenad Gambiroža, Mič Milović, Marta Medžilton, Milica Viks, Ranko Pudar, Zoran Stamenković i Darko Krsmanović traži pogodno zemljište gde bi se gradio novi crkveni objekat. Tačno na Vidovdan 2012. kupljeno je crkveno imanje na Hjuvit rodu, po povoljnoj ceni od 185.000 dolara. Zaduženje prema banci je otplaćeno za dve godine. Do polovine 2016. godine veliki deo imanja je raskrčen, drvena zgrada renovirana, i raščišćen deo zemljišta na kome će se graditi crkva, po projektu arhitekte Paul Girardeau.
Da bi se obezbedila sredstva prodato je staro zemljište, a drvena zgrada na novom imanju renovirana za privremeno bogosluženja. Valja istaći presudnu ulogu agilne predsednice Vere Vasiljević Vatkins (Watkins), biznismenke, koja je uložila ogromni trud da se posao izgradnje završi u rekordnom roku. Svečano osvećenje temelja obavljeno je 22. jula 2017. povodom hramovne slave. Za godinu dana završeni su svi spoljašnji i unutrašnji radovi, a 14. oktobra 2018. godine nova velelepna crkva je osvećena i u njoj služena arhijerejska liturgija. Predsednica Upravnog odbora crkve Svetih apostola Petra i Pavla je Vera Vasiljević Vatkins, a sveštenik Miladin Blagojević.

DAN ZA ISTORIJU: Prva lirugija i osvećenje velelepne crkve svetih apostola Petra i Pavla (naslovna fotografija)
Kraj
*Realizaciju ovog projekta pomogla je i podržala Uprava za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Ministarstva spoljnih poslova Vlade Srbije