Referendum izlaz iz crnogorskog ćorsokaka

Piše: Predrag Savić, advokat i pisac
Za izlazak iztrenutne, najteže moguće ustavno-pravne i političke krize u Crnoj Gori, postoji jedno jedino demokratsko, legalno i legitimno vrlo efikasno i jednostavno rešenje –referendum.
Ovaj ustavni institut i neposredne demokratije može nadoknaditi nedostatak fukcionalnog Ustavnog suda i biti moćni ustavi instrument u postupku razrešenja predsednika Crne Gore Mila Đukanovića, zbog kršenja Ustava i ustavne prakse prilikom nedodeljivanja mandata za sastav nove vlade Miodragu Lekiću!
Prema odredbi iz člana 2 UstavaCrne Gore, nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo. Dalje se u stavu dva istog člana Ustava kaže se, da „ građanin vlast ostvaruje neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika“. U stavu tri dodaje se:
„Ne može se uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom.“

To je abeceda demokratije, osnovni postulat građanskih država, iz kojeg proizilazi i pravo na referendum! Shodno tome u članu 93 Ustava stav dva, propisano je da „predlog za raspisivanje državnog referenduma mogu podnijeti: najmanje 25 poslanika, predsjednik Crne Gore, Vlada ili najmanje 10% građana koji imaju biračko pravo.“
Iako u CrnojGori ne postoji poseban zakonski tekst o referendumu, jasno da građani imaju pravo da na referendumu odlučuju o svim pitanjima iz Nadležnosti Skupštine Crne Gore, pa i o postupku za utvrđivanje da li je predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav, a koji nedavno pokrenuna Skupština, na predlog 41 poslanika (član 91 UstavaCrne Gore)?
U pravu postija maksima , ko može više može i manje, a to znači, da građani i građanke kao nosioci državnog suvereniteta imaju pravo da slbodno izraze volju i nadomeste nedostatak fukcionalnog i delotvornog Ustavnog suda Crne Gore.
Izvesno je da Vlada Crne Gore kojoj je izglasano nepoverenje nema legitimitet i kapacitet da podnese predlog za raspisivanje pomenutog referenduma. Zato to može da uradi, bez ikakvih prepreka, 25 poslanika. I što je vrlo bitno, za dpnošenje odluke refendumskoj inicijativi i raspisvanju refernduma , dovoljna je većina od 41 poslanika (čal 91 stav 2 Ustava Crne Gore). .
Iz uporedne ustavno pravne prakse, zna se da odluka o raspisivanju referenduma obavezno sadrži pitanje o kome se građani izjašnjavaju. To pitanje mora biti izraženo jasno – tako da se na njega može odgovoriti rečju „za“ ili „protiv“, odnosno „da“ ili „ne“.Po istoj praksi ,od dana raspisivanja do dana sprovođenja referenduma ne može proteći manje od 15 ni više od 90 dana. Rok 15 dana je dovoljan da se odštampaju referndumski listići, utvrdi konačna broj birača, form iraju birački odbori i odrade sve druge pripremne izborne radnje.
Organi za sprovođenje referenduma jesu Državna izborna komisija, opštinske i gradske komisije i glasački odbori, sve to po osnovu shodne primene Zakona o izboru poslanaka i odbornika..

Referendum je punovažan ako je na njemu glasala većina građana koji su upisani u birački spisak, mada postoje i drugačija ređšenja u uporenom pravu!
Po ustaljenim principima odluka o pitanju koje je bilo predmet izjašnjavanja na referendumu smatra se donetom ukoliko je za nju glasala većina građana koji su upisani u birački spisak, ako Ustavom ili zakonom ili referndumskom odlukom o raspisivanju nije za to predviđen veći broj.
Odluka doneta na referendumu bi morla da bude obavezujuća za Skupštinu!
Ono što je izvesno, ukoliko bi se crnogorski poslanici odlučili za raspisivanje refernduma evidento je da nemaju mnogo vremena za to! Jer prema nekim najavama predsednik Milo Đukanović ozbiljno razmišlja da neustavno preuzme ovlašćenja Vlade iz člana 92 Uastava i kroz raspuštanje parlamenta, izvrši svojevrsni državni udar. U tu svrhu plasirana su netačna, zlonamerna i iskrvljena pravna tumačenja člana 92 Ustava od strane Đorđija Blažića, dekana Fakulteta za državne i evropske studije. Bio je to osmišljen spin i probni balon da bi se ispitala reakcija stručne i sveopšte javnosti
Milo Đukanović je tražio da se mandat vrati građanima (doduše na izborima), a referendum je savim sigurno najdemokratskiji način da se to učini! Na kraju, referendum kao korektivni faktor Savet Evrope, Evropska komisija i Evropski prarlament tretiraju kao institut koji bitno doprinosi unapređenju kvaliteta pravnog i političkog života.
I na kraju referendum bi mogao da bude i način za uklanjanje iz pravnog života ustavne odredbe iz člana 91 stav 5, koja glasi :
„U prvom glasanju dvotrećinskom većinom i u drugom glasanju tropetinskom većinom svih poslanika najranije nakon mjesec dana, Skupština bira i razrješava sudije Ustavnog suda, vrhovnog državnog tužioca i četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.“
Naslovna fotografija/Ustav mrtvo slovo na papiru: Milo Đuakanović