Tamo Daleko
Portal za negovanje veza
rasejanja i otadžbine
|

Od Bate Govedarice do Žarka Paspalja (3)

15. novembar 2026. · Tamo daleko

Zdravko Bato Govedarica je bio pionir srpske košarke u Čikagu, Ljubiša Lu Stefanović iz Aleksinca je postao stralac kluba iz Sijetla, a Žarko Paspalj je krenuo njegovim stazama. Ovo je priča o košarkaškoj istoriji

Piše: Marko Lopušina

U vreme kada je Petar Maravić igrao košarku, a njegov sin bio dečak u SAD se pojavio Zdravko Bato Govedarica, pionir srpske košarke u Čikagu. Legenda kaže da je Govedariva bio Srbin iz Amerike, koji je otvorio vrata najjače košarkaške lige na svetu – NBA – za ostale Srbe. Govedarica je bio 24. pik na NBA draftu 1951. godine. Izabran od strane “Sirakjuz Nešenelsa”, današnjeg KK “Filadelfija”.

Rođen je 1928. u Čikagu. Od tri sestara je dobio nadimak Bato. Njegovi roditelji Todor i Ana Govedarica emigrirali su iz sela Avtovac kod Gacka pre Velikog rata. Njihov sin Zdravko je bio najmlađi od njihovo petroro dece. Kad je ostao bez oca košarka je postala Batin izlaz iz tuge. Igrao je košarku kao srednjoškolac. Okušao se sa profesionalcima kada je 1945. igrao sa Džordžom Mikanom (George Mikan), tada najboljim američkim igračom.

U to poratno vreme u SAD je došlo do spajanja dve košarkaške lige. Tako su želeli vlasnici dvorana, koji su od više utakmica očekivali i više para od ulaznica. Prvi meč Nacionalne basket asocijacije – NBA odigrana je između košarkaša Toronta i Njujorka 1. novembra 1946. godine. Već 1947. godine menadžeri su primetili Batu Govedaricu, brzog, vitkog košarkaša. Bio je visok 180 cm i težak 84 kg. Menadžeri su mu ponudili studentsku stipendiju za Univerzitet De Pol. Nosio je na dresu broj 14. u timu kog su zvali “Blu Demonsi” (DePaul Blue Demons).

Zdravko Bato govedarica sa loptom

Vodeći plejmejker

Poreklo nadimka Blu Demonsi datira iz 1907. godine kada je univerzitet promenio ime iz Koledža Svetog Vinsenta. U to vreme, atletski timovi su imali crvene uniforme sa velikim „D“ na prednjoj strani. Nakon što je spiker igrače nazvao „D-meni“, nadimak se zadržao i na kraju evoluirao u „Demoni“. „Plavi“ je bio deo pokušaja da se igrači univerziteta razlikuju od igrača njegove sada ugašene srednje škole, Akademije DePol. Prvi su nosili crvenu boju sa plavim „D“, dok su drugi usvojili obrnutu. Zvanične sportske boje su grimizno-skerletna i kraljevsko plava.

Već u drugoj godini studija postaje vodeći plejmejker, koji daje u proseku 14 poena po utakmici. Bio je najbolji stralac ekipe “Blu Demons” koja je bila državni univerzitetski prvak. Godine 1951. Zdravko Bato Govedarica izabran je u idealni tim NCAA. Nastup na meču protiv najvećih zabavljača u istoriji košarke “Harlem Globtrotters”, takođe je bio zapažen.

Dobio je i poziv da uđe u NBA kao profesionalac, ali je otišao u vojsku. Dve godine je bio u Koreji. Vratio se tek 1953. i postao, kako novinari danas tvrde – prvi Srbin u NBA. Govedarica je odigrao jednu sezonu za “Sirakjuz nešnlsi” iz NBA. Imao je 23 meča sa malo poena i asistencija. Govedarica više nije bio mlad, brz i precizan. Nije to bio onaj isti Bato sa koledža. Povukao se iz profesionalne košarke. Posvećuje se golfu i srpskoj zajednici u Čikagu.

Zdravko Bato Govedarica je učestvovao je u radu Srpske nacionalne federacije “Jedinstvo” iz Čikaga. Oženio je Doroti Vujović, sa kojom je imao četiri sina: Teda, Brajana, Miloša i Daneta. Godine 1974. Govedarica ulazi u Kuću slavnih Univerziteta De Pol. Upisan je u istoriju koarke države Ilinois. Naime, 2006. godine Zdravko Bato Govedarica je proglašen za jednog od 50 najboljih košarkaša rođenih u Čikagu. Tada je 13. marta preminuo u Hinsdejlu, država Ilinois. Imao je 77  godina.

