Tamo Daleko
Portal za negovanje veza
rasejanja i otadžbine
|

Srpska zajednica u Mađarskoj najobrazovanija

27. decembar 2018. · Tamo daleko

Srpska zajednica u Mađarskoj je mala, broji svega oko 10.000 ljudi, ali po prilično je dobro organizovana. Zvanično su priznati kao manjina u ovoj zemlji, imaju razvijeno svoje školtvo i brojne kulturne ustanove od izuzetnog kulturno-istorijskog značaja. Posle Prvog svetskog rata u velikom talasu iseljavanja u Kraljevinu SHS, pre svega u Srbiju, broj pripadnika srpskog naroda znato se smanjio. Danas su rasuti u regionu Budimpešte, oko jedne četvrtine ukupnog borja, ostali žive u južnim oblastima – Bač-Kiškunu, Baranji i Čongradu, a Lovra je jedino mest u Mađarskoj gde Serbi imaju većinu.

KULTURNI CENTAR SRPSKE ZAJEDNICE: Sentandreja

Srpska zajednica u Mađarskoj jedna je od najobrazovanijih etničkih zajednica u ovoj zemlji, čak oko 27 odsto pripadnika našeg naroda je visokoobrazovano. U Sentandreji se nalazi sedište Budimske eparhije Srpske pravolsavne crkve, u Budimpešti srpska gimnazija, osnovna škola i vrtić. Mali broj Srba i asimilacija, posebno u velikim urbanim sredinama, kao što je Budimpešta, ne čini našu etničku zajednicu političkom i ekonomskom silom, ali bez dileme srpska zajenidnica je značajan faktor u kulturnom i istorijskom smislu.

Prvi Srbi u Mađarsku su se doselili još tokom 15. veka, prvi srpski stigli pred najezdom Turaka, protiv kojih su se borili i sprečavali njihove širenje prema zapadu. Tokom narednih nekoliko vekova, Srbi su kontinuirano, u talasima, dolazili u Mađarsku. Posebno je čuvena bila velika seoba Srba u 1690. koju je predvodio Arsenije Čarnojević. Tada je oko 40 000 porodica ili 200 000 hiljada ljudi napustilo svoje domove u strahu od turske moći i odmazd. U tom periodu Srbi postaju velika etnička grupacija, koja na osnovu carskih privilegija dobija status političkog činioca. Privilegije koje je izdao austrijski vladar Leopold I zagarantovale su Srbima prava, veroispovednu slobodu, oslobađanje od nekih feudalnih dažbina i ostale bitne povlastice. Sledeću veliku seobu predvodio je patrijarh Jovanović (Šakabenta), ali treba reći i to da su sve do prve polovine osamnaestog veka, bile zapažene i individualne migracije, posebno u graničnom području.

SRPSKI DANI: Kulturni centar Srbije u Budimpešti

Razvoj srpske kulture bio je veoma snažan, posebno u Budimu i Pešti i njima obližnjem mestu – Sentandreji, koja je počela da postaje kulturni centar Srba, sedam pravoslavnih crkava i Muzej srpskog pravoslavnog nasleđa. Srbi su bili veoma dobro organizovani i imali su svoje novine, tako da je period između 18.i 19. veka bio karakterističan po otvaranju kulturnih institucija, koje su predstavljale korene srpske kulture i koje će pružati doprinos opstanku Srba na teritoriji Mađarske.

Srpske migracije na teritoriju Mađarske trajale su sve do kraja 18. veka, posle čega su Srbi počeli da se masovno vraćaju natrag zbog teških političkih, radnih i životnih uslova, a oko dve trećine Mađarsku je napustilo posle Prvog svetskog rata. To je vreme velikog pogoršanja odnosa izme Srba i Mađara, a srpski narod u strahu od mađarizacije opredelio se da se vrati u otadžbinu. Mučan period za naš preostali narod u Mađarskoj potrajao je sve do kraja Drugog svetskog rata, odnosi između dva naroda još su više pogoršani, što je ostavilo posledice gotovo do današnjih dana.

Danas u Mađarskoj Srbi čine jednu od 13 pravno priznatih nacionalnih i etničkih manjina i najviše ih ima u Centralnoj Mađarskoj i Velikoj južnoj ravnici. Prema popisu iz 2011, pored Budimpešte, Srbi žive u devetnaest županija: Baranja, Bekeš, Boršod-Abauj-Zemplen, Čongrad, Fejer, Djer-Mošon-Šopron, Hajdu-Bihar,Heveš, Jas-Nađkun-Solnok, Komarom-Estergom, Nograd, Pešta, Šomođ, Sabolč-Satmar-Bereg, Tolna, Vaš, Vesprem, Zala. U gradovima živi 8 052 Srba, a u selima njih 1 986. Ovi rezultati se znatno razlikuju od procene Samouprave Srba u Mađarskoj, koja tvrdi da nas ima tri puta više.

Upoređenju sa drugih 12 zajednica, srpska zajednica (iako mala) imala je veliki ugled u mađarskom društvu. Za to treba da zahvali svojim precima koji su se nastanili na teritoriju Mađarske nekoliko vekova ranije i na čija postignuća je ona ponosna. Ali ratovi u bivšoj Jugoslavije znatno su uticali na loš imidž našeg naroda zbog besomučne satanizacije.

љубомир алексов
LIDER SRBA U MAĐARSKOJ: Ljubomir Aleksov

Srpska zajednica po prvi put ima punopravnog predstavnika u izvršnoj i zakonodavnoj grani vlasti. To je Ljubomir Aleksov, koji je u dva mandata bio i na čelu Nacionalne srpske manjinske samouprave. Manjinska prava naš narod ostvaruje i kroz organizovanje na nivoima lokalne, regionalne i nacionalne manjinske samouprave.

Institucije pod potpunom ili delimičnim patronatom Nacionalne (zemaljske) srpske manjinske samouprave jesu: Kulturni i dokumentacioni centar Srba u Mađarskoj, Pedagoški i metodološki centar, Srpski institut, osnovna škola u Budimpešti i Batanji i Srpski nedeljne novine. Tih 6 institucija funkcionišu unutar Nacionalne manjinske samouprave.

Kulturni život srpske zajednice je raznovrstan i bogat. Današnji Mađari obično prepoznaju Srbe po folkloru i kuhinji, ali su Srbi aktivni i u drugim kulturnim oblastima. Kao što je već pomenuto, centar srpske kulture u Mađarskoj je Sentandreja, malo mesto 25 kilometara udaljeno od Budimpešte. To je sedište Budimske eparhije Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Muzeja srpskog pravoslavnog nas- leđa. U Sentandreji je bilo 7 srpskih pravoslavnih hramova od čega je tri prodato drugim verskim zajednicama (Zbeška, Hopovačka i Ćiprovačka), a četiri su ostale u srpskomvlasništvu (Beogradska – saborna, Blagovešten ska, Preobraženska i Požarevačka).

U Mađarskoj deluje Srpsko pozorište osnovano je 1992, a pored teatra, Srbi su osnovali i nekoliko kulturnoumetničkih i folklornih grupa širom Mađarske, kao što su Srpski kulturni klub u Budimpešti, KUD Banat, KUD Veseli Santovčani, KUD Opanci, KUD Taban, KUD Lovra i Krug. Postoji i tradicionalna manifestacija koja se, pod nazivom “Mesec srpske kuture”, održava u organizaciji Srpskog kultutnog centra. Održava se jednom godišnje, tokom septembra i oktobra, kada se realizuju različiti programi širom Mađarske. Ova manifestacija je nastala na inicijativu iz Beograda i priređuje se kod Srba u raznim zemljama (Rumunija, Francuska).

U TOKU RENOVIRANJE: Srpski muzej u Sentandreji

U Budimpešti, koja ima višedecenijsku tradiciju i iskustvo u organizovanju visokokvalitetnih kulturnih manifestacija i Srbi imaju izuzetno razuđen kulturni život. Organizuju se mnogobrojna gostovanja iz Srbije, obeležavaju se značajni jubileji, organizuju književno-literarni programi, besede, konferencije, izložbe, likovne kolonije, likovne izložbe, promocije, književne večeri, konkursi, takmičenja, folkoorne večeri, smotre, slave, obeležavanje Božića, Vasksa, Vidovdana, Duhova, Srpske nove godine, dan Svetog Save, Sretenje, seoskih i gradskih slava… Okupljaju se na saboru u Grabovcu i za Dan Seoboba. Organizuju i brojne kampove, jezičke, vero-naučne, folklorne. U većini mesta u kojima Srbi žive, lokalne biblioteke poseduju izvestan broj knjiga na srpskom jeziku.

U Mađarskoj postoji veliki broj srpskih kulturnih i istorijskih spomenika, postoji zvanično 46 registrovanih grobalja, spomenika, zatvora i logora iz Prvog i Drugog svetskog rata. Oni predstavljaju neprocenjivo kulturno nasleđe, koje je važno radi stvaranja osećanja kulturne kohezije među članovima zajednice. To su 41 hram i 5 kapela, u 60-ak naselja ima srpskih grobalja i srpskih parcela u grobljima, a tu si i nezaobilazne zgrade Tekelijanuma, Angelineuma, Ilijinog bunara, Bozdine zadužbine, vladičanska rezidencija, zgrada Muzeja eparhije, bivša Preparandija, brojni spomen-krstovi, spomen-ploče, reljefi, biste, crkveno-opštinske i školske veroispovedne zgrade… Valja svakako pomenuti i istaći ulogu Spskog instituta koji se bavi organizovanjem i sprovođenjem naučnih idstraživanja o Srbima u Mađarskoj.

ZADUŽBINA SAVE TEKELIJE: Tekelijanum

Srbi predstavljaju sebe u mađarskim medijima posredstvom radio i televizijskih programa. Srpski nedeljnik “Srpske nedeljne novine” (SNN) jeste list srpske zajednice u Mađarskoj i zvanično glasilo Nacionalne srpske manjinske samouprave. Te novine izlaze jednom nedeljno, na minimum 12 stranica i imaju tiraž od 2000 primeraka, od čega se 1500 šalje na određene adrese Srba, a 500 se podeli ljudima na ruke. Radio program iz grada Pečuja emituje se svakog dana 60 minuta na jednoj frekvenciji (srednjeg tala- sa) koja pokriva čitavu teritoriju Mađarske. Na televiziji, kanal MTV1 (Mađarski nacionalni TV kanal) nedeljom emituje 26 minuta magazina nazvanog “Srpski ekran” na srpskom jeziku. Srpska zajednica takođe ima “Radio Srb”, “Radio ritam”, kao radio regionalne manjinske samouprave “Samouprava Srba u Budimpešti”.

Obrazovanje članova srpske zajednice odvija se na svim nivoima, počev od dečijih vrtića do univerzitetskog nivoa. Postoji srpsko zabavište, osnovna škola, gimnazija i đački dom „Nikola Tesla“ u Budimpešti, koja takođe sadrži dvojezične razrede. Deo škole funkcioniše kao studentski dom i ima tendenciju širenja zahvaljujući stalnom prilivu studenata i učenika iz Srbije. Ne samo u Budimpešti, već i u Batanji postoji predškolska ustanova i osnovna škola. Predškolske grupe i niži razredi osnovne škole na srpskom jeziku funkcionišu u Desci, Segedinu, Pomazu, Lovri, Čipu i Bati. Dodatni razredi na srpskom jeziku postoje u Čanadu i Novom Sentivanu, dok u Santovu srpski učenici pohađaju hrvatsku osnovnu školu, gde im je omogućena dodatna nastava za učenje srpskog pisma i jezika”. Na univerzitetskom nivou, srpski jezik i jezičke studije postoje na ELTE univerzitetu u Budimpešti i Segedinu. Osnovni problem u vezi sa srpskim razredima jeste mali broj polaznika, posebno u seoskim područjima, što je posledica niske stope rađanja među Srbima. Srpska pravoslavna crkva (SPC) ima eparhiju u Mađarskoj (Budimska Eparhija), koja je smeštena u Sentandreji. Na teritoriji Mađapske postoje 42 srpske pravoslavne crkve i kapele i 13 pravoslavnih sveštenika koji uglavnom dolaze iz Rumunije i Srbije.

U Sentandreji je u toku obnova srpskih crkava . Uskoro će biti završeno pročelje Požarevačke crkve, a završeni su i radovi na Sabornoj ili Beogradskoj crkvi. Obe investicije je finansirala mađarska država. Paralelno sa uređivanjem pročelja crkava se uz pomoć pokrajinske vlade Vojvodine vrši i restauracija ikonostasa Preobraženske crkve.

Proletos je počela obnova Srpskog crkvenog muzeja. Radovi obuhvataju restauraciju kompleksa zgrada ukupne površine 1600 m2, uređenje prostora za stalne i periodične izložbe, kao i multimedijalnog centra.

-Paralelno sa obnavljanjem kompleksa Srpskog crkvenog muzeja, mađarska vlada finansira i restauraciju dve crkve u gradu: pročelja Požarevačke crkve i pročelja i krovne konstrukcije Saborne crkve. Srpske pravoslavne crkve se obnavljaju i u drugim gradovima Mađarske, ali među njima Sentandreja zauzima posebno mesto. Završeni su radovi na Sabornoj crkvi, koja će za praznike zasjati u punom sjaju. Pročelje Požarevačke crkve je dobilo svetliju, toplu žutu boju. Na oba mesta su pre početka radova izvršene analize stanja zidova – kaže rukovodilac Srpskog crkvenog muzeja Kosta Vuković.

Srpska crkva je uvek bila „kamen temeljac“ za održavanje srpskog identiteta u tome regionu. Zahvaljujući zakonu o restituciji, koji je usvojeni nakon demokratskih promena, srpska crkvena svojina je delimično vraćena, ali samo ona koja uvreme konfiskacije nije korišćena u profitabilne svrhe. Danas se Srpska pravoslavna crkva finansira iz „fonda za obeštećenje“, koji joj je država dala kao kompenzaciju za konfiskovanu imovinu. Mađarska država takođe pomaže pomenutu crkvu posredstvom konkursa na kojima se crkvene parohije nadmeću svojim raznovrsnim programima.

Pavle Nenadović.jpg
Pavle Nenadović
D.Avramović JoakimVujic 1845.jpg
Joakim Vujić
Katarina Ivanovic, Autoportret v.jpg
Katarina Ivanović
Miloš Crnjanski 1914.jpg
Miloš Crnjanski

Glavni izazovi sa kojima se srpska zajednica može suočiti su asimilacija, koja posebno preti generaciji između dvadeset i četrdeset godina, zatim niska stopa rađanja u zajednici, kao i stapanje Srba „starosedelaca “ i „novopridošlih“ Srba i nedostatak demokratije u vođenju srpske zajednice. Još jedna stvar je ključna za budući opstanak, a to je održavanje kontakata sa drugim Srbima i osećanje pripadništva srpskoj zajednici.

Od znamenitih Srba iz Mađarske valja pomenuti Pavla Nenadovića, Joakima Vujića, Jovana Damjanića, Katarinu Ivanović, Jakova Ignjatovića, Miloša Crnjanskog, Radovana Jelašića…

Zdravko Elez

(Tokom obrade ove teme korišćen istraživački rad Dragna Vukelića)

 

Projekat Položaj Srba u zemljama regiona, u okviru koga je urađena i tema o srpskoj zajednici u Mađarskoj  pomogla je Uprava za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Ministarstva spoljnih poslova Vlade Srbije

 

Komentari

Vaše mišljenje nam je važno. Ostavite komentar i uključite se u razgovor.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

VAŠA PRIČAMesto za vašu pričuPošaljite nam priču, fotografiju ili sećanje iz rasejanja.Pišite redakciji →