„Gospodar knjiga“ poklonio se i Trebinju

Savremena srpska proza u prvoj polovini treće decenije XXI vijeka dobila je jednog od svojih najosobenijih hroničara nacionalne istorije i kulture u liku advokata i književnika Predraga Savića, autora bogate bibliografije koju čine romani, publicistička i naučno-istraživačka djela. Svakim novim naslovom Savić pred srpsku kulturnu javnost izvodi ličnosti čija su imena decenijama nepravedno potiskivana, spajajući arhivsku preciznost, pravničku argumentaciju i pripovjedački dar.

Upravo takvo djelo, „Gospodar knjiga – uloga Anatolija Ivanovića, Bijelog Rusa u stvaranju srpskih velikana“, predstavljeno je 20. jula u Muzeju Hercegovine u Trebinju, gradu čije kulturno pamćenje trajno nosi pečat Jovana Dučića, najpoznatijeg Trebinjca, koji je svojim legatom obogatio muzejske zbirke.

Nakon promocija na Malti i u više gradova Srbije, Trebinje je bilo domaćin prve promocije van Srbije, čime je ovaj kulturni događaj dobio poseban značaj.

Za Trebinjce, ali i brojne goste iz Hercegovine i Boke, ovo nije bilo samo predstavljanje nove knjige. Bio je to svojevrstan povratak u srpsko kulturno pamćenje jedne gotovo zaboravljene ličnosti – Anatolija Ivanovića (1897–1954), velikog izdavača, štampara, knjižara i osnivača znamenite izdavačke kuće „Narodna prosveta“, čovjeka koji je svojim radom trajno zadužio srpsku književnost, a potom bio izbrisan iz javnog života.

Posebnu težinu ovom djelu daje činjenica da je upravo Predrag Savić, najprije kao advokat, pred pravosuđem Republike Srbije uspio da u potpunosti rehabilituje Anatolija Ivanovića, vrativši mu građansku čast i prava, a zatim i pokrene postupak restitucije njegove oduzete imovine. Tek nakon što je pravno ispravio istorijsku nepravdu, Savić je perom ispričao životnu priču čovjeka koji je zaslužio da ponovo dobije mjesto u istoriji srpske kulture.

O novom Savićevom djelu govorili su Dragan R. Kovač, književnik iz Trebinja, Miodrag Jakšić, predsjednik Matice iseljenika Srba u regionu i izdavač knjige, kao i sam autor.

Savić oživljava zaslužne Srbe prekrivene zaboravom

Književnik Dragan R. Kovač, jedan od najboljih poznavalaca Savićevog književnog rada, podsjetio je da je autor već postao tradicionalni gost Trebinja i Muzeja Hercegovine. Osvrnuvši se na samu knjigu, Kovač je pažnju prisutnih najprije usmjerio ka njenim koricama.

– Na naslovnoj strani dominira fotografija čovjeka koji je većini čitalaca nepoznat. Oko njega kružno su raspoređeni likovi Jovana Dučića, Isidore Sekulić, Đure Jakšića, Desanke Maksimović, Anice Savić Rebac i Marka Miljanova. Već sam raspored fotografija otkriva suštinu knjige – taj nepoznati čovjek jeste Anatolij Ivanović, izdavač koji je svojim radom pomogao da djela ovih velikana dođu do čitalaca i postanu dio kulturnog nasljeđa srpskog naroda – naglasio je Kovač.

U nastavku je podsjetio na Ivanovićev životni put.

Rođen 1897. godine u Rostovu na Donu, u porodici industrijalaca i izdavača, Anatolij Ivanović je nakon Oktobarske revolucije 1917. godine, kao pripadnik bijele emigracije i žrtva komunističkog terora, bio primoran da napusti Rusiju. Put ga je preko Boke doveo u Beograd, gdje je nastavio porodičnu tradiciju i stvorio jednu od najznačajnijih izdavačkih kuća međuratne Jugoslavije.

Kao vlasnik „Narodne prosvete“ i njene štamparije, Ivanović je, kako je istakao Kovač, napravio pravu revoluciju u srpskom i jugoslovenskom izdavaštvu između dva svjetska rata.

Govoreći o strukturi Savićeve knjige, Kovač je naglasio da autor, po svom prepoznatljivom postupku, istovremeno prati privatni i profesionalni život svog junaka, dok u posebnim poglavljima ispisuje zanimljive priče o piscima sa kojima je Ivanović sarađivao.

Tako su predstavljene čuvene biblioteke srpske, jugoslovenske i svjetske književnosti, u okviru kojih su objavljivana djela Jovana Dučića, Isidore Sekulić, Đure Jakšića, Desanke Maksimović, Anice Savić Rebac, Marka Miljanova, Petra Kočića, Stjepana Mitrova Ljubiše, Alekse Šantića, Miloša Crnjanskog, Jovana Sterije Popovića, Laze Lazarevića, Radoja Domanovića, Sime Matavulja i mnogih drugih velikana srpske književnosti.

Pored njih, Ivanović je objavljivao i kapitalna djela svjetske literature – Gija de Mopasana, Džozefa Konrada, Anatola Fransa, Gotfrida Kelera, kao i sabrana djela ruskih klasika: Fjodora Dostojevskog u 35 knjiga, Lava Tolstoja u 30 i Ivana Turgenjeva u 20 tomova, prevedena zahvaljujući najboljim domaćim prevodiocima tog vremena.

Kovač je posebno izdvojio niz zanimljivih biografskih priča koje Savić donosi u knjizi.

– Mene je, kao ljekara, posebno iznenadila priča o Desanki Maksimović. Poput većine čitalaca, i ja sam, pod utiskom njene besmrtne „Strepnje“, godinama vjerovao da je ostala neudata. Međutim, Savić otkriva da je bila supruga ruskog intelektualca Sergeja Slastikova, čija je životna priča jedno od najzanimljivijih poglavlja ove knjige. Upravo ovakvi detalji pokazuju koliko je istraživački rad autora bio temeljan – rekao je Kovač.

Osvrćući se na kompoziciju romana, on je naglasio da djelo ima i snažnu dramsku liniju.

– Ovo je knjiga koja ima i elemente trilera. Prati tri Ivanovićeva egzila – iz Rusije, zatim poslijeratne Jugoslavije, pa sve do Južne Amerike. Posebnu snagu knjizi daje činjenica da je njen autor istovremeno i čovjek koji je, kao advokat, lično doveo do rehabilitacije Anatolija Ivanovića i danas vodi složeni postupak restitucije njegove imovine u korist unuke koja živi u Venecueli – zaključio je Dragan R. Kovač.

Knjiga o istini, pravdi i kulturi sjećanja

O knjizi je potom govorio Miodrag Jakšić, predsjednik Matice iseljenika Srba u regionu i njen izdavač, ocijenivši da je Predrag Savić ovim djelom otvorio vrata jednog gotovo zaboravljenog svijeta i u srpsko kulturno pamćenje vratio čovjeka čije je ime decenijama bilo potisnuto, iako je njegov doprinos razvoju srpskog izdavaštva i književnosti bio nemjerljiv.

– Otkrivajući život i djelo Anatolija Ivanovića, prvog velikog izdavača, štampara, knjižara i osnivača znamenite izdavačke kuće „Narodna prosveta“, Predrag Savić nas, ko zna koji put, podstiče da preispitamo ustaljene predstave o prošlosti. Njegova knjiga nije samo biografija jednog čovjeka, već uzbudljivo svjedočanstvo o ljudskim sudbinama, uspjesima i gubicima, usponima i padovima jedne porodice, ali i mnogih velikana tog vremena, o istoriji koja je dugo bila skrivana od javnosti i istini koja je tek danas dobila priliku da bude ispričana – rekao je Jakšić.

Posebno je naglasio da vrijednost knjige ne leži samo u arhivskom istraživanju, već i u činjenici da je njen autor lično učestvovao u ispravljanju istorijske nepravde.

– Predrag Savić je, nakon dugogodišnjih istraživanja, kao advokat pred pravosuđem Republike Srbije uspio da u potpunosti rehabilituje Anatolija Ivanovića, vrativši mu građansku čast i prava, a potom pokrenuo i postupak restitucije imovine koja mu je poslije Drugog svjetskog rata konfiskovana. Taj spoj pravničke istrajnosti i književne posvećenosti daje ovoj knjizi posebnu autentičnost i moralnu snagu. Njen autor je najprije pravdom ispravio istorijsku nepravdu, a potom je perom sačuvao uspomenu na čovjeka koji je to zaslužio – istakao je Jakšić.

Prema njegovim riječima, Savićev Anatolij Ivanović pojavljuje se pred čitaocem kao izuzetan intelektualac, vizionar izdavaštva, uspješan preduzetnik i duboko human čovjek. Upravo je on svojim bogato opremljenim bibliotekama svjetske, jugoslovenske i srpske književnosti postavio nove standarde srpskog izdavaštva i prvi objavio reprezentativna izdanja brojnih srpskih, jugoslovenskih i svjetskih književnih velikana.

– Ivanović pokazuje da izdavač nije puki posrednik između pisca i čitaoca, već stvaralac kulturne epohe, čovjek koji prepoznaje vrijednost, oblikuje književni ukus svoga vremena i ostavlja trag koji nadživljava generacije – naglasio je Jakšić.

Izdavač kao čuvar kulturnog pamćenja

Jakšić je podsjetio da istorija književnosti najčešće pamti pisce, iako iza gotovo svakog velikog djela stoji i jedan manje vidljiv, ali podjednako važan stvaralac – izdavač.

– Bez njegove vizije, kulturne odgovornosti i sposobnosti da prepozna vrijednost rukopisa, mnoga velika djela nikada ne bi stigla do čitalaca. Zato Anatolij Ivanović, posmatran u evropskim okvirima, zaslužuje mjesto uz velikane izdavaštva poput Alda Manucija, Kurta Volfa i Gastona Galimara. I njegova misija bila je mnogo više od poslovnog poduhvata – bila je kulturna – istakao je Jakšić.

Podsjetio je da je Ivanović u okviru „Narodne prosvete“ okupio sam vrh srpske intelektualne elite između dva svjetska rata. Bibliotekom svjetske književnosti rukovodila je akademik Isidora Sekulić, koju je nazvao „duhom i srcem redakcije“, predsjednik Uređivačkog odbora Biblioteke jugoslovenske književnosti bio je Jovan Dučić, dok je Biblioteku srpske književnosti vodio dr Vladimir Ćorović, uz saradnike Jeremiju Živanovića, Pavla Stevanovića, Stevana Jelaču i Uroša Džonića.

U radu izdavačke kuće učestvovali su i Bogdan Popović, Branko Lazarević, Anica Savić Rebac, Milan Kašanin, Slobodan Jovanović, Miloš Crnjanski, Miloš Trivunac, Desanka Maksimović i Sergej Slastikov, kao i brojni drugi pisci, prevodioci, recenzenti i urednici, čije je životne priče i saradnju sa Ivanovićem Predrag Savić oživio u svojoj knjizi.

Prema Jakšićevim riječima, Ivanović je svojom izdavačkom vizijom objedinio srpsku, jugoslovensku i svjetsku književnost, objavljujući djela Marka Miljanova, Jovana Sterije Popovića, Đure Jakšića, Svetozara Markovića, Jovana Dučića, Alekse Šantića, Nika Bartulovića, Miloša Crnjanskog i Ive Andrića, ali i kapitalna izdanja Dostojevskog, Lava Tolstoja, Ivana Turgenjeva, Antona Čehova i Gija de Mopasana. Istovremeno je pokrenuo biblioteku za djecu, objavljivao udžbenike, popularne knjige, ilustrovani nedjeljnik „Panorama“, časopise za žene i prve stripove, postavljajući temelje modernog izdavaštva na ovim prostorima.

– Za Anatolija Ivanovića knjiga nije bila tržišna roba, već kulturno dobro koje oblikuje svijest jednog naroda. Zato „Gospodar knjiga“ nije samo biografija velikog izdavača, već i svojevrsna pohvala izdavaštvu kao jednom od najplemenitijih kulturnih poziva – zaključio je Jakšić.

Rusi su nam bratstvo dokazali djelima, a ne riječima

Zahvaljujući na riječima govornika i brojnoj publici, Predrag Savić je istakao da je knjiga „Gospodar knjiga – uloga Anatolija Ivanovića, Bijelog Rusa u stvaranju srpskih velikana“ nastala iz višegodišnjeg istraživanja jedne nepravedno zaboravljene sudbine, ali i kao svojevrsni dug generaciji ruskih izbjeglica koje su nakon Oktobarske revolucije u Srbiji pronašle novu otadžbinu.

– Ova knjiga pokazuje da su prije više od jednog vijeka Srbi u Boki i širom tadašnje Kraljevine SHS primili Ruse kao rođenu braću, a da su im Rusi uzvratili znanjem, kulturom, radom, čašću i, kada je bilo potrebno, svojim životima. Kod nas je kroz istoriju često bilo deklarativnog bratstva, dok kod njih to nije bilo samo na riječima. Oni su to bratstvo živjeli – rekao je Savić.

Kao simbol te generacije izdvojio je upravo Anatolija Ivanovića, čovjeka koji je svoj život posvetio knjizi i srpskoj kulturi, ali i Sergeja Slastikova, ruskog intelektualca, supruga Desanke Maksimović, najavivši da će upravo njegova životna priča biti tema jedne od narednih knjiga iz ciklusa o našim (ne)poznatim velikanima.

Savić je posebno izrazio zahvalnost Leonidu Kampeu, autoru knjige „Rusi u Kotoru između dva rata“, naglasivši da su njegova istraživanja predstavljala jedan od važnih oslonaca u nastanku „Gospodara knjiga“.

– Bez ljudi koji su godinama istraživali sudbine ruske emigracije, ova knjiga ne bi bila potpuna. Zato je i ona, na izvjestan način, knjiga zahvalnosti svima koji su čuvali sjećanje na Bijele Ruse i njihov ogroman doprinos srpskom društvu – poručio je Savić.

Poslije Trebinja, već večeras od 20 časova u Parohijskom domu Hrama Svetog Save u Tivtu, izdavača Miodraga Jakšića i autora Predraga Savića očekuje nova promocija knjige „Gospodar knjiga“, a domaćin će im biti prvi čovjek grada, predsjednik Opštine Tivat Željko Komnenović, koji je čest gost na promocijama knjiga Predraga Savića.

Promocija ovog naslova zakazana je i za 2. avgust u Herceg Novom. Neka ovo bude dobar znak da je počelo obilježavanje 105 godina od dolaska Bijelih Rusa u Boku, kada već zbog pandemije kovida 19 tokom 2020. i 2021. godine to nije bilo moguće. Redakcija portala „Slobodna Hercegovina“ predlaže da u ovoj, jubilarnoj 2026. godini, bude organizovana jedna svečana akademija u dvorani „Park“ u Herceg Novom, u organizaciji tri bokeljske opštine.

To bi bio znak zahvalnosti tim časnim ljudima, oko 25.000 Bijelih Rusa, koje je Boka primila 1920. i 1921. godine, a od kojih je veliki broj sahranjen na Savini, kod Hrama Svetog Fjodora Ušakova. To je najmanje što ova generacija Bokelja može da učini za te nevine ljude koji su se našli u jednom od najvećih izbjegličkih talasa koje je ovaj prostor ikada doživio.

Tekst: Zdravko Šakotić/Slobodna Hercegovina