Srbin iz Srbije

Kada se Ljubiša Stefanović ( na fotograifji levo) iz Aleksinca kao dete sa roditeljima preselio u Kraun Point, mesto blizu Čikaga, zaigrao je košarkutako dobro da su ga primetili sportski menadžeri Univerziteta Ilinois. Dobio je sportsku stipendiju, američki nadimak Lu i dres univerziteta.

Rođen je 1963.  u Srbiji, a već 1981. godine igrao je košarku za Čikaški univerzitet. Lu Stefanović je bio predodređen da postane Amerikanac. Njegov deda Branko Stefanović koji se u Srbiji borio u Drugom svetskom ratu i bio zarobljen. Posle oslobođenja iz Nemačke je emigrirao u Geri, Indijana, sa 20 dolara u džepu i pronašao posao u čeličanama. Brankov sin, a Ljubišin otac,  stolar Zoran Stefanović je sa suprugom Ljiljanom na ime spajanje porodice dobio ulaznu  vizu za Sjedinjene Države. U februaru 1970. godine Stefanovići su se sa dvoje dece iselili iz Srbije u Ameriku. Sin Ljubiša imao je tek sest godina kada su stigli u gradić Kraun Point.

Otac Zoran je počeo da radi u kompaniji „Ju-Es Stil“, a mladi Ljubiša je košarku počeo da igra u srpskim nacionalnim klubovima u Čikagu, Milvokiju, Detroitu i Pitsburgu. Nije igrao organizovanu košarku sve dok, na nagovor prijatelja, nije ušao u tim prve godine Garija Volasa. Preselio se u Merilvil, gde mu je njegova izuzetna karijera donela stipendiju za Državni univerzitet Ilinoisa.

Lu Stefanović je kao krilni centar (203 cm) ušao u tim “Crvene ptice” Državnog univerziteta Ilinois u Normalu, SAD. U košarkaškom takmičenju NCAA Divizije bili su tri godine zaredom na NCAA turniru, što je ogroman uspeh plasirati se među 64 tima u konkurenciji od preko 300. Mladi Lu je u sezoni 1984/85. u proseku postizao 17,5 poena. Njegova uspešna igra u SAD nije promakla košarkaškim selektorima u Jugoslaviji, ali ni NBA timovima. Pozvan je u Univerzitetski tim SFRJ da igra 1983. na Univerzijadi u Kanadi.

U Kući slavnih države Ilinois

Izabran je kao američki student, ali kao Srbin iz Srbije kao 97. pik od strane “Sijetl Super soniksa” na NBA draftu 1985. godine. Bio je jedan od 60 izabranih na draftu. Stefanović je sa brojevima 35 i 43 na dresovima za “Sonikse” igrao narednih pet godina. Ovaj američki profesionalni košarkaški tim sa sedištem u Sijetlu se takmičio u Nacionalnoj košarkaškoj asocijaciji (NBA), prvo kao član Zapadne divizije (1967–1970), potom kao član Pacifičke (1970–2004) i napokon kao Severozapadne (2004–2008) divizije Zapadne konferencije. Kada se klub posle završetka sezone 2007–08, se preselio u Oklahoma Siti, nastupa kao “Oklahoma Siti tander”.

Posle košarkaške karijere Ljubiša Lu Stefanović bio je porodični čovek

Posle isteka ugovora u NBA visoki centar Ljubiša Stefanović je aktivno igrao u državama Amerike i Evrope – Španija, Francuska, SFRJ (KK Crvena Zvezda)  i Italija. Kao sportista uspešne karijere ušao je u Kuću slavnih države Ilinois. Lu je slavljen na Univerzitetu Ilinois i u državi, jer je upravo njegovim poenima, osam sekundi pre kraja 1984. godine upisao istorijsku, prvu pobedu svog tima na NCAA turniru.

Kada je napustio košarku Ljubiša Stefanović se zaposlio u fabrici “Ford” i posvetio porodici. Oženio se sa Helen i dobio dva sina, Dejana (1994.) i Aleksnadra Sašu (1998). Stariji sin Dejan Stefanović zaigrao je košarku za “Svan” u Kraun Pointu. Mlađi sin Saša Stefanović (196 cm) je igrao košarku na koledžu za “Purdue Boilermakers”.

Aleksandar Stefanović je rođen 29. novembra 1998. godine u Kraun Pointu u Indijani. I on je kao dečak igrao srpski basket u nacionalnim tomovima. Dobrom igrom stekao je veliki broj navijača, koji su na utakmice donosili srpske zastave. Visok je za poziciju beka. Kada je Indijanapolis bio domaćin Svetskog prvenstva FIBA 2002. mladići Dejan i Saša Stefanović nisu navijali za tim SAD na stadionu Konseko Fildhaus. Navijali su da Vlade Divac, Peja Stojaković i “plavi” kući ponesu zlatnu medalju.

Saša je kompletnu NCAA karijeru proveo Univerzitetu Perdju, gde je u poslednjoj sezoni beležio u proseku 10,4 poena, 2,5 skokova i 3 asistencije po meču. Tokom Letnje lige NBA nastupao je za San Antonio. Na Univerzijadi igrao je za državni tim SAD. Kao profesionalni košarkaš Aleksandar Stefanović je počeo da igra za grčki klub “Kolosos”. A onda je 2025. godine došao u Srbiju da nastupa za beogradski KK “Mega”.

Yugo dosanjani san

Žarko Paspalj – Sezona u San Antonio Spursima (1989/90) Pogled unazad na jednog od prvih evropskih košarkaša koji je zakoračio na NBA parket. 🌍🏀 Žarko Paspalj pridružio se San Antonio Spursima u sezo
Ćarko Paspalj u vreme NBA karijere

U vreme kada je aleksinački dečak Ljubiša Lu Stefanović 1981. godine igrao košarku za Čikaški univerzitet, na drugom kraju sveta, u Crnoj Gori jedan pljevaljski dečak Žarko Paspalj je imao tek 15 godina. Kada je američki student Lu Stefanović izabran kao 97. pik od strane “Sijetl Super Soniksa” i postao profesionalni košarkaš u NBA ligi 1985. godine, crnogorski momak Žarko Paspalj je bio igrač KK “Budućnost” iz Titograda.

Ono što je spajalo ovu dvojicu, međusobno nepoznatih mladića, bila je igra ispod koševa, njihovo srpsko poreklo i američki san. Sredinom osamdesetih godina prošlog veka košarka je bila planetarni sport. U njemu su tada dominirale tri reprezentacije SAD, SSSR i SFRJ.

Amerika kao kolevka košarke imala je najbolje igrače, najbolje trenere i najbolje klubove, pa i reprzentaciju. Iznikla na univerzitetima američka košarka se masovno proširila na ulice i dvorišta, na fakultetske sale i klupske dvorane.

Jugoslovenska košarka je rasla poput američke, u dvorištima i na ulicama, gde se igrao basket sa jednom tablom, ali u na fakultetima gde se negovao pomalo i sovjetska disciplinovana igra. Novinar Slobodan Maričić pamti da je u Zemunu prvu tablu s aobraučom na uličnu banderu postavio “kum Laza koji živi u Australiji”. Bio je električar, banderaš i košarkaš.

U jugoslovenskoj košarci je tada pa na dalje uvek sve počinjalo od tog jednog koša u kraju, ulici, dvorištu, školi. Na jednom takvom košu počeo je da igra i jedan Žarko iz Pljevlja, Vlade iz Prijepolja i Teo iz Valjeva. Okupivši momke ispod tog koša naši treneri su napravili reprezentaciju Jugoslavije, koja je već početkom šezdesetih počela da uzima meru i Amerikacima i Sovjetima. Osvojeno je u ovim nastupima 23 zlata, 20 srebra i 12 bronzi. Ukupno 55 svetskih, evropskih i mediteramsih odličja.

Jugoslovensku i srpsku košarku na balkansku, evropsku i svetsku scenu iznele su najmanje tri generacije trenera i košarkaša. Prvu su predovidili igrači Korać, Daneu i Šolman, drugu Ćosić, Obradović, Kićanović, Slavnić, a treću Šoršević, Petrović, Divac, Bogdanović, Jokić.

Amerikanci medju nama

Ovi rezultati sredinom prošlog veka privlačili su pažnju prvo američkih trenera, a potom vlasnika klubova i samih košarkaša da osete moć jugoslovenske košarke. Kako tvrdi Žarko Dapčević prvi strani igrač, Amerikanac, Daglas Ričards igrao je za KK “Zadar” od 1974. godine. U Jugoslaviju ga je doveo Krešimir Ćosić, njegov kolega sa američkog univerziteta. Drugog stranca Amerikanca, u Beograd doveo ja KK “Partizan”. Bio je to Robert Bač Tejlor, koji je nastupao za crno-bele u sezoni 1976/77. u Kupu šampiona.

U to vreme u Jugoslaviju je stigao i prvi američki tim “Big Eith”, koji je u Ljubljani, u hali “Tivoli” nadigrao selekciju Slovenije sa 107:97. Amerikaci su igrali i sa KK “Bosna” i u Sarajevu izvojevali pobedu. Tada su se od naših istakli Delibašić i Varajić kao strašni strelci. Potom se 1983. u Jugoslaviji, Kako tvrdi pisac Žarko Dapčević, pojavio i klub koji je predovido čuveni Mjakl Džordan.

Krešimir “Krešo” ĆOSIĆ 🏀ispred svog vremena. No.1 🏀koji je igrao na svim pozicijama ⛹🏻‍♂️ . 16🏅medalja sa YU reprezentacijom Od čega 8🥇 7🥈1🥉 Ovo je 450. fotografija(jubilarna) u našem albumu “🏀Reprezentacija YU
Krešimir Ćosić u dresu jugoslovenske reprezentacije

Ovi sportski susreti Amerikanaca i Jugoslovena, a posebno Srba u vreme hladnog rata između kapitalističkog Zapada i komunističkog Istoka, pobudili su maštu kod naših sportskih radnika, trenera i košarkaša da probaju “američki košarkaški san”. Zadranin Krešimir Ćosić, američki student i košarkaš bio je glavni zagovornik tog sna, jer je verovao da je jugoslovenska košarka dorasla američkoj i da naši košarkaši mogu da igraju sa Amerikancima.

Ćosić je rođen 1948. u Zagrebu. Odrastao je u Zadru, gde je započeo svoju karijeru 1965. igrajući za KK “Zadar”. Košarku je nastavio da igra i tokom studija na američkom Univerzitetu Brigam Jang od 1971—1973. Nakon univerzitetske karijere odbio je nekoliko ponuda da igra u NBA klubovima i vratio se u Zadar.

Krešimir Ćosić je kao igrč i kao selektor spajao tri generacije jugoslovenskih košarkaša. I bitno uticao na kreiranje našeg stila košarke, sa snažnom odbranom, brzim napadima i preciznim strelcima. Prvi je kao centar izlazio na vrh reketa i delo lopte kao pravi plejmejker, što danas u SAD čini Nikola Jokić.

Sa reprezentacijom Jugoslavije, za koju je Ćosić nastupio 303 puta, osvojio zlato na Evropskim prvenstvima 1973, 1975. i 1977, srebro 1969, 1971. i 1981. i bronzu 1979. Na Svetskim prvenstvima je osvojio prvo mesto 1970. i 1978. i drugo 1967. i 1974, a na Olimpijskim igrama zlatnu 1980. u Moskvi i srebrnu medalju 1968. u Meksiko Sitiju i 1976. u Montrealu. Kao selektor reprezentacije Jugoslavije osvojio je bronzanu medalju na Svetskom prvenstvu 1986. u Španiji i bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu 1987. u Grčkoj.

Na listi strelaca državnog košarkaškog tima SFRJ Krešimir je treći, iza Dalipagića i Kićanovića, sa 3.189 poena. A ispred Radivoja Koraća i Dražena Petrovića.

I dok je Krešimir Ćosić vodio državni tim SFRJ u kome su dominirali Kapičić, Slavnić, Obradović, Dalipagić, Đorđević, Petrović, Divac, u vreme kada su KK “Partizan” i KK “Crvena Zvezda” se trudili da oduzimu ligaški primat “Jugoplastike” i “Cibone”, mladić Žarko Paspalj, levoruki krilni napadač, visok 204 cm, maštao je kako da se pridruži velikim klubovima. I kako da iz Jugoslavije krene na ostvarenje svog američkog sna.

Naslovna fotografija: Zdravko Bato Govedarica, pionir srpske košarke u Americi

(Nastavlja se )

 

Komentari

Vaše mišljenje nam je važno. Ostavite komentar i uključite se u razgovor.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

VAŠA PRIČAMesto za vašu pričuPošaljite nam priču, fotografiju ili sećanje iz rasejanja.Pišite redakciji →