Hercegovac sa kineskim imenom

Piše: Žarko Janjić

Kao što razum i osjećajnost ne idu uvijek ruku, tako nisu išli ni u slučaju Matka Krulja, iz zaseoka Ćukovaca kod Ljubinja. Matku je otac, penzionisani vojni oficir Radomir, nadio prvo kinesko ime u Hercegovini!

I to ne bilo kakvo, nego ono prvo i najprvo u Kini tih pedesetih godina – Mao Ce – po čuvenom vođi Kineske komunističke revolucije Mao Ce Tungu. Ne treba posebno ni isticati kako se to domaćim vlastima nije ni malo sviđalo, jer u to doba, za razliku od Jugoslavije, Maou su se mnogo više divili studenti i profesori s pariške Sorbone, nego li bilo ko s ovih naših strana, što je vjerovatno i sam Radomir znao, ali od nakane nije odustajao.

Te, 1957, a i mnogo godina kasnije Kina je bila baš siromašna, polugladna i zaostala zemlja, pa nositi ime, makar i po njenom prvom čovjeku za svjetinu nije bila nikakva čast, ali, eto, za Maovog oca – jeste. I za njegove uši baš lijepo je zvučalo – Mao Ce Krulj! Za njega, i ni za kog više.

S prodorom šuškavaca, farmerki iz Trsta i prvim dahom merkantilizma, što je počeo doticati sa zapadnih strana, na Kinu smo gledali s još više nekakvog istovremenog prezira i sažaljenja; na te njihove jednobojne bicikle, trofrtaljne pantalone, kao što to uostalom radi vaskolika svjetska sirotinja – čim se iščupa iz prvih okova oskudice – nesmiljeno prezire i ponižava onu sirotinju, koja se u sličnim okovima još batrga, ubijeđena da to ovim drugim neće nikad poći za rukom…

Mao, ovaj naš Mao, ipak nije doživio sasvim mogući ostrakizam vršnjaka. Kad je pošao u školu u Ljubinju, zvali smo ga Matko. Tek poneko Mao, ali i taj bez intonacijskog prizvuka poniženja ili bilo kakvog nagovještaja nadgornjavanja, inače svojestvenog hercegovačkoj djeci u tom uzrastu.

Matko naprosto takve podlačke emocije nije mamio, kako tad u Ljubinju, tako ni kasnije u Sarajevu, gdje je živio i radio. Jednostavno bio je miran, staložen, dobar drugar; uopšte dobar i tih čovjek. Čovjeka iz Kine po kome je nosio ime nikad nije vidio uživo. Vremenom se u srpskom pravopisu mijenjalo pisanje kineskih imena, prvašnji Mao Ce Tung, postao je Mao Cedung. I nekako baš u doba tih pravopisnih promjena umro je i Mao Ce Krulj (2007), ne dočekavši da vidi puni uzlet savremene Kine i dubinu onih naših zabluda o njoj.

Danas počiva nedaleko od rodnog zaseoka Ćukovci, u pravoslavnom groblju na Hrđusima, gdje se inače sahranjuju Krulji iz Ćukovaca. Na spomeniku su mu ispisana oba imena – i Maoce i Matko… Tako je u hladnom granitu ostao trag o prvom Hercegovcu koji je nosio kinesko ime.

Izvor: Glas Trebinja/Slobodna Hercegovina