Beč izmislio BHS jezik za Balkance

U želji da sublimira jezike Bosanaca, Hrvata i Srba austrijsko školstvo je izmislilo jezik za koji tvrde da nije opravdao svoju funkciju obrazovanja gastarbajterske dece, ali ga ne ukidaju

Piše: Marko Lopušina

Nedavno je u Slovačkoj održana konferencija o uticaju medija na srpski jezik, koja je prerasla u tribinu o obrazovanje naše dece na maternjem jeziku širom srpske dijaspore. Organizator konferencije je bilo Udruženje Srba u Slovačkoj, zajedno sa Trnavskim univerzitetom, Udruženjem novinara Vojvodine i Ministarstvom spoljnih poslova Srbije.

Zapaženo izlaganje imala je akademik Svetlana Matić, profesorka iz Beča, koja je u svojoj studiji govorila o učenju maternjeg jezika dece stranaca u Austriji.

Iako u Austriji, po nekim procenama, živi preko 300 hiljada Srba, ne postoje, zvanične srpske dopunske škole, koje finansira Ministarstvo prosvete Republike Srbije. Srbi koji već pet vekova žive na ovim prostorima, nemaju status nacionalne manjine. Ne postoji srpski kulturni centar, a Srpska pravoslavna crkva nema status verske zajednice, već je registrovana kao udruženje građana. Postoje mnogobrojna nerešena pitanja, iako austrijski zvaničnici tvrde da je srpska zajednica, kao najbrojnija, dobro integrisana u austrijsko društvo.

-U Austriji se nastava na maternjem jeziku odvija na preko dvadeset različitih jezika, među kojima su bosanski, hrvatski i srpski kao jedan jezik (skraćenica BHS), turski, kurdski, albanski, mađarski, arapski, romski, itd. Od samog svog početka, od 1992. godine, od kada se izvodi, bila je u nadležnosti Ministarstva prosvete Austrije, koja finansira nastavu na različitim jezicima migranata. Austrijske školske vlasti, postavljaju nastavnike, donose nastavni plan i program i utvrđuju udžbenike koji će se koristiti u vaspitno-obrazovnom procesu. Cilj ove nastave je negovanje i dalji razvoj maternjeg jezika i uspešna integracija dece stranih radnika u austrijski školski sistem i društvo uopšte – kaže profesorska Matić.

Ona objašnjava da su naučna istraživanja dokazala da ukoliko pojedinac dobro poznaje svoj maternji jezik, može da bude uspešan u savladavanju bilo kog drugog stranog jezika. Zbog toga lingvisti i stručnjaci za jezik, insistiraju da roditelji sa svojom decom razgovaraju na maternjem jeziku, naročito ukoliko žive u nekoj stranoj zemlji, van svoje matice.

Jezik u varijantama

Bivša šefica Odeljenja za integrativnu i interkulturalnu nastavu u Ministarstvu obrazovanja i kulturu Austrije, Elfi Flek (na fotografiji desno) podsetila je da je nastava na maternjem jeziku, u redovan program nastave, uvedena 1992. godine u austrijskim školama.  Prema njenim rečima postoje dve vrste nastave na maternjem jeziku, a jedna je integrativan nastava, kada nastavnik na maternjem tokom nastave, pomaže deci na njihovom jeziku, a  drugi vid je poslepodnevna nastava u vidu kursa.

-Nastavni plan, koji je usvojen za potrebe nastave na maternjem jeziku, je, jezički neutralan i može se primeniti na sve jezike. Elfi Flek ističe da je pohađanje nastave na maternjem jeziku na dobrovoljnoj osnovi, da se ne dobijaju ocene, već samo naznaka u svedočanstvu da je ta nastava pohađana. U višim razredima, to jest posle osnovne škole, maternji jezik može da se izabere kao izborni predmet, te može biti ocenjivan. U ponudi je, kako je ukazala, nastava na ukupno 22 jezika, a među njima je i BKS. Na kritiku da BKS ne pokriva potrebe kako srpske, tako ni hrvatske, a ni bosanske dece, Flek je rekla da ni ona ne voli ovaj naziv, ali da se mora uzeti u obzir da se kod ova tri jezika radi o varijetetima – objašnjava profesorka Svetlana Matić, inače predsednica Austrijsko-srpskog kultrnog društva „Vilhelmina Mina Karadžić“ iz Beča i sigutno najaktivnija Srpkinja u rasejanju danas.

„Nastavnici maternjeg jezika na BHS, prema Flek, su dobili nalog da se deci u razredu obraćaju na jezičkom varijetetu, kojim govore i da to i podstiču. Nastavnici prihvataju govor dece, jer oni znaju razlike koje postoje“, naglasila je Flek, dodajući da i deca odlično razlikuju varijetete. Ponuda nastave na maternjem jeziku, a tako koji će jezik biti ponuđen, doneta je ne na osnovu nacionalnih ideja, već lingvističkih razlika. Jezik nije u vlasništvu ministarstva Austrije, niti matice, već pripada deci“, poručila je Flek.

Manfred Pinterić (na fotografiji levo u sredini), nekadašnji inspektor za školstvo u Beču, preneo je da u Austriji maternji jezik predaje 380 nastavnika, a samo u Beču 210, od kojih 100 predaje BHS (bosanski, hrvatski, srpski).

-Ta nastava, namenjena je deci kojima nemački nije maternji jezik, a većina radi u integrativnoj nastavi u osnovnim školama, gde zajedno sa austrijskim kolegama, pomažu u predavanju po nastavnom planu. U nekim austrijskim osnovnim školama, ponuđena je alfabetizacija na maternjem jeziku – objašnjava akedmik Matić.

Svrha nastave na maternjem jeziku, a pre svega u okviru integrativne nastave, je da deca bolje prate nastavu, i kako bi im se dao osećaj da su ravnopravni sa decom, kojima je nemački maternji jezik.

-Što se tiče naziva BHS, Pinterić je ukazao da više ne postoje konflikti oko toga, te ukazao da se deca uvršćuju u razrede na osnovu maternjeg jezika, a ne nacionalnosti. Ako počnemo da sve jezike bivše Jugoslavije, delimo onda ne mogu da održim sistem nastave na maternjem jeziku, jer ne mogu da pošaljem osam nastavnika za malo dece. Zato je BHS i strukturalno pitanje“, podvukao je on, dodajući da grad ne želi da pravi posebne škole, koje će pohađati samo srpska, makedonska, bosanska, hrvatska deca, već želi da očuva pravo svakog đaka da se obrazuje u okrugu u kojem živi.

Pomoć srpskim đacima

Međutim, Pinterić je pokazao spremnost da se razgovara dalje o pronalaženju mogućosti kako bi se izašlo u susret srpskoj deci da uče svoj maternji jezik. SPKD „Prosvjeta“ organizuje kurseve ćirilice, u Hramovima srpske pravoslavne crkve  Austriji.

Gordana Ilić Marković sa Instituta za Slavistiku bečkog Univerziteta, ukazala je da se pojam BHS koristi već neko vreme u Austriji. Istovremeno je podvukla da postoje razlozi, zašto treba početi sa maternjim jezikom u osnovnoj školi, a ne sa varijetetima:

„Nije problem kako neko privatno naziva jezik, ali je važno kako se daje naziv za nastavu, jer od toga zavisi i nastavni plan odnosno nastavni materijal“.

Podvukla je da je među svojim studentima iz Nemačke napravila anketu. Oni su rekli da ne bi voleli da imaju nastavu na austrijskoj varijanti nemačkog jezika, jer se koriste druge reči za određene predmete. Istovremeno je kazala da ne treba praviti paralelne školske sisteme, jer se to nije nikada pokazalo dobrim.

U austrijskim školama se često nastava maternjeg jezika, nudi kao neobavezni predmet ili vežba, koja se različito koristi u različitim tipovima i nivoima škola. U osnovnim školama, nastava se održava dva do šest sati nedeljno, dok u glavnim školama i tehničkim školama, broj časova je isti kao u osnovnim školama, ali se smatra izbornim predmetom.

U nižim razredima gimnazija, nastava maternjeg jezika, takođe, je izborni predmet, ili neobavezna vežba, u obimu od osam do dvanaest časova tokom četiri godine. U višim razredima gimnazija i u stručnim školama (BHS) nema nastavnog plana za nastavu maternjeg jezika, ali se mogu, po autonomnoj odluci škole, ponuditi takvi časovi.

-Učenici dolaze iz različitih kulturnih i porodičnih sredina. Mnogi od njih, poznaju sva slova, dok druga tek treba da nauče osnove čitanja i pisanja. Zato su individualni pristup i svest o različitom tempu sticanja znanja, osnova na koju svaki nastavnik mora da obrati pažnju. Neophodno je u savladavanju srpskog jezika, primeniti interdisciplinarni pristup u nastavnom procesu. Prisutan je nacionalni karakter kod dece, a ona žele da se dalje obrazuju – kaže iz svog nastavničkog iskustva Svetlana Matić

Da bi učenici savladali i usvojili čitalačke i pisane veština,  pravopis, interpunkcija i gramatiku, neophodno je kontinuirano vežbanje.

Kroz razgovore, govorne veštine učenika, najbolje se razvijaju učenjem pesmica napamet, što deci može da bude od koristi da vežbaju pravilan izgovor reči.

Suočavanje sa identitetom

-Mislim da je Beč izmislio BHS jezik za Srbe i Balkance. U želji da sublimira jezike Bosanaca, Hrvata i Srba austrijsko školstvo je izmislilo jezik za koji trvde da nije opravdao svoju funkciju obrazovanja gastarbajterske dece, ali ga ne ukidaju. Sa druge strane Austrija ograničava rad nacionalnih dopunskih škola za maternje jezike strancima, dakle i Srba. Mišljenja sam da zvanični Beč želi da kontrolisnaim školovanjem dece stranaca na privremenom radu u Austriji stvara buduće gastarbajtere, odnosno jeftinu radnu snagu – kaže profesorka Matić.

Ona upozorava na gubljenje maternjeg jezika kod dece stranih radnika u Austriji. Deca su od najranijeg uzrasta suočena sa internetom i različitim ,,pomagalima”. Veliki deo svog slobodnog vremen, provode pred ekranima. S obzirom da digitalni uređaji utiču na dečju međusobnu komunikaciju, na razvoj pismenosti i obrazovanje, usavršavanje tehnike i tehnologije, nastava srpskog jezika se suočava sa izazovima ,,novog doba”.

Akademik Matić je sprovela anketu među svojim učenicima nižih razreda osnovne škole i došla do saznanja da deca u proseku, tri sata dnevno koriste mobilne telefone, da gledaju serije i crtane filmove, fudbalske mečeve i reklame na TV, oko dva sata dnevno. Najčešće posećuju „vocap“ i slušaju muziku na Youtube. Povremeno čitaju knjige, kada ih pozajme iz školske biblioteke.

Nameće se pitanje, kako vratiti kod dece ljubav prema pisanoj reči i knjizi, u kombinaciji sa korisnom upotrebom novih tehničkih dostignuća. To je jedan od glavnih izazova koji se postavlja pred nastavnike. U tome veliku ulogu imaju i roditelji i međusovna saradnja porodice i škole.

-U Austriji se, između ostalog, koriste portali na srpskom jeziku. Štampano izdanje frankfurtskih „Vesti“ više ne postoji, tako da se dešavanja iz dijaspore objavljuju u novinama „Zavičaj“, na platformi Rasejanje info, Programu za dijasporu RTS-a, itd. Dopisništva iz Srbije i Republike Srpske u Austriji ne postoje. Dostupni su i kablovski operateri, gde mogu da se gledaju TV programi iz matice, na srpskom jeziku. U Austriji ne postoje srpski radio, niti srpska televizija. Postoje i biblioteke, poput Gradske, gde se mogu iznajmljivati knjige na srpskom jeziku – istakla je na konferenciji u Trnavi akademik Svetlana Matić iz Beča.

Naslovna fotografija: Akademik profesor Svetlana Matić