Tamo Daleko
Portal za negovanje veza
rasejanja i otadžbine
|

Maternji jezik spaja sve Srbe sveta (1)

20. novembar 2026. · Tamo daleko

Nedavno su u Češkoj i Mađarskoj održane dve konferencije o srpskom jeziku kao prostoru za dijaloga i o ulozi medija iz dijaspore u povezivanju nacionalnih zajednica. Mediji kako spona srpskog naroda u tuđini 

Piše: Marko Lopušina

Naučnici i lingvisti su se složili da je maternji jezik najvažnija odrednica ljudskog postojanja i identiteta. Preko maternjeg jezika, a u našem slučaju je to srpski, čovek izražava svoja osećanja, upoznaje svoju porodicu i svoje poreklo, oblikuje svoje misli i kazivanja, registruje istorijsko iskustvo i kolektivno pamćenje. I napokon, preko maternjeg jezika se prepoznaje nacionalna, kulturna i istorijska pripadnost ljudi i naroda.

Srpski jezik je najizraženiji preko ćirilice kao nacionalnog pisma. Ćirilica je koren srpskog stabla i svetinja naših predaka. Ćirilica je simbol istorije i jezičke posebnosti Srba. Ćirilica čuva naše ime i naš identitet. Srpski maternji jezik je osnov srpske kulture, spona među ljudima, koja u procesu dijaloga predstavlja most između pojedinaca, naše zajednice, naše kulture i tradicije, saradnje sa drugim ljudima i narodima. Maternji jezik nam služi da mislimo, pamtimo, prepoznajemo sebe i razumemo druge.

U procesu dijaloga, tvrde stručnjaci maternji jezik ima pet važnih funkcija: nacionalnog identiteta, razumevanja, istraživanja, kulturnog povezivanja, međusobnog poverenja, sigurnosti i ravnopravnosti.

Ove funkcije maternjeg srpskog jezika posebno su bitne za srpski narod, koji živi u matici, otadžbinskim zemljama i rasejanju na svih pet kontinenata sveta.

Prvi srpski dnevni list iz 1813. godine

Demografska istraživanja pokazuju da danas u svetu postoji oko devet miliona pripadnika srskog naroda. Najviše ih je u četiri balkanske zemlje (Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska). A rasut je, po mojim istorijskim saznanjima, u 159 država sveta, u kojima živi oko dva miliona naših ljudi.

Taj iseljeni srpski narod iz matice i otadžbinskih zemalja mi nazivamo rasejanje ili po grčki – dijaspora. Maternji jezik po svojoj nacionalnoj prirodi povezuja vaskoliki srpski narod na planeti Zemlji. Srpski jezik je nacionalna nit i veza kojom se ostvaruje dijalog i saradnja svih Srba sveta.

Materni jezik deluje unutar celokupne srpske zajednice, a posebno u srpskom rasejanju, jer povezuje više generacija ljudi, od istorijskih predaka do roditelja i potomaka. Povezuje porodice, sve srpske institucije, škole, udruženja, kulturne centre, crkvene parohije, državna predstavništva i srpske medije.

U odnosima matice Srbije i srpske dijaspore maternji srpski jezik otvara prostor za sve vrste dijaloga i saradnje – omogućava stalne kontakte, razmene mišljenja i informacija, ostvarivanje nacionalnih, društvenih i kulturnih vrednosti, očuvanje i razvoj nacionalnog identiteta, kao i narodno povezivanje i ostvarenje srpskog narodnog jedinstva.

Očivanja i razvoj maternjeg srpskog jezika u suštini je proces opstanka kulturnog i medijskog prostora, koji povezuje sve srpske nacionalne zajednice, a posebno srpsko rasejanje sa maticom Srbijom.

Kratka istorija medija

Matični jezik je blistavo lice srpskog naroda. Srpska tradicinaolna kultura i umetnost su duša Srba, a srpski mediji su žila kucavica svih Srba sveta. Živimo u svetu u kojem mediji, više nego ikada ranije, utiču na oblikovanje i preoblikovanje društvene stvarnosti. Zbog svoje informativne, komunikativne i simboličke funkcije oni su ključni posrednici u prenošenju vrednosnih sistema. Mediji su forum javne reči, kanal preko koga se prenose poruke i, kao takvi, ključni su akteri političke socijalizacije i interkulturalnog dijaloga  – otvorene razmene mišljenja između pojedinaca i društvenih grupa različite nacionalnosti, društvenog porekla, verskog i političkog ubeđenja, životnog stila.

Prvi broj lista sprske dijaspore iz Amerike ibjavljen je 1906- godine

Zahvaljujući svom uticaju u formiranju javnog mnjenja mediji su u mogućnosti da doprinesu izgradnji otvorenog i tolerantnog društva, razvijanju kulture ljudskih prava, jednakosti, mira i nenasilja, ali su isto tako moćno oruđe za raspirivanje rasizma, ksenofobije, homofobije i drugih oblika mržnje, netrpeljivosti i netolerancije prema drugima i drugačijima. Upravo to je ključna tačka odgovornosti medija i medijskih poslenika.

Istorija srpskih medija je bogata i raznovrsna. Začeti su u srpskom rasejanju 14. marta 1791. godine. U Beču kod grčkih izdavača na slovenskoj ćirilici štampana je tada prva „Serbskія povsednevnія novini“, što se prevodi kao – Srpska dnevna novina. Potom su srpske novine i časopisi štampani među iseljenim Srbima u Trstu, Veneciji, Pešti i opet u Beču.

Zvanično prvi srpski dnevni list „Novine serbske“ pokrenuo je 1813. u Beču urednik Dimitrije Davidović. Dve decenije kasnije, Davidović je štampao i prve novine u Kneževini Srbiji –  „Novine serbske“ 1834. u Kragujevcu. Ovo je prvi i direktno dokaz da su novine, kao prvi medij u Srba, došle iz srpskog rasejanja u maticu i time izvršile kulturni uticaj na srpski narod u otadžbini.

Srbi u 20. vek ulaze sa štampanim medijima, koji se osnivaju u srpskom rasejanju. List “Amerikanski srborban” je objavljen na srpskoj ćirilici 18. januara 1906. u Pitsburgu kao glasilo Srpskog narodnog saveza.  Ovaj list, stariji od beogradske “Politike”, izlazi i danas kao mesečnik na srpskom i engleskom jeziku. Novina “Sloboda” kao glasilo Srpske narodne odbrane objavljena je 1952. godine u Čikagu. Potom u Geri izlazi 1953. godine list “Srbija”, nedeljnik Udruženja srpskih četnika “Ravna Gora”, na ćirilici.

Njihova prvobitna namena je bila informisanje srpskih doseljenika u SAD, očuvanje srpskog nacionalnog identiteta, srpskog jezika i pravoslavne vere. Da bi vremenom postali nacionalni, politički, kulturni i informativni listovi srpske emigracije sa ciljem razvoja srpskog nacionalnog identiteta i povezivanje srpskog iseljeništva sa otadžbinom.

Patriotski zadatak

Novine australijskih Srba

Danas na tom patriotskom zadatku istrajavaju decenijama novine  “Srpsko ogledalo” iz Čikaga, “SAN” iz Kanade, “Zavičaj” iz Austrije, “Dijaspora” iz Švedske, “Naša reč” iz Rumunije, “Nedeljne novine” iz Mađarske, “Srpski glas” iz  Australije, kao i mnogi drugi crkveni, poslovni, komercijalni štampani mediji. Time je nastavljena dominacija duga 120 godina štampanih srpskih medija u rasejanju i matici. Nastavljeno je, što je vrlo važno, i ujednačavanje maternjeg srpskog jezika, jer su svi ovi mediji koristili gramatičnu ćirilicu, a izbegavali narodne dijalekte i lokalizme.

Nakon Drugog svetskog rata, kada su se srpski zarobljenici iz nacističkih logora raselili po zapadnim zemljama, domintan medij za njih postale su državne radio stanice SAD (“Glas Amerike” od 1945.), Kanade (SBS), Evrope (“Slobodna Evropa”), Velike Britanije (BBS), Nemačke (“Dojče vele”), Australije (SBS, “2 ZZZ”), SSSR-a (“Gavari Moskva”), Švajcarske (“Radio Mladost”), Rumunije (“Radio Bukurešt”, Mađarske (“Radio Budimpešta”). I u okviru njih emisije Srpski radio čas na maternjem jeziku.

Srpski jezik bio je među prvim jezicima u kojima je emitovan program multikulturnog radija u inostranstvima. Eksperimentalni programi “2EA” u Sidneju i “3EA” u Melburnu počeli su 1975. godine. Australijski SBS je kasnije prerastao u državni multikulturni javni servis. Državni cilj emitera bio je prvo propagandni, da drži na okupu strane doseljenike i da ih indoktrinira. Vremenom su, međutim, Srpski radio časovi postali kulturni i informativni mediji srpske emigracije sa ciljem očuvanja i razvoja srpstva.

Jesu Amerikanci pre tri godine ukinuli “Glas Amerike”, ali na šesdesetogodišnjoj tradiciji takvog državnog radio programa izrasle su u SAD srpske radio emisije u 12 gradova, od toga najviše ih je u Čikagu – čak šest. A u dalekoj Australiji – 3.  Srpski radio čas na maternjem jeziku i srpske radio stanice su postale tvorac nacionalnog programa koji možemo nazvati metaforično – Zvuci rodnog kraja.

Major Nikola Kosić pokrenuo je 1952. u Milvokiju „Srpski radio čas“, koji je vodio sve do 1982. godine. Posle je Dragan Kresović vodio tu emisiju u Frenklinu. Kroz frekvence srednjih talasa iseljeni Srbi su bili u direktnoj tonskoj vezi za zavičajem, maticom i otadžbinskim zemljama, što im i danas omogućava da imaju aktivan odnos prema svojoj matici, a što je najvažnije prema svojoj kulturnoj baštini, nacionalnim vrednostima i osećanjima.

Elektronska revolucija i Srbi

Treća kategorija srpskih medija u rasejanju, televizija, javlja se snažno sedamdesetih godina, kada je država SRFJ sa TV Beogradom otvorila Satelitski program, koji je i slikom spajao sve Srbe sveta. Preko ovog programa prenošene su informativne, kulturne i zabavane emisije u jugoslovensku i srpsku dijasporu, da bi vremenom u SAD, Kanadi, Australiji, Mađarskoj, Rumuniji, Francuskoj, Velikoj Britaniji počela da se otvaraju dopisništva TV Beograda, a potom i srpske tv redakcije i tv emisije.

Kako su satelitsku zamenile kablovske televizije, internet i video stanice, to je elektronsko održavanje nacionalnih veza postalo gotovo masovno. Danas su u rasejanju afirmisane TV “Avala” (Aleksandar Žigića) i TV “Serbian tajms” u Čikagu, TV Australija u Sidneju, “Srpske televizija” u Torontu, TV “Varoš” u Budimpešti, “Srpska TV” u Temišvaru i drugi tv studiji (“Duga”, Beograd) sa programima na srpskom jeziku namenjeni srpskom narodu u tuđini i u matici.

Digitalna tehnologija je stvorila uslove da srpske informacije i kulturni programi svih vrsta kolaju planetom. Ova elektronska revolucija ubacila je krajem prošlog veka u upotrebu četvrtu vrstu srpskih medija – portale (“Tamo daleko”, Danska, “Rasejanje”, Nemačka), sajtove (Ambasade R. Srbije, Mitropolija australijsko-novozelandska), podkaste i društvene mreže.

Posebno je interesantan portal “Svi Srbi u Parizu”, nastao 2010. kao Facebook grupa, a kasnije prerastao u informativnu platformu i udruženje. Objavljuje vesti iz Francuske, Srbije i sveta, na srpskom i francuskom jeziku.

Kao svoje glasilo za srpsku javnost sajtove koriste državne institucije, pre svih MSP i srpske ambasade (njih 90) u svetu, crkvene institucije, eparhije (23 u svetu) i parohije SPC, (njih stotinu) širom dijaspore, iseljeničke organizacije (SNO, SNF, Savez Srba u Švajcarskoj, Savez Srba Italije, “Srbi za Srbe”, Fondacija “Studenica”) i interesne grupe Srba, koje imaju svoje portale (“Srbi u Berlinu”, “Srbi u Južnoj Amerii”, “Spona” u Skoplju, “Britić” u Londonu, “Srbi u Oslu”, “Srbi u Stokholmu”).

(Nastavlja se)

 

Komentari

Vaše mišljenje nam je važno. Ostavite komentar i uključite se u razgovor.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

VAŠA PRIČAMesto za vašu pričuPošaljite nam priču, fotografiju ili sećanje iz rasejanja.Pišite redakciji →