Tamo Daleko
Portal za negovanje veza
rasejanja i otadžbine
|

Upokojenje, krštenje i monašenje u dalekom Čileu

13. mart 2019. · Tamo daleko

U sredu, 6. marta, rano ujutru, u mestu Čile Čiko u Patagoniji, upokojio se veliki podvižnik i istinski pokajnik, arhimandrit Agapit. Zaupokojenu liturgiju i opelo služio je episkop Buenosaireski i južno-centralnoamerički Kirilo, a sasluživao mu je jerej Dušan Mihajlović, starešina parohije Svetog Nikolaja Žičkog u Santjagu de Čile. Za pevnicom se nalazio rođeni brat oca Agapita, monah Jovan.

ISPRAĆAJ DUHOVNIKA: Sahrana oca Agapita u Čile Čikou

Pre pet godina, verni sin Srpske pravoslavne crkve Stevan Milović, preduzetnik poreklom iz Argentine, pozvao je jereja Dušana Mihajlovića da mu osvešta posed u živopisnom mestu Čile Čiko, koje se nalazi na jugu čileanske Patagonije, 2.200 kilometara daleko od prestonice Santjaga de Čile. Kratki boravak u ovom prelepom mestu na obali najvećeg jezera u Patagoniji, General Karera, njegov neopisivi mir i tišina, podsetilo je oca Dušana na molitvenu atmosferu Svete Gore, te je upitao Stevana kako bi bilo kada bi se tu, na jednoj od najudaljenijih tačaka južne hemisfere, pojavio jedan pravoslavni manastir, u kome bi se podvizavali monasi željni istinskog tihovanja, daleko od vreve savremenog sveta.

Stevanu se ta ideja jako dopala, pa je o tome obavešten i tadašnji nadležni administrator i duhovni otac naše južnoameričke eparhije SPC, mitropolit Amfilohije, koji je takođe podržao ovu ideju. Ostalo je samo da se stvore određeni formalni preduslovi, kao i najvažnije – pronaći takvog vrlinskog monaha, koji bi imao toliku veru i ljubav prema Bogu, da bi bio spreman da se uputi tako daleko, takoreći “na kraj sveta“, i osnuje prvo monaško opštežiće u Patagoniji. Nakon dve godine, Gospod je pronašao takvog čoveka – arhimandrita Agapita.

Krštenje Huana, Elizabete i njihovog sina Vilijama

Upravo u momentu kada su se stekli pravni i tehnički uslovi za osnivanje monaške obitelji na posedu Stevana Milovića, arhimandrit Benedikt, iguman manastira sv.Arhangela Mihaila na Miholjskoj Prevlaci, pomenuo je u jednom razgovoru ocu Agapitu kako je čuo od jereja Dušana iz Čilea da se pojavila mogućnost organizovanja prvog manastira SPC u tom delu sveta. To je bilo ono o čemu je otac Agapit stalno maštao – da svoj monaški podvig nastavi u jednom malom, usamljenom mestu, daleko od sveta. Ne časeći časa, njih dvojica su krenuli put Trebinja gde živi Stevan Milović sa svojom porodicom. Bio je ponedeljak i Stevan se upravo spremao za put u Čile. Posle kratkog razgovora više nije bilo dileme – već u sredu otac Agapit je sa njim bio u avionu za Santjago de Čile!

Tako je započela organizacija i izgradnja manastira u Čile Čikou, koji je po blagoslovu mitropolita Amfilohija, posvećen Vaskrsenju Hristovom. Bez obzira na zdravstveno stanje i bolesti koje mu nisu davale mira, na nepoznavanje španskog jezika i lokalnih običaja, otac Agapit se bez ikakvog straha i sumnji potpuno posvetio svom velikom životnom cilju, organizaciji monaške zajednice i izgradnje pravoslavnog hrama u Čile Čikou. U tom poslu pomagao mu je i rođeni brat Timon, koji mu se pridružio pre godinu dana.

Lokalni meštani, uglavnom Indijanci, sa ljubavlju su dočekali ovog, po izgledu za njih čudnog monaha. Iako se nisu razumeli  rečima, razumeli su se srcima, tako da su sve češće dolazili na bogosluženja u njegovoj skromnoj kućici, preteči budućeg manastira. Neki su već poželeli da pređu u njegovu, pravoslavnu veru.

Ipak, Gospod je prosudio da je vreme boravka na zemlji oca Agapita došlo svome kraju, i on je nas i njegova duhovna čeda ove srede napustio, preselivši se u večne rajske obitelji.

NASTAVLJA MISIJU BRATA: Čin monašenja Timona

Čim je čuo šta se dogodilo, vladika Kirilo je bez oklevanja pošao na dugačak put u Čile Čiko, čime je pokazao da je istinski pastir i novi duhovni otac svoje pastve na ogromnom južnoameričkom kontinentu. Njegova poseta je ujedno imala i istorijski karakter, jer je to bio prvi dolazak jednog pravoslavnog episkopa u čileansku Patagoniju.

U četvrtak, 8. marta, vladika je ranim jutarnjim letom krenuo iz Buenos Airesa za Santjago de Čile gde ga je očekivao jerej Dušan Mihajlović, a zatim je usledio dvočasovni let do gradića Balmaseda na jugu Čilea, pa još dva i po sata vožnje kombijem do jezera General Karera, i na kraju, u večernjim satima, dva sata vožnje trajektom po tom ogromnom, uzburkanom jezeru do Čile Čikoa, i odatle, još pola sata vožnje po neravnom putu do mestašca Baija Hara, konačnog odredišta ovog dugog putovanja… Treba napomenuti da je troškove celokupnog putovanja vladike i oca Dušana preuzeo na sebe Stevan Milović.

U petak ujutru vladika Kirilo i otac Dušan su preuzeli zemne ostatke oca Agapita i pripremili ga za opelo i sahranu. Zatim je u prisustvu vernih čada oca Agapita, odslužena zaupokojena liturgija i opelo. U podne, kovčeg sa njegovim telom položen je na lepom, izdvojenom mestu na lokalnom groblju u Čile Čikou…

Odmah posle sahrane vladici se obratio jedan od prisutnih lokalnih meštana, poštovalaca oca Agapita, i zamolio vladiku da krsti njega i njegovu porodicu, što je vladika Kirilo sa zadovoljstvom prihvatio. Krštenje Huana, Elizabete i njihovog sina Vilijama, obavljeno je istog popodneva u privremenom hramu manastira Vaskrsenja Hristovog.

Ali, ni to nije bio kraj. Brat oca Agapita, Timon, izrazio je želju i spremnost da nastavi započeto delo svoga brata, pa je te iste večeri obučen u malu shimu, sa imenom Jovan, u čast praznika Prvog i drugog obretenja glave svetog Jovana Preteče, koji se praznovao sledećeg dana. Tako je, voljom Božijom, u isti dan obavljen ispraćaj jednog velikog podvižnika, trostruko krštenje i monašenje.

Večnaja pamjat i Carstvo Nebesko našem dragom ocu Agapitu.

Tekst: Otac Dušan Mihajlović, paroh u Santjago de Čileu

Komentari

Vaše mišljenje nam je važno. Ostavite komentar i uključite se u razgovor.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

VAŠA PRIČAMesto za vašu pričuPošaljite nam priču, fotografiju ili sećanje iz rasejanja.Pišite redakciji →