Kako su nam Hrvati oteli i Sinjsku alku

Piše: Stevo P. Kotaraš
Sigurno ni u najluđim snovima branioci Sinja i Cetinske Krajine, prilikom turskog upada 1715. g. nijesu mogli naslutiti da će njihovu pobjedu slaviti neki tuđi i nepoznati narod, Hrvati.

Tako danas gledamo kako se ustaše besramno koriste tuđom tradicijom, prikazujući prelijepu vitešku igru alku kao nešto svoje pred cijelim svijetom.
Dalmaciju, Cetinsku Krajinu i grad Sinj branili su tada srbski uskoci, kao vojnici Mletačke Republike kojoj su vjerno služili.
Nijesu branioci Sinja u to vrijeme ni čuli, niti su šta znali o Krešimiru, Branimiru, Zvonimiru, Tomislavu i njegovoj “ moćnoj mornarici“, niti o kakvom drugom liku iz crtanih filmova, već su se napijali srbskom junačkom tradicijom, pjevali uz gusle o Lazaru, Milošu, Dušanu Silnom, Marku Kraljeviću, o moćnom srbskom carstvu urušenom od dušmana protiv kojeg se oni tako junački boriše te 1715. godine.
Zato ja danas čestitam mojim Srbima Dalmatincima, tj. Srbima Krajišnicima, veličanstvenu pobjedu nad Turcima koji upadoše te 1715.g. u Dalmaciju, kada ih rašćeraše naši slavni preci na dan ljetnog Svetoga prvomučenika i arhiđakona Stevana.
Serdar Kninske, Drniške i Vrličke Krajine, Jovan Sinobad, potukao je do nogu te iste godine kod Glamoča vojsku bosanskohg paše, đe pri povratku iz bitke i sam gine.
Bez i malo ustručavanja, vitešku igru alku, Srbi Dalmatinci trebaju uspostaviti ovđe u Srbiji dok se ne vratimo na naša ognjišta, baš kao što se uspostavila ovđe i tradicija čuvanja Hristovog groba. Za to imamo povijesno utemeljenje jer, alka se hrvatizuje tek 1990-te godine dolaskom Tuđmana na vlast. S tim se nije složio alkarski vojvoda Bruno Vuletić, inače general JNA, pa je napustio Sinj i otišao u Beograd.Alkarski vojvoda za vrijeme Kraljevine Jugoslavije Vicko Grabovac, izjašnjavao se kao Srbin. Tek od 1990-te u viteškoj igri alka, nema više Srba alkara. Moramo čuvati naše viteške tradicije od najsvirepijih kradljivaca u povijesti, Hrvata.
Samo tako će se sačuvati viteštvo Srba Krajišnika od zaborava i samo tako će mlade generacije Krajišnika biti ponosne na svoje porijeklo, čekjući dan kada će dokazati da su od istog materijala sazdani kao i njihovi slavni preci.
*Autor je predsjednik Dinarskog četničkog pokreta „Vojvoda Momčilo Đujić“