Ko je bila Anika iz Andrićevog dela?

Piše: Radoje Tasić

Da postojao je Ćorkan, zaista je postojao, rekao je piscu Ljubi Jandriću, Ivo Andrić, kad je bilo riječi o junacima iz njegovih književnih djela.

Ne samo Ćorkan i drugi likovi nobelovca pisani su po prototipovima iz stvarnosti s tim da ih je Andrić premenovao, promijenio mjesto življenja i uobličio umjetničkom fikcijom.

Ovih dana profesor istorije Mario Arsić je došao do podataka, po prvi put, da je postojala i Anika, opisana u pripovjeci „Anikina vremena“, jedna od fatalnih Andrićevih junakinja.

Po istim imenom kao u priči Anika Lakić  je živjela u selu Jablanici i Gornja Lijeska a da bi preživjela i odgajila vanbračnog sina zabavljala goste u Han „Lijeska“.

„Evo ovo su ostaci hana, pored druma Višegrad-Sjemeć-Sarajevo iz turskog perioda koji su doživjeli i austrougarsku vlast“, pokazuje zidine na zaravanku na Gornjoj Lijesci neumorni istraživač višegradskog kraja.

Hanovi su u to vrijeme služili za odmor ljudi i tovarnih i jahaćih životinja, imali su kafanski dio i sobe kao i štale i hranu za konje.

„Anika Lakić je bila izuzetno lijepa žena koja je doselila na Lijesku iz obližnjeg sela Jablanice i živjela u kućici u blizini hana pored druma za Sarajevo i zabavljala goste u njemu. Radila je i u Lotikinom hotelu u Višegradu kao konobarica i zabavljač“, priča Mario Arsić.

Anika se tu uskoro zaljubila u otpremača šume koji je došao tu iz Drvara i iz te ljubavi rodio se i sin. Čovjek nije rekao da je bio oženjem i kad se nakon službovanja vratio u rodno mjesto Anika je ostala sama sa sinom i počela je da pleše po hanovima i kafanama kako bi preživjela“, dodaje Arsić.

Andrić je mjesto gdje je Anika primala goste smjestio u višegradskoj čaršiji u naselje Megdan. Pozajmio je za priču i dio istinite priče o jednom gazdi sa Lijeske.

„U međuvremenu je počela da se viđa tajno sa jednim gazdom sa Gornje Lijeske jer je on bio oženjen. Za Ilindan gazda je, jedne prilike, sa Anikom otišao na vašar na Borike i odsjeo u kafanu ali je ubrzo stigla i njegova žena i napravila lom“, kaže Arsić da su pričali stari Liješčani.

Priče o  gazdama i vašaru Andrić je  u pripovjetci premjestio  u Dobrun i čuvene svečanosti u ovom mjestu .

Anika je i sahranjena u selu Lijeska.

„Po priči mještana Anika je sahranjena na groblju Lugonja i Batinića na Lijesci koje se nalazilo i u blizini njene kuće i hana. Ona nema obilježja na  grobu, ali mještani tačno znaju gdje joj kosti počivaju“ , ističe Arsić.

Ivo Andrić je verovatno  i priču o Aniki čuo od domaćina iz sela Lijeska. Snimljen je i film „Anikina vremena“.  Andrićev lik Anika ostala je da zauvijek živi u njegovoj pripovjetci, a stvarna Anika u sjećanjima ljudi sa planine Sjemeć.

Naslovna fotografija: Mario Arsić pokazuje grob u kome počiva Anika Lakić, Andrićeva junakinja