Dan kad su komunistički zločinci ubili Dražu

Posle jezivih mučenja i montiranog suđenja, na današnji dan 1946. ubijen je general Draža Mihailović.
Tri meseca pre suđenja generalu Mihailoviću jugoslovenski ministar finansija Sreten Žujović je dopisniku Rojtersa u Beogradu rekao da suđenje predstavlja „tehničko pitanje“. I da će se na njemu odlučivati: „da li ga treba obesiti ili streljati“.
I prepiska koja je uoči suđenja vođena između Tita i Aleksandra Rankovića, koji su se tada nalazili u Moskvi, i Edvarda Kardelja i Milovana Đilasa, koji su bili u Beogradu, pokazuje da je proces bio politički, a ne sudski. Iz depeša, pisanih na ruskom jeziku, vidi se kako je politički montiran proces: Kardelj i Đilas tri puta vršili „političke korekcije“ u optužnici, pa je ona tri puta menjana i prerađivana.
Amerikanci su ponudili da se na procesu pojave njihovi vojni izaslanici u Mihailovićevom štabu, a kada su Tito i njegovi saradnici to odbili, u državi Njujork je organizovan paralelni proces, na kome se pojavilo 27 svedoka. Po završetku suđenja, koje je trajalo šest dana, Istražna komisija američkog Komiteta za pravedno suđenje Draži Mihailoviću napisala je svoj izveštaj i prosledila ga u Beograd:
–Pred komisiju nije iznet nijedan dokaz na osnovu koga bi se moglo zaključiti da je bilo saradnje između generala Mihailovića i sila Osovine.
–Ne samo da se može izvesti zaključak da nije bilo saradnje između generala Mihailovića i sila Osovine, već se može ustanoviti da je general Mihailović sa svojim ljudima nastavio borbu protiv Nemaca i protiv Italijana čak i pošto su saveznici prestali da mu šalju vojnu opremu i svoju pomoć preneli isključivo na maršala Tita.
–U slučaju da je saradnje bilo, američko vojno osoblje koje je svedočilo pred komisijom bi se u to uverilo, jer je bilo u odličnom položaju da se u to uveri, a dužnost mu je bila da o svakoj takvoj pojavi izveštava svoje štabove. Pukovnik Robert Makdauel, šef poslednje američke vojne misije kod generala Mihailovića dodao je izveštaju komisije i svoj komentar:
–General Mihailović, poznat još pre rata kao ogorčeni antinacista, bio se potpuno posvetio zadatku da Nemce i njihove satelite istera iz Jugoslavije. Što u tome nije više uspeo treba pripisati okolnostima koje su bile izvan njegovog domašaja, a naročito građanskom ratu koji je jugoslovenska komunistička partija potpirivala.
Tekst: Saša Adamović, istoričar