O Anatoliju Ivanoviću u Dučićevom Trebinju

U gradu Jovana Dučića, koji je čitavog života sanjao da Trebinje postane grad lepote, muzeja i kulture, priča o Anatoliju Ivanoviću dobija svoje najprirodnije mesto. Kao najveći srpski izdavač između dva svetska rata, osnivač i vlasnik „Narodne prosvete“, čovek koji je okupio najveće pisce svoga vremena i objavio kapitalne edicije srpske književnosti, Anatolij Ivanović zaslužuje da bude predstavljen upravo u gradu Jovana Dučića, sa kojim ga je povezivala zajednička vizija i izuzetno plodna sarsdnja – da se narod čuva i uzdiže knjigom, kulturom i duhovnim nasleđem.
Upravo zato će u Galeriji Muzeja Hercegovine u Trebinju, u ponedeljak, 20. jula 2026. godine, sa početkom u 20 časova, biti održana promocija knjige Predraga Savića „Gospodar knjiga – Uloga Anatolija Ivanovića, belog Rusa, u stvaranju srpskih velikana“. O knjizi će, pored autora, govoriti Miodrag Jakšić i dr Dragan Kovač.
Promocija će biti održana u instituciji koja na najbolji način simbolizuje kulturnu misiju Jovana Dučića. Upravo Muzej Hercegovine čuva najveći deo legata velikog pesnika – njegove knjige, umetničke predmete, lične uspomene i viziju Trebinja kao „grada kulture“ i „grada-muzeja“. Dučić je svom rodnom gradu zaveštao dragocene umetničke kolekcije, biblioteku i brojne lične predmete, želeći da Trebinje postane duhovni centar Hercegovine.
Nije slučajno što će se upravo u takvom ambijentu govoriti o čoveku koji je, gotovo zaboravljen u istoriji, odigrao presudnu ulogu u stvaranju modernog srpskog izdavaštva.
Knjiga „Gospodar knjiga“ prvi put, na osnovu arhivske građe iz Srbije i inostranstva, porodičnih svedočenja i brojnih do sada nekorišćenih dokumenata, rekonstruiše životni put belog ruskog emigranta Anatolija Ivanovića, osnivača čuvene izdavačke kuće „Narodna prosveta“. Upravo pod njegovim rukovodstvom nastale su kapitalne edicije srpske književnosti, objavljena sabrana dela najvećih pisaca i stvoreni visoki standardi srpskog izdavaštva.
Poseban deo promocije biće posvećen vezama Jovana Dučića i „Narodne prosvete“.
Kako ističe autor Predrag Savić:
„Malo je poznato da je Jovan Dučić bio predsednik redakcionog odbora ‘Biblioteke jugoslovenskih pisaca’, jedne od najznačajnijih edicija ‘Narodne prosvete’. Nije to bila počasna funkcija. Dučić je svojim imenom i autoritetom garantovao najviši književni kvalitet, a njegova Sabrana dela otvorila su ovu prestižnu biblioteku. To je bilo vreme kada su najveći srpski pisci zajedno gradili kulturnu budućnost naroda.“
Savić naglašava da je upravo saradnja Dučića i Anatolija Ivanovića primer kako su veliki pisci i veliki izdavači zajedno oblikovali nacionalnu kulturu.
„Dučić je želeo da Trebinje postane grad muzej. Anatolij Ivanović želeo je da Srbija postane zemlja velikih knjiga. Jedan je svom gradu ostavio muzej, drugi svom narodu biblioteke. Obojica su razumela da narod traje onoliko koliko traju njegova kultura, njegove knjige i njegovo pamćenje.“
Publika će imati priliku da čuje i priču o nastanku čuvene „Biblioteke jugoslovenskih pisaca“, čiji je redakcioni odbor predvodio upravo Jovan Dučić, dok su u njemu bili Milan Kašanin, Dragiša Vasić i Veljko Petrović. U toj ediciji objavljivani su Dučić, Miloš Crnjanski, Branko Lazarević, Niko Bartulović, Milan Kašanin, Gustav Krklec i drugi najznačajniji pisci međuratnog perioda.
Autor će govoriti i o ljudima koji su činili duhovnu elitu Srbije, ali su posle Drugog svetskog rata doživeli tragične sudbine.
„U ovoj knjizi nisam želeo da ispričam samo život jednog izdavača. Želeo sam da vratim iz zaborava čitavu generaciju srpskih intelektualaca – Nika Bartulovića, Branka Lazarevića, Miloša Trivunca, Sergeja Slastikova i mnoge druge, čiji je doprinos srpskoj kulturi bio ogroman, a čija su imena decenijama bila potiskivana.“
Posebnu pažnju izazivaju poglavlja o saradnji Anatolija Ivanovića sa Isidorom Sekulić, Milanom Kašaninom, Bogdanom Popovićem, Jovanom Dučićem, Ivom Andrićem, Desankom Maksimović i drugim velikanima srpske kulture, kao i istraživanja o sudbini izdavačke kuće „Narodna prosveta“ tokom okupacije, nacističkoj pljački njene štamparije, spasavanju članova porodice Ivanović i njihovom životu u prekookeanskom izgnanstvu.
Prema rečima autora, Trebinje nije slučajno mesto za predstavljanje ove knjige.
„Ne postoji prikladnije mesto da se govori o Jovanu Dučiću i ‘Narodnoj prosveti’ od Muzeja Hercegovine. Ovde je sačuvana Dučićeva vizija da kultura predstavlja najveće bogatstvo jednog naroda. Moja knjiga govori upravo o ljudima koji su tu viziju pretvarali u stvarnost – stvarajući biblioteke, izdavaštvo i duhovne temelje moderne srpske kulture. Verujem da će Trebinje prepoznati Anatolija Ivanovića kao jednog od najvećih dobrotvora srpske knjige i izdavaštva dvadesetog veka.“
Savić poručuje da će promomocija u Trebinju biti prilika ne samo da se predstavi jedna knjiga, već i da se otvori razgovor o vremenu u kojem su knjiga, muzej, biblioteka i kultura bili temelj nacionalnog identiteta.