Srpsko slovo „ć“ i simbol kvantne fizike

Možda ćete se iznenaditi ali osobeni znak srpske ćirilice Ć – slovo naše azbuke koje gotovo ne postoji ni u jednom drugom pismu na svetu, globalno je poznato i kao nešto sasvim drugo – kao simbol u kvantnoj fizici koji predstavlja jednu od fundamentalnih konstanti prirode.
Fizičari ga već više od 90 godina nazivaju ”h sa crtom” (naravno da razumete da je stvar u latiničnom slovu h) i njime rutinski označavaju redukovanu Plankovu konstantu h. Kao i Plankova, redukovana ili Dirakova konstanta se koristi za opisivanje jednog kvanta, odnosno najmanje moguće vrednosti energije. Njena vrednost je plankova konstanta podeljena sa 2π (dva Pi) zbog čega je značajno pogodnija za korišćenje u kvantnomehaničkim izrazima od same Plankove konstante
Znak Ć, sa druge strane, predstavlja dvadeset i treće slovo srpske ćirilice koje označava takozvanu bezvučnu palatalnu afrikatu, glas koji se javlja samo u retkim jezicima : mandarinskom, lužičkosrpskom, tajskom, ali i u poljskom i jezicima štokavskog narečja koje danas nazivamo imenima hrvatski , bošnjački.
Glas će dobiti svoj znak u srpskoj ćirilici prilikom reforme našeg jezika i pisma sledeći pravilo da svaki glas ima samo jedan znak. Vuk Karadžić je tada izbacio čak 18 nepotrebnih slova dodao je J iz latinice i pet novih znakova (lj, nj, đ, dž , ć). Tom prilikom je Lj i Nj preuzeo od Save Mrkalja, a za neke je rešenje dao Lukijan Mušicki.
U literaturi se ustaljeno navodi da je slovo Ć ”video u starim ćiriličnim rukopisima” . Smatra se da je znak potekao od slova koje je nazivano ”đerv”. Ovo slovo se javlja u takozvanoj ustavnoj ćirilici, odnosno ustaljeni kanon pisanja slova bez prelaženja gornje i donje linije, kojima su pisani stariji srpski dokumenti.
Isprva je ovo slovo pisano sa lukom, kupolom, na čijoj sredini se nalazi krst. Znak se vremenom transformisao po ugledu, na danas izbačeni, znak ”jer”, tako što se uspravna pomerila na levo, luk se podigao a horizontalna crta počela da natkriva slovo.
Slovo ć se danas koristi isključivo u srpskoj ćirilici i njegova je autentična osobenost u hrvatskoj latinici koristi se analogni znak Ć koji je iz poljskog pisma preuzeo hrvatski lingvista Ljudevit Gaj. Ovaj dijakritik je ostao u hrvatskoj latinici nakon što je, Vukov saradnik, Đura Daničić unapredio Gajevu latinicu – digraf ”dj” je zamenio sa ”đ” .
Prema anegdoti slovo ć je u fiziku uveo, jedan od očeva kvantne mehanike, Pol Dirak tridesetih godina 20-og veka nakon što ga je video u, za njega, nerazumljivom srpskom tekstu. Anegdota je sasvim nepouzdana ali je nesumnjivo da je Dirak prvi fizičar koji je koristio h sa crtom. Dirak je inače zaslužan za otkriće antimaterije, povezivanje teorije relativnosti i kvantne mehanike, stvaranje teorije polja ali i samih osnova kvantne fizike, bio je i prvi fizičar.
Obično se navodi da je redukovanu Plankovu konstantu Dirak uveo 1925. godine, ali se lako može ustanoviti da u radovima iz ove i naredne godine britanski fizičar i nobelovac i dalje kristi samo „h“. Pojedini istoričari nauke zaključuju da izdavači nisu bili voljni da uvode crtu umesto razlomka 2π (dva Pi) i kvare dobru staru Plankovu konstantu. Ali nema nikakve sumnje da se od 1930. slovo ć definitivno koristi u fizici.
Slovo se pojavljuje na strani 87. Dirakove prelomne knjige ”Principi kvantne mehanike” izdate 1930 godine. Na mestu gde definiše kvantizaciju Pusonovih zagrada što je od ključnog značaja za formalizam kvantne fizike. Dirak kaže da je ć = h/2π, gde je h univerzalna konstanta koju je uveo Plank. Konstanta ć ima izuzetno malu vrednost: 1,054571800(13)×10−34.
Preuzeto sa fejsbuk grupe Ćirilica