Najskuplja svadba u istoriji Srbije

Zlatni prsten vredan milione, miraz od pet miliona rumunskih leja, stotine ovnova, kraljevske kočije, avioni koji su nadletali grad i više od 20.000 ljudi koji su uoči venčanja pristigli u Beograd. Tako je izgledala svadba o kojoj se pričalo širom Evrope.
Dana 8. juna 1922. godine, Beograd je bio domaćin jednog od najraskošnijih događaja u svojoj istoriji. Kralj Aleksandar I Karađorđević oženio se rumunskom princezom Marijom Hoencolern, ćerkom rumunskog kralja Ferdinanda i kraljice Marije.
Aleksandar je imao 34 godine, a njegova izabranica 22. Njihovo venčanje nije bilo samo porodična svečanost, već događaj od međunarodnog značaja, u kojem su se susreli evropski vladarski domovi, diplomatija, politika i nesvakidašnji luksuz.
Organizacija je poverena Branislavu Nušiću, tadašnjem upravniku Umetničkog odseka Ministarstva prosvete. Pred njim je bio zadatak da Beograd pripremi za goste iz čitavog sveta.
A ono što je usledilo ostalo je zabeleženo kao pravi kraljevski spektakl.
Koliko je koštala kraljevska svadba?
Jedan od najzanimljivijih detalja ovog venčanja jeste podatak o troškovima. Prema novinskom izveštaju iz 1922. godine, koji je preneo slovenački list Glasilo K. S. K. Jednote, pozivajući se na pisanje zagrebačkih Novosti, za kraljevsku svadbu izdvojeno je ukupno 53 miliona tadašnjih dinara.
Za uređenje dvora potrošena su 33 miliona dinara, sama svadba koštala je šest, vojno obezbeđenje četiri, svečana gozba 1,5 miliona dinara, a za ostale troškove otišlo je još 8,5 miliona dinara.
Ova cifre izazvale su burne reakcije u tadašnjoj javnosti. Pojedini listovi kritikovali su trošenje državnog novca, ističući da je zemlja još uvek bila opterećena ratnim posledicama, dugovima i siromaštvom.
Miraz od pet miliona leja
Princeza Marija nije u Beograd stigla praznih ruku. Prema podacima koje prenosi štampa, njen miraz iznosio je čak pet miliona rumunskih leja. Pored novca, sa sobom je donela i lične stvari i dragocenosti, koje su dopremljene u tri specijalna železnička vagona.
Posebnu pažnju izazvao je verenički prsten koji joj je Aleksandar poklonio prilikom prosidbe. Njegova vrednost procenjena je na 2,6 miliona tadašnjih dinara, a prema kasnijoj proceni objavljenoj povodom stogodišnjice venčanja, to bi odgovaralo vrednosti od približno milion do milion i po evra. Princeza je od gradonačelnika Bukurešta dobila i automobil, tadašnji simbol prestiža i luksuza.
Dan pre venčanja mladenci su potpisali i bračni ugovor, dokument od 14 strana kojim su uređeni miraz, lični prihodi, pokloni, nasledstvo, imovinska prava i obaveze supružnika.
Pokloni kao iz bajke
Ako je miraz bio impresivan, svadbeni pokloni bili su priča za sebe. Darovi su pristizali iz različitih krajeva zemlje, a pojedini su izazivali pravu senzaciju. Jedan od najneobičnijih poklona stigao je iz vučitrnskog kraja na Kosovu.
Desetak dana pre venčanja, kroz Beograd je prošla neobična povorka. Predvodio ju je uglednik Šeri Voca, predsednik vučitrnskog sreza, a iza njega išla su dva krupna bela ovna sa pozlaćenim rogovima. Na njima su bile pričvršćene staklene jabuke zlatne boje.
Za njima je išlo još 98 ovnova, a svaki je na čelu imao ogledalo. Ukupno 100 ovnova predstavljalo je svadbeni dar kralju Aleksandru.
Ali to nije bio jedini neobičan poklon.
Ivan Meštrović, čuveni vajar, poklonio je kraljevskom paru skulpturu „Srđa Zlopogleđa“.
Zlatarski majstori iz Skoplja izradili su dve posebne filigranske kutije za cigarete – jednu za kralja, a drugu, veću, za kraljicu, namenjenu njenom nakitu.
Jevrejske zajednice u Jugoslaviji naručile su poseban raskošni servis u Beču.
Gradonačelnik Bukurešta darovao je princezi Mariji automobil.
Rumunska kraljevska porodica obezbedila je miraz od pet miliona leja.
Pokloni su bili toliko brojni da su pojedini izlagani kako bi ih javnost mogla videti.
Beograd je ugostio evropske elitu
Na venčanju nisu bili samo članovi porodica Karađorđević i Hoencolern. U Beograd su stigli predstavnici evropskih dvorova, diplomate, državnici i vojni velikodostojnici.
Među najznačajnijim gostima bili su:
Rumunski kralj Ferdinand i kraljica Marija, roditelji mlade.
Vojvoda od Jorka, princ Albert, mlađi sin britanskog kralja Džordža V, koji je predstavljao britanskog monarha i bio kum na venčanju. Kasnije će postati kralj Džordž VI.
Knez Arsen Karađorđević, Aleksandrov stric i stari svat.
Knez Pavle Karađorđević, jedan od devera.
Princ Nikola Petrović-Njegoš, takođe dever.
Edvard Beneš, tadašnji čehoslovački ministar spoljnih poslova.
Luj Franše d’Epere, francuski vojskovođa i počasni vojvoda srpske vojske.
Predstavnici grčkog i španskog dvora, kao i brojni diplomatski izaslanici.
Posebno je zanimljivo da su svoje predstavnike poslale i veoma udaljene zemlje, među njima Japan i Persija.
Međutim, postojao je i izuzetak. Predstavnicima Bugarske nije bio omogućen dolazak. Sećanje na bugarsku okupaciju i zločine iz Prvog svetskog rata bilo je još veoma sveže, pa je politička i istorijska netrpeljivost nadjačala diplomatski protokol.
Koliko je interesovanje bilo veliko govori podatak da je za manje od 24 sata pred venčanje u Beograd pristiglo više od 20.000 ljudi. Među njima su bili zvanični gosti, diplomatske pratnje, novinari i radoznali posetioci.
Kako su izgledali mladenci?
Posebnu pažnju privlačio je izgled mlade. Princeza Marija nosila je belu venčanicu sa veoma dugim šlepom. Na glavi je imala venac od mirte, postavljen na drugi venac od zlatnog tila, koji se širio preko šlepa. Oko vrata je nosila raskošan đerdan sa krupnim plavim smaragdima i dijamantima, a preko ramena lentu Belog orla. Dugački šlep pridržavali su mlađi članovi kraljevskih porodica, njeni rođaci i rođake, što je čitavoj povorci davalo dodatnu svečanost.
Aleksandar je bio odeven u svečanu vojnu uniformu, primerenu svom kraljevskom i vojničkom položaju. Mladina porodica takođe je izgledala impresivno. Rumunski kralj Ferdinand nosio je generalsku uniformu ukrašenu odlikovanjima i maršalskom palicom. Kraljica Marija bila je u elegantnoj lila haljini od tila, sa šeširom iste boje i čuvenom bisernom ogrlicom.
Kum, britanski vojvoda od Jorka, nosio je uniformu kapetana avijacije, dok su deveri bili u svečanim oficirskim uniformama. Bila je to prava smotra evropske aristokratije, vojnih uniformi, dragocenog nakita i dvorske elegancije.
Venčanje u Sabornoj crkvi
Venčanje je održano 8. juna 1922. godine u Sabornoj crkvi Svetog arhangela Mihaila u Beogradu, jednom od najvažnijih pravoslavnih hramova u tadašnjoj državi. Obred je predvodio patrijarh srpski Dimitrije, uz služenje četiri episkopa i sveštenstva. Kum je bio britanski kralj Džordž V, koga je predstavljao njegov sin, vojvoda od Jorka. Ulogu starog svata imao je knez Arsen Karađorđević.
Kada su mladenci izašli iz crkve, usledio je i jedan posebno zanimljiv detalj: kraljica Marija prihvatila je malo muško dete, takozvano nakonče, a potom joj je predato sito sa pšenicom i kukuruzom. Ona je žito i kukuruz rasula oko sebe, u skladu sa srpskim svadbenim običajima.
Bio je to simbol plodnosti, blagostanja i sreće u novom braku. Za ovu priliku organizovana je velika gozba, a među gostima posebno mesto imali su ratni veterani sa Kajmakčalana, čime je kralj Aleksandar želeo da oda počast vojnicima koji su se borili za Srbiju u Prvom svetskom ratu.
Prema kasnijim svedočenjima o venčanju, gozba je bila namenjena za više hiljada ljudi. Ipak, tačan broj osoba koje su sedele za svadbenim stolovima nije pouzdano utvrđen u dostupnim objavljenim izvorima, pa ga ne treba mešati sa ukupnim brojem zvanica i posetilaca u Beogradu.
Goste su zabavljali kraljevski orkestar i veliki hor. Prema jednom kasnijem novinskom prikazu, hor je imao čak 1.200 pevača.
O raskoši gozbe govori i zanimljiva anegdota koja se prepričava: navodno je tokom svečanosti nestao veliki deo srebrnog escajga. Teško je utvrditi koliko je ova priča pouzdana, ali dovoljno govori o tome koliko je događaj bio neobičan i masovan.
Topovski plotuni, avioni i hiljade ljudi
Atmosfera u Beogradu bila je gotovo praznična. Već nekoliko dana pred venčanje grad se punio gostima. Hoteli nisu imali dovoljno smeštajnih kapaciteta, ulice su bile ukrašene, a organizatori su morali da vode računa o prevozu, ishrani, bezbednosti i protokolu za brojne strane delegacije.Posebno se prepričavala anegdota o portugalskom predstavniku koji je stigao ranije nego što je najavio. Pošto u hotelima više nije bilo slobodnih soba, navodno je sa prtljagom završio ispred hotela „Srpski kralj“. Nušić je, kada je čuo za problem, lično intervenisao da mu se pronađe smeštaj.
Na dan venčanja slavlje je počelo topovskim salvama sa Kalemegdana. Dolazak princeze Marije prethodnog dana bio je posebno spektakularan: kraljevska jahta „Aleksandar“ uplovila je u beogradsku luku, a njen dolazak pozdravljen je sa 101 topovskim plotunom.
Na Dunavu su je dočekali kraljevski brodovi i brojni čamci, dok su avioni nadletali grad.
Svadbena povorka prolazila je kroz Beograd uz zvuke muzike i oduševljene povike građana. Na pojedinim mestima građani su se tiskali kako bi makar na trenutak videli buduću kraljicu.
Prema nekim novinskim prikazima, na ulicama se okupilo oko 100.000 ljudi. Taj broj treba posmatrati kao tadašnju procenu, a ne kao precizan popis.
Kralj osnovao humanitarni fond
Iza raskoši i ogromnih troškova postojao je i jedan gest koji zaslužuje posebnu pažnju. Kralj Aleksandar je povodom venčanja osnovao fond za kulturno, socijalno i higijensko unapređenje stanovništva. U fond je uplatio milion tadašnjih dinara, uz obavezu da svake godine doprinosi sa dodatnih 500.000 dinara.
Ideja je bila da se deo pažnje i sredstava usmeri i na šire društvene potrebe, a ne samo na dvorsko slavlje.
Fond je kasnije podržavao različite društvene i obrazovne projekte, među kojima se navodi i izgradnja Studentskog doma „Kralj Aleksandar Prvi“.
Medeni mesec na Bledu, pa put u Pariz
Nakon završetka svečanosti Aleksandar i Marija započeli su zajednički život. Medeni mesec proveli su na Bledu u Sloveniji, a potom su putovanje nastavili u Parizu.
U braku su dobili trojicu sinova: Petra, Tomislava i Andreja. Marija je 1929. godine postala kraljica Jugoslavije, nakon promene naziva države. Njihov brak trajao je do atentata na kralja Aleksandra u Marselju 1934. godine.