Đorđe uz rame Tesli i Pupinu

Prema podacima američkog Imagracionog biroa, prvi Srbin koji se zvanično doselio u ovu daleku državu bio je Đorđe Šagić, kasnije nazvan Džordž Fišer – Đorđe Ribar. Posle Tesle i Pupina to je treći po popularnosti Srbin u Americi. To je i bio razlog da se u njemu govori u doumentarnom filmu “Teslin narod“ čije emitovanje uskoro očekuje i na Radio televiziji Srbije.
Redakcija Azbučnika identiteta i portala „Tamo daleko“ uz podršku Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu sprovela je mini istraživanje o ovom po sebi posebnom Srbinu, koji je u Americi imao osam imena i 23 zanimanja. Neka od imena koje je koristio su: Đorđe Šagić, Georgius Šagić, Đorđe Ribar, Džordž Fišer, Grecus/Greko Amerikanus, Horhe Fišer, Geo Fišer, Georgij Šagić… Za sebe je pričao da je po rođenju Srbin, po duhu Meksikanac, po karakteru Teksašanin, po državljanstvu

Amerikanac. Bio je carinik, sudija, član gradskih veća, major američke vojske, počasni konzul Grčke u SAD, osnivač i izdavač liberalnih novina, jedno vreme državljanin Meksika i general vojske Novog Meksima i državni fukcioner ove zemelje, tragač za zlatom, pisac, humanitarac, osnivač masonske lože, vlasnik plantaža bez robova, borac protiv UZ robovlasništava ….
Džordž Šagić Fišer govorio je deset jezika, a u pojedini istoričari tvrde da nije tačna brojka. U nekim od knjiga o njemu tvrde da je bez problema „baratao“ sa 17 jezika! Učesnik je četiri nacionalne revolucije u Srbiji (Prvi srpski ustanak), Teksasu, Meksiku i Grčkoj.
Prema rečima Petra P. Savića, reditelja Azbučnika identeta, koji je srednju školu završio u Galvestonu, na istomenom ostrvu u Meksičkom zalivu, u ovom gradu je kult Džordža Fišera (Ribara) neverovatno razvijen. Pored njegovoh bista, gotove sve istorijske lokalne knjige podsećaju na Srbina Džordža i njegovu ulogu izgradnji grada ali, i Teksasa. U ovom gradu Đorđe Šagić Fišer je jedno vreme i živeo, jer mu je supruga bila poreklom sa tog ostrva. Za kratko vrme postao je lokalni lider i pokretačka snaga u izgradnji grada.
U muzejima u Hjustonu i Ostinu, postoje postavke sa dokumentima i slikama Đorđa Šagića Fišera. U biblioteci Teksaškog državnog univerziteta nalazi se svežanj dokumenata i materijala na kojima je ispisano „Uspomene Džordža Fišera“. Knjige koje govore o istoriji Teksasa sadrže neizostavne delove o ovom neverovatnom Srbinu koji je u Americi posle Tesle i Pupina, sasvim izvesno, treći po čuvenju Srbin, o kojem i deca u teksaškim školama uče.
O životu ovog čoveka Vladislav Bajac je napisao roman “Bekstvo od biografije” (2001), a 2014. je snimljen dokumentarni film u režiji Miodraga Kolarića. Godine 2015. povodom 200 godina od dolaska Đorđa Šagića u SAD, na srpskom je objavljen roman Aleksandra Slavkovića “Doseljenik, 1815– 2015”
Nakon Prvog srpskog ustanka davne 1814. godine Đorđe Šagić, sin pravoslavnog Srbina iz Stolnog Beograda (Sekešfevara) u današnjoj Mađarskoj, nesvršeni bogoslov iz Karlovačke bogoslovije, imao je dva izbora – kao učesnik ovog pokušaja srpskog naroda za oslobađanjem od turske okupacije mogao je ili da se vrati kući i po očevoj želji postane sveštenik, ili da proba da sreću potraži sam, daleko od porodice. Đorđe, tada mladić od tek 19. godina, izabrao je drugu opciju i 1814. godine u Hamburgu se ukrcao na brod „Delaver“ za Ameriku.
Tako je Đorđe Šagić stigao u “novi svet” u kome se brzo dobro snašao. Oženio se bogatom Elizabetom Dejvis iz Misisipija i naselio se kod njenih roditelja. Mladi par je uskoro dobio trojicu sinova, a najpoznatiji je bio Hiram Fišer, sa kojim je Đorđe po Kaliforniji, u vreme „zlatne groznice“, iskopao dva bisaga zlata. Ovo je bio samo prvi od Đorđova tri braka. Drugi brak zaključio je u Galvestonu sa M. S. Pejdž, treći sa Meri Karolin Fleming, a četvrti sa Karolin Fišer, pored koje je na kraju i sahranjen.
Godine 1825. sada već Džordž Fišer, pomagao je u osnivanju Jorske masonske lože, a 1829. postao je državljanin Meksika i primio obavezu da godišnje dovede 500 porodica u Teksas na teritorije Hedena Evarda. Kasnije je postao carinik u Meksičkom zalivu, gde je nasledio veoma nepopularnog Džona D. Bredberna. Zahtevao je da se carina uplaća kod njega u Anahuaku, što je zbog udaljenosti mnogih teksaskih naselja i gradova izazvalo konfrontaciju sa teksaskim kolonistima. Godine 1832. bio je prinuđen da napusti carinsku službu.

U istoj godini započeo sa izdanjem liberalističkih novina Mercurio del Puerto de Matamoros u Matamorosu. Zajedno sa Hoseom Antoniom Meksijom organizoavo je pokret u Nju Orleansu protiv centralističke vlade i sa ciljem jedne revolte u istočnim krajevima Meksika. Godine 1837. postao je komisijski agent Hjustona, 1839. sudija, a vrlo brzo i član gradskog odbora Hjustona. Godine 1843. primljen je kao major u miliciji Teksasa. Putovao je u Panamu 1850. i 1851. u Kaliforniju. Služio je u raznim gradskim odborima San Franciska, kad je 1870. postao konzul SAD u Grčkoj.
Upravo u Džeksonu Đorđe je osnovao pravoslavnu crkvu. U San Francisku, gde je takođe osnivač pravoslavne crkve Svetog Save, je i umro 1843. godine i sahranjen pored četvrte žene. Tog dana zastave na konzulatima bile su spuštene na pola koplja, a topovi iz Alkatraza ispalili su plotune u njegovu čast. Bio je prisutan na postavljanju kamena temeljca za spomenik Džordžu Vašingtonu, što je bilo moguće samo po pozivu. Džon Livingston je Đorđa Šagića Fišera označio kao pionira avanturističke proze u SAD. On je napisao avanturističke „Memoare“, pa ga je Livingston uvrstio među 200 najuglednijih Amerikanaca.
Čuveni arheolog i svetski putnik Džon Lojd Stivens se sa njim družio u Meksiku kada je istraživao civilizaciju Maja, i za Đorđa je rekao:
– Bilo je čudno u tom udaljenom i zabačenom mestu sresti čoveka iz još udaljenijeg kraja i čak još manje znanog, nekoga ko govori svaki evropski jezik, ko poznaje svaki kutak Evrope, zna istorijat svake vladajuće dinastije, teritorijalne granice svakog vladara, a u isto vreme je građanin toliko država.
Publicista i novinar Marko Lopušina, najbolji poznavala srpske dispore, otkrio je da su plivačice Elis i Kejt i atletičar Tomas, deca Džeka Maleta, pisca i fotografa iz Džeksona u Misisipiju, direktni naslednici Džordža Fišera tj. Đorđa Šagića. Na listi najboljih sportista svih vremena, koja je nedavno objavljena, nalaze se imena plivačica Elise i Kejt Malete, kao i atletičara Tomasa Maletea. Srbi iz Amerike su ponosni na njihove zlatne medalje koje su osvajali na takmičenjima u SAD, a posebno na njihovo srpsko poreklo.
Ovaj tekst deo je projekta o srpskoj zajednici u Americi s posebnim osvrtom na Srbe na Floridi koji je urađen u saradnji sa „Azbučnikom identita“ i koji je pomogla Uprava za saradnju s dijsporom i Srbima u regionu Ministarstva spoljnih poslova Vlade Srbije