Najdostojniji Srbin u Crnoj Gori

Piše: Snežana Radulović

Marko Carević, diplomirani ekonomista, jedan je od najistaknutijih Srba i jedan od najuspješnijih privatnih preduzetnika u Crnoj Gori;  rodoljubljem i ostalim najbogatiji  političar u Crnoj Gori; nosilac ordena Svetog Save; veliki humanista; donator za obnovu i izgradnju manastira i crkava; nekadašnji predsjednik opštine Budva koji je svoje mjesečno primanje kao prvi čovjek Budve poklanjao u razne humanitarne akcije; nekadašnji  predsjednik FK Grbalj (za vrijeme jedanaestogodišnjeg upravljanja izborio je pravo  nastupanja u kvalifikacijama za Ligu Evrope, što je istorijski uspjeh; veliki zadužbinar štampanja kapitalne studije dr Petra Milatovića Ostroškog pod naslovom „Srpsko blago u Beču….“;  čovjek koji je nesebično pomagao razne srpske kulturne i nacionalne institcije i, i…., dugačak je spisak Carevićevih dobročinstava o kojima može da se napiše debela knjiga, što će se, ubijeđena sam, jednog dana i desiti, jer, ruku na srce, grijeh je i šteta da Carevićeva dobročinstva u korist srpskog naroda budu prećutana u budućnosti.

Preko 30 godina se bavi  poslom u građevinskom sektoru. Vlasnik je stambenih i poslovnih objekata, njiva, livada, šuma, poljoprivrednog gazdinstva, garaža, ugostiteljskih i drugih objekata u Budvi, Krimovici, Lastvi Grbaljskoj, Grahovu, Kotoru, Nikšiću, Zlatiboru. Lično ili preko firme, vlasnik je ukupne površine od preko 200 000 kvadrata.

Njegova firma nikada nije aplicirala za državne subvencije, a poreske i druge obaveze prema državi izmiruje na vrijeme.

U oktobru 2016. godine, sklopljena je koalicija Demokratskog fronta i Demokrata o formiranju vlasti u opštini Budva, čime je posle 25 godina smijenjena vlast Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića. Na funkciju predsjednika opštine Budva, kao predstavnik Nove srpske demokratije, odnosno Demokratskog fronta, Carević je prvi put je izabran 9. januara 2019. godine i na toj funkciji ostaje do juna 2020. godine kada je učinjena nezakonita smjena vlasti od strane DPS režima, da bi poslije parlamentarnih i lokalnih izbora (30. avgusta 2020. godine) ponovo imenovan za predsjednika opštine Budva (24. septembra 2020. godine) na period od četiri godine, kada je sa svojom koalicijom Za budućnost Budve osvojio najveći broj mandata.  8. avgusta 2022. godine podnosi ostavku, a treba istaći posebno činjenicu da je svoju platu u iznosu od 1.567 evra, kako je obećao prilikom stupanja na mjesto predsjednika opštine, davao u humanitarne svrhe.

U besjedi na svečanoj akademiji povodom 800 godina autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve, održanoj 28. septembra 2019. godine u manastiru Podlastva, a u prisustvu patrijarha srpskog Irineja i mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, Marko Carević je govorio o srpskom identitetu Boke i rušenju Njegoševe zavetne kapele na Lovćenu.

Marko Carević je bio učesnik protesta i litija protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti 2019