Srbi u Rumuniji za primer celoj dijaspori

Srbi u Rumuniji, njih oko 18.000, nastanjenih uglavnom oko Temišvara, žive svoj život. Njihov položaj protekle dve decenije osetno se popravio, ali ono što je problem jeste što broj srpskog naroda konstantno opada, ali tu sudbinu od ulaska u Evropsku uniju, dele i mladi Rumuni, koji masovno napuštaju zemlju u potrazi za boljim životom i poslom.
Pozitivni i značajni pomaci kada je u pitanju srpska zajednica ogledaju se pre svega u vraćanju oduzete imovine, posebno Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Takođe je vidljiva obnova srpskih manastira i crkava.

Od značajnih obrazovnih institucija sa srspkim imenom svakako treba pomenuti elitnu gimnaziju „Sveti Sava, koji je , kako navodi Vikipedija, pohađao i rumunski kralj Mihaj. U većini mesta gde su Srbi prisutni, a to je pre svega Temišvarska eparhija, postoje srpske pravoslavne crkve i srpska pravoslavna groblja. Kao što je i uobičajeno najveći broj vernika je u sedištu eparhije, Temišvaru, gde postoje tri srpske crkve, od kojih je najveća Saborna crkva.
Istorija beleži, kada je reč o Srbima i Rumunima, dva velika „loma“ u crkveno-nacionalnom pogledu. Prvo je veći deo pravoslavnih Rumuna predvođen „romanskim mitroplitom“ Atanasije 1698. godine prešao u Uniju sa katoličkim klirom. Srbi su se tada počeli pomerati zapadnije, ostavljajući prostor za ekspanziju Rumuna. Manji deo pravoslavnih Rumuna, onaj više izmešan sa Srbima, se povratio u pravoslavlje i potpao pod jurisdikciju srpskog pravoslavnog klira. Usledilo je novo odvajanje Rumuna, 1864. godine, kada je obrazovana Sibinjska rumunska pravoslavna mitropolija, pod mitropolitom Evgenijem Šagunom. Ta forsirana deoba je poput pukotine ugrozila jedinstvo i punoću pravoslavlja. Dovela u pitanje opstanak Srba u svim nacionalno mešovitim opštinama Temišvarskog Banata; uništila prosperitet srpskom pravoslavlju u Rumuniji.

Na području današnje Rumunije, u rumunskom delu Banata, nalazi i nekoliko manastira, koji su pripadali ili i danas pripadaju Beogradskoj patrijaršiji: Bazjaš, Zlatica, Bezdin, Sv. Đurađ, Kusić. Većina njih je u relativno dobrom stanju. Zsnimljivo je da je još uvek otvoreno pitanje Krašovana, katoličkih Srba, od kojih se jedan deo pripadnika izjašnjavaju kao ateisti, a deo se okrenuo protestantskim crkvama.
Srbi u Rumuniji, do današnjih dana, u velikoj većini sačuvali su svoj jezik i odlično govore srpski, doduše, što je i razumljivo, njihov izgovor sličan je izgovoru ljudi u srpakom Banatu. Naravno rumunski srbi dobro znaju i rumunski jezik.
Srbi su nastanjeni u nizu banatskih naselja u zapadnom delu Rumunije, duž granice sa maticom, Srbijom i raspoređeni su u četiri najzapadnija okruga: Timiš, Karaš-Severin i Arad i Mehedinci. U državi postoje dve male seoske opštine sa srpskom većinom (opština Požežena i Opština Svinjica), a u jednoj Srbi čine relativnu većinu stanovništva (Opština Sokolovac). Najveći broj pripadnika, gotovo jedna trećina, živi u gradu Temišvaru. Sasvim mali broj Srba živi izvan Banata i to su sve noviji naseljenici iz Banata. Najviše ih ima u prestonici Bukureštu, oko 300 pripadnika. Poznate srpske porodice su Markov, Jankulov, Petrov, Mali, Babić, Gvozdenović, Stojanović, Stojković, Đorđević…
-Prema poslednjem zvaničnom popisu iz 2011. godine, zabeleženo je svega osamnaest i po hiljada duša, mada mi verujemo da nas ima nešto više – ističe počasni predsednik Saveza Srba u Rumuniji prof. dr Slavomir Gvozdenović, koji je dao nemerljiv doprinos srpskoj zajednici u Rumuniji, koja je jedna od najbolje organizovanih u celoj našoj dijaspori.
Kad smo pomenuli da je između dva popisa stanovništva u Rumuniji zabeležen skoro dupli pad pripadnika srpske zajendice, valja istaći da je čak za neverovatnih šest miliona Rumuna manje nego na predhodnom popisu. Mladi su od ulaska ove zemlje u EU masovno krenuli prema zapadu.
-Srba je prema popisu iz 1993. godine bilo oko 33.000, a na pretposlednjem 22.000. Sada ih je oko 18.000. Osim opšteg trenda smanjenja priraštaja, tome doprinosi neminovnost mešovitih brakova. Kad se u prvoj generaciji neka Rumunka uda za Srbina ili Srpkinja za Rumuna, jezik i tradicija se još nekako i čuvaju, ali već druga generacija počinje da zaboravlja, a u trećoj, nažalost, ni ne znaju da su Srbi – objašnjava Gvozdenović.

Bez uvijanja kaže da Srbi imaju sva prava u Rumuniji kao nikada dosad.
-Živimo u demokratiji kakvu nismo mogli ni da sanjamo pre dve i po tri decenije. Srbi imaju pravo na svoje škole na maternjem jeziku, čak i ako imaju manje od propisanih petnaest đaka u odeljenju, što je standard. Mogu i sa njih deset, pa i manje od tog broja u specijalnim uslovima, odnosno gde je malo đaka – objašnjava Gvozdenovicć, ali i napominje da je u Timiškom, Aradskom i okrugu Karaš Severin ostalo još samo šest osnovnih škola u kojima se uči na srpskom jeziku. -Svaka od njih ima po četiri, pet, šest đaka i samo jednog učitelja. To nije ništa. Ukupno sa srpskom gimnazijom od prvog do dvanaestog razreda, mi imamo svega oko 230 đaka koji uče na srpskom jeziku.
On sa zebnjom ukazuje da će se sasvim sigurno neke od tih škola ugasiti iako su od vlasti uspeli da dobiju gotovo sve što su tražili, a od Srbije samo traže podršku i udžbenike.
Uprkos sve manjem broju Srba u Rumuniji srpska zajednica je najaktivnija ne samo od sve srpske dijaspore, nego i kada su sve nacionalne manjine u Rumuniji u pitanju.
-Mi imamo oko 160 manifestacija od onih velikih sabora, festivala, smotri. Jedini smo Srbi u svetu koji imaju sajam knjiga, imamo dečji festival srpskog folklora koji okupi 200-300 đaka. Imamo i Dan srpskog jezika regulisan zakonom koji je izglasao parlament Rumunije, za koji je uzet 21. novembar. To je dan kada je 1826. Dimitrije Pantić Tirol, veliki poštovalac Vuka Karadžića, obavestio pismom Vuka u Beču da je štampao Banatski almanah njegovim pravopisom – s ponosom ističe Gvozdenović.
Savez Srba u Rumuniji je krovna srpska organizacija i jedini legitimni predstavnik kog su prihvatile obe države — Srbija i Rumunija. Pod njegovim okriljem se održavaju sve manifestacije – Dani srpske kulture u Bukureštu i Dani Srba u Aradu, Dani preobraženja Srba u Rumuniji, koji su najznačajnija književna manifestacija srpskoga rasejanja, Festival srpskog folklora, u novembru je tradicionalni Mesec srpske kulture. U Temišvaru je štampana Antologija srpske poezije jugoistočne Evrope.
-Jedina smo srpska zajednica u rasejanju koja neprekidno ima svoj časopis, ’Književni život‘, koji je obeležio 60 godina postojanja, a pored ovog časopisamo imamo još pet srpskih glasila.
Od rumunske države srpska zajenica godišnje dobije između 850.000 i 900.000 evra od čega se najveći deo koristi za finansiranje kulturnih aktivnosti, a ostatak na funkcionisanje institucija. Uz to u Rumuniji žive i uspešni poslovni Srbi koji su povezani sa univerzitetskim profesorima koji pomažu sunarodnicima. Pre četiri godine u Rumuniji je otvorena Srpska kuća kokja je i sedište Saveza Srba i još 17 srpskih institucija.



U Temišvaru su živeli, boravili, službovali ili su kroz njega prošli praktično svi značajni srpski umovi. Među njima su bili osnivači Matice srpske, Prve srpske gimnazije u Novom Sadu, prvog srpskog lekarskog društva u Beogradu, prvi srpski urbanista Emilijan Josimović koji je projektovao Knez Mihailovu ulicu, a svakako najpoznatiji među njima je bio Dositej Obradović.
Pomenimo još neka imena: Jovan Nenad, samoproklamovani car Srba u 16. vveku, Jelena Beanković, žena moldavskog vojvode Petra Četvrtog Rareša, Makarije Srbin, Đorđe Branković, transilvanijski grof, Sava Tekelija, političar i dobrotvor, Milan Obrenović, kralj Srbije, Aleksa Janković, predsednik Vlade Kneževine Srbije, ministar pravde, prosvete i spoljnih poslova, Miodrag Belodedić, fudbaler Crvene zvezde.
Zdravko Elez
Projekat Položaj Srba u zemljama regiona, u okviru koga je urađena i tema o srpskoj zajednici u Rumuniji, pomogla je Uprava za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Ministarstva spoljnih poslova Vlade Srbije