Tamo Daleko
Portal za negovanje veza
rasejanja i otadžbine
|

Srpski košarkaši koji su izludeli Ameriku (1)

13. novembar 2026. · Tamo daleko

Počela je 81. godina igara u NBA, u kojima igrači i igračice srpskog porekla imaju zavidnu i istorijsku ulogu. Jokić i Dončić cepaju mreže, a Nogulić osvaja pobede. Ovo je priča o košarkaškoj istoriji

Piše: Marko Lopušina

Nije prošlo ni 40 dana od početka nove sezone najbolje košarkaške lice na svetu, a u NBA košarkaši srpskog porekla počeli su da ostvaruju nove sportske rekorde. Nikola Jokić, centar Denvera ostvario je svoj 300 tripl-dabl učinak, a Luka Dončić iz Lejkersa je postigao 59 poena na jednom meču i potom ubacio loptu u koš sa druge strane borilišta.

U Ženskoj NBA ligi naša Jovana Nogić je zabrlistala sa visokim učincima u poenima i odbrambenim akcijama. Stigla je da zaigra za reprezentaciju Srbije i da doprinese pobedi nad Grkinjama u Beogradu.

Novajlije u američkoj košarci Jovana Popović iz Srbije, u Univerzitetskoj ligi za KK Jukon ostvaruje prve uspehe, dok je Nikola Kusturica, početnik UCLA u na početku NCAA lige zablistao kao vrsni strelac. Već je stavljen na listu za draft 2028. godine u NBA.

Američka basket asocijacija, kakav je puni naziv NBA formirana je 1946. godine ujedinjavanjem dve lige – istočne i zapadne. I danas su klubovi podeljeni na Zapadnu i Istočnu konferenciju sa po 15 ekipa. Pored timova iz SAD u NBA takmičenju učestvuju i košarkaši iz Kanade, kao i novajlije iz Meksika.

Svi klubovi ove najbolje košarkaške lige na svetu odigraće po 82 utakmice, ligaški deo završiće se 11. aprila 2027. Potom se odvija borba za titulu i zlatni prsten šampionima NBA. Boston je najtrofejniji sa 18 titula NBA lige, a Los Anđeles Lejkersi imaju 17 trofeja.

Istorija se ponavlja      

Ljubiša Lu Stojanović

Srbija sa šest igrača u najboljim timovima američke profesionalne lige košarkaša je ujedno i najbrojnija kada su u pitanju stranci. Ako je suditi po uspešnim počecima u novoj sezoni naših košarkaa i košarkašica dogodiće se repriza prošlogodišnjeg takmičenja, kada su američki novinari objavljivali lepe vesti u stilu – “Srbi vladaju u NBA”, “Jokić i Rajaković dominiraju”.

Istorija se ponavlja, rekli bi naši ljudi, koji znaju da je srpska zajednica u SAD počela daigra aktivno basket  i košarku u vreme kada su i sami Amerikanci počeli da se bave ovim sportom, ali profesionalno. Naime, tačno pre sto godina, početkom 20. veka, srpska doseljenička zajednica u SAD, najpre u Indijani i Pensilvaniji, počela da se bavi sportom. U okviru sportskih i crkvenih društava mladi Srbi su se bavili bejzbolom, ragbijem, atletikom, ali i košarkom.

Pre sto godina u rudarskoj Geri, Indijana i rudarskoj Alikvipe, Pensilvanija aktivno se igrala košarka u srpskim klubovima “Sveti Sava” i “Sveti Ilija”. Srpske krovne organizacije tog doba, “Sloga” u Indijani i Srpski narodni savez u Pensilvaniji, organizovali su košarkaške turnire, koji su vremenom izrasli u Srpsku crkvemu košarkašku ligu.

Ove činjenice govore o tome da se američka košarka razvijala na državnom nivou SAD u isto vreme kada se srpska košarka u Americi razvijala na nivou nacionalnih zajednica u Indijani i Pensilvaniji. I odatle se naša košarka širila na srpske kolonije u Ilinoisu, Ohaju, Kaliforniji i drugim državama SAD. Takav razvojni put dve škola košarke, američke i srpske, doveo je do toga da su košarkaši i treneri iz naših klubova počeli da prelaze u profesionalne timove NBA. Istorija pominje imena Petra i Pitera Maravića, Zdravka Bate Govedarice i druge američke Srbe.

Sve do početka osamdesetih godina prošlog veka u NBA ligu su ulazili Srbi iz Amerike. Onda je 1985. u NBA tim “Sijetl supersoniks” stigao prvi Srbin iz Srbije – košarkaš Ljubiša Lu Stefanović.

Srpski basket

Košarkaška legenda: Piter Pit Maravić

Kako su nicale srpske kolonije i parohije na istočnoj strani SAD, tako se dvadesetih godina prošlog veka mnogi Srbi su igrali basket na ulici po ceo dan, pa čak i noću. Stvorena je čak i crkvena košarkaška liga u istoku zemlje, u kojoj su igrali mnogi Srbi, poput Petra i Laza Maravića, Sema i Džona Milanovića. Pod okriljem crkvenog kluba „Sveti Đorđe“ u rudarskom gradu Geri kod Čikaga postojala je sportska organizacija SAR. 

U uspešnom košarkaškom timu organizacije SAR su igrali i srpski košarkaši Nik Grubor, Dan Gadžurić, Piter Mandić, čiji unuk i imenjak danas igra za tim SSB iz Sijetla i Emil Obradović. Sredinom četrdesetih ta ekipa se transformisala u poluprofesionalni tim „Geri Ingots“, koji je dobio ime po lokalnoj čeličani, u kom je odlično igrao Pit Vorkapić, a jedan od trenera bio je Vilijam Komenić.

Oskarovac Mladen Sekulović (Karl Malden), takođe je bio košarkaška zvezda u srednjoj školi Emerson u Geri ranih tridesetih. Dobio je jednu od prvih sportskih stipendija za igranje košarke na koledžu. Regrutovala ga ja mala prezbiterijanska škola u Arkanzasu. Međutim, kada je otišao tamo, shvatio je da mora da igra i fudbal da bi dobio stipendiju. Vratio se u Geri.

Košarkaški tim crkve Svetog Save u Geri je od 1937. do 1941. igrao impresivno. Osvajo je titulu na srpskom, a potom i na slovensko-američkom turniru 1940. godine. Tim su vodili Stiv Divić i Den Brokić. Divić je rođen 1911. godine u Indijani, kada je njegov otac, Milan Divič, takođe košarkaš, imao je 24 godine, a majka, Eva Relić, 26 godina.

Divići su početkom 20. veka emigrirali iz Hercegovine, gde je otac Milan rođen 1886. a majka Eva 1885. Imali su petoro deve, tri ćerke Milred, Helen, Doru i dva sina Adama i Stiva. Živeo je sa roditeljima u Geri do 1950. godine. Kasnije, kada je postao oficir armije SAD se odselio. Stiv Divić je oženio Luiz H. Klimek 1. juna 1935. godine u Porteru, Indijana. Umro je kao pukovnik 1995. godine u Porteru, Indijana. Sahranjen je u Memorijalnom parku Grejslend, Valparaiso, Porter.

Neki od košarkaša su postali prave sportske zvezde – Milan i Stiv Divić, Pit Delić, Milo Komenić, Stiv Joko, Majk Majstorović, Džon Garapić i Nikola Nik Grubor. Ovaj tim pobeđivao je srpske ekipe iz cele zemlje i često igrao sa ruskim timovima.

Košarkaš Jovan ili Džon (John Garapich) je rođen u Geri 1914. Odrastao je uz troje braće i sestara. Školovao se u Indijani, gde se oženio sa Helen Plečinski (1918. godište). Radio je u čeličani, a kada su se presleili u Kaliforniju bio je trgovac. Doživeo je duboku starost. Džon Garapić preminuo je 2006. godine u San Dijegu.

Košarkašku istoriju Nicka Grubora nastavio je njegov sin Ričard Artur Grubor, rođen 1947. koji je kao američki profesionalni košarkaš proveo jednu sezonu u Američkoj košarkaškoj asocijaciji (ABA) kao član “Indijana Pejsersa” tokom sezone 1969/70.

Čelični momci Pensilvanije

Drugi srpski košarkaški tim u Americi stvoren je u Pensilvaniji. Dobio je ime po parohiji „Sveti Ilija“. Naši ljudi doseljavali su se u Pensilvaniju krajem 19. veka u mala rudarska i industrijska naselja Alikvipa, Džanstaun, Dasne, Hazleton, Klearton, Libanon, Mekisport, Monrovil, Stubenvilu i Pitsburg. Porodica Matijević je, na primer, stigla iz Hercegovine u Mekisport 1867. da bi radili u „kolajmi”, odnosno rudniku uglja. Kada je Petar Vignjević 1888. doveo svoju suprugu Simicu u Džanstaun, bila je prva Srpkinja koja se uselila u Pensilvaniju. Južni Pitsburg su naselili Srbi iz Dubrave, Plaškog, Vojnića, Premišlja i nazvali ga po svome – Solcaj.

Osnovali svoje prvo potporno društvo „Sv. Sava“, čiji je predsednik bio Adam Maravić. U Mekisportu su podigli 1901. prvu srpsku crkvu posvećenu Svetom Savi, čiji je prvi paroh bio Ilija Komadina. Srbi su sponzorisali košarkašku ekipu crkve Sveti Ilija u Alikvipe, koja je oformljena 1934. godine. Igrali su u crkvenim ligama, a dve godine kasnije učestvovali su na turniru Srpskog narodnog saveza i osvojili prvo mesto. Mnogi od igrača ovog tima, kao što su Petar Maravić, Nik Kosanović, Bil Pilipović, kasnije su postali treneri ili zvezde koledž košarke.

Od 1947. do 1954. muški košarkaški tim „Sveti Ilija“ iz Alikvipe kod Pitsburga osvajao je titule u ligi Srpskog narodnog saveza. Treneri ekipe bili su Džon Milanović, Nejt Lip, Petar Maravić, Džordž Danović. Srednjoškolski košarkaški tim iz Alikvipe osvojio je prvenstvo Pensilvanije 1949. godine, odigravši svih 29 utakmica bez poraza. Skoro 2000 stanovnika Alikvipe putovalo je do Filadelfije 300 milja da bi gledalo finale u kojoj je ta ekipa pobedila.

Naslovna fotografija: Nikola Jokić u magazinu Forbs

(Nastavlja se)

Komentari

Vaše mišljenje nam je važno. Ostavite komentar i uključite se u razgovor.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

#    #    #    #
VAŠA PRIČAMesto za vašu pričuPošaljite nam priču, fotografiju ili sećanje iz rasejanja.Pišite redakciji →