Tesla se divio Luki Filipovu Dragišiću
Bio je toliko fasciniran junaštvom Luke Filipova, da je o njemu često pričao i američkim prijateljima, a glavnom uredniku revije „Securi“, poznatom američkom novinaru Robertu Džonsonu, dao je nadimak – Luka Filipov. Njegovu suprugu, Ketrin, zvao je – madam Filipov, a sve skupa ih je oslovljavao sa – porodica Filipov.
Dr Ljubomir Vujović je u Teslinoj ostavštini pronašao zabilješke sa opisima bitke, skicama, imenima Nikole Prvog, Peka Pavlovića, Petra Vukotića, Lazara Sočice, Luke Vukalovića, Jola Piletića i drugih junaka. Posebno je interesantna bilješka o Luki Filipovu Dragišiću, Piperu koji je zarobio turskog vojskovođu Osman-pašu.
U Njujorku je sredinom 80-tih godina 20 vijeka štampana monografija o Nikoli Tesli na engleskom i srpskom jeziku. U njoj se na nekoliko mjesta pominje Luka Filipov, kao jedan od omiljenih junaka velikog svjetskog naučnika.
Vjerovali ili ne, u toj monografiji se našao i ovaj crtež – portret Luke Filipova, koji je pronađen u zaostavštini Nikole Tesle.
Tesla se bavio i prevođenjem srpske poezije na engleski. Tako je preveo 13 pjesama Jovana Jovanovića Zmaja, pa i jednu koja nosi naslov „Luka Filipov“. Evo par strofa:
Ljubitelji književnosti Luku Filipova znaju iz romana „Zelena čoja Montenegra“ Moma Kapora i Zuka Džumhura, u kojoj se prepričava jedna zanimljiva anegdota:
„Knjaz je nagradio Luku Filipova za junaštvo, darujući mu veliku zemlju u dolini rijeke Zete. Ali, Luka Filipov je potom neprestano dolazio pod čuveni brest kraj Biljarde da moli Knjaza za razne stvari, a kada bi ovaj to odbio, s prekorom je govorio: A bio sam ti dobar kad sam ti doveo Osman-pašu!
Pošto mu je dao i novac da podigne kuću, Knjaz se iznervirao kad mu je Luka tražio i volove da obrađuje zemlju. Kažu da mu je ljutito odbrusio: Ne, nego da ti je i orem!
Priča se da su perjanici jednog dana, pošto je već dobio sve što je tražio, najavili Luku Filipova i da je Knjaz pitao – šta sad opet traži? Rekoše da ovaj put ne traži ništa, samo se uželio da vidi Gospodara, pa potegao čak iz Zete, jer ga je nedavno sanjao…
Knjaz Nikola naredi da ga pripuste pod brest.
-Pomaže Bog, Gospodaru! – pozdravi ga smerno Luka Filipov.
-Bog ti pomog’o Luka! Šta želiš?
-Ništa, čestiti Gospodaru, samo sam te onomad sanjao, pa se uželjeh da te vidim.
-A kako si me sanjao, Luka?
-Sanjao sam, Gospodaru, kako mi pokloni dvanaest dukata!
Knjaz se nasmija i izvadi iz kese nekoliko dukata, te ih pruži Luki; ovaj ih istog časa prebroja i reče:
-Ovdje su četiri dukata, Gospodaru, a ja sanjao da ih je dvanaest.
-Kamo sreće da ga nisi ni vatao – povika Knez iz sveg glasa. – Lakše bi mi bilo stotinu Osman-paša, nego ti jedan!“
Tekst: Dragan Mišković
