Crnogorski javni servis u fazi bezakonja
Piše: Nikola Milovančev
Pred kraj svog mandata je stari saziv Skupštine Crne Gore, 27. jula 2020, usvojio novi „Zakon o nacionalnom javnom emiteru Radio i Televizija Crne Gore“. 4. avgusta minule godine je taj pravni akt objavljen u elektronskom izdanju Službenog lista Crne Gore a osmi dan poslije objavljivanja je stupio na snagu.
Zakonodavac je bio tolerantan prema Savjetu, dao mu je više vremena (stari zakon je predviđao kraći rok za usklađivanje statuta – 60 dana). Do 10. novembra je bilo dovoljno vremena ali članovi Savjeta (većina, vjerovatno ne svi) su ili bili nesposobni da svoj zadatak izvrše, ili su jednostavni bili šokirani izbornim rezultatom i nisu u tom periodu još došli sebi.
Tako je, od 10. novebmra 2020. dalje, RTCG ušla u fazu bezakonja: sa glavnim javnim medijem u državi koji posluje bez važećeg najvažnijeg akta – Statuta. Da li je samim tim i Savjet RTCG izgubio legitimitet daljeg rada – to neka prosudi javnost Crne Gore.
Kada su se konačno sabrali, članovima savjeta je 24. novembra ipak pošlo za rukom da usvoje novi Statut. Jači su oni valjda i od Skupštine, i od zakona – može im se!
Međutim, ovdje se štorija ne završava. Izgleda da članovi Savjeta kod donošenja tog nesrećnog statuta nisu bili sasvim treznih glava. Brojali su članove, brojali i nabrojali njih 49. Doduše, broj 19 nije do danas viđen…
I tako je poslije 16 dana, 10. decembra prošle godine, svjetlo dana ugledao novi pravni nakot – novi Statut RTCG, sa 48 članova, koji – gle čuda – ima i 19. član! Ko su mu kumovi ne znam, ali – šta je, tu je!
O sadržaju njegovom trošiti riječi – uzalud je. Preskočiću činjenicu, da srpskog jezika, najzastupljenijeg u narodu Crne Gore, nigdje nema.
Spomenuću samo, kao primjer nesuvislosti, 3. i 4. člana. Na početku 3. člana kaže se da RTCG u svojim programima koristi crnogorski jezik, latinično i ćirilićno pismo, kao i znakovni jezik gluvih i nagluvih osoba. A u sljedećem stavu se napominje da programi manjinskih naroda (koji se u prvom stavu ni ne spominju), „mogu sadržavati titlovanje na crnogorskom jeziku“. Bukvalno razumijevanje tog člana je ovakvo: TV programi su na „crnogorskom jeziku“ a za pripadnike manjina se i titluju na taj jezik.
U 4. članu se, u drugom stavu, izriče zabrana „vjerske propagande“. Zanima me, kako članovi Savjeta misle da tretiraju vjerske emisije, koje su uobičajene u većini država Evropske unije: da li je to „vjerska propaganda“ ili će postojati poseban cenzor, koji treba da određuje kriterij šta je „vjerska propaganda“ a šta ne.
Da ne gubimo vrijeme uzalud o stvarima, o kojima više nema smisla raspravljati, evo nekoliko pitanja i konstatacija:
–Skupština Crne Gore treba odmah da zauzme stav da li je novodonešeni Statut RTCG legitiman i da li je uopšte legitiman i Savjet RTCG, koji najviši akt RTCG nije donio u za to predviđenom zakonskom roku.
Ukoliko zauzme odrečan stav, moraju se donijeti privremene zakonske mjere i odrediti privremeni organ – nosilac funkcije Savjeta RTCG. Ova stvar je hitna i sa tom tačkom treba raširiti sljedeće zasjedanje Skupštine.
–Po 65. članu prošle godine donešenog Zakona, u roku od pola godine od njegovog stupanja na snagu, predsjednik Skupštine mora pokrenuti postupak za izbor novih članova Savjeta RTCG. Vremena više nema…za četiri sedmice ističe i taj rok.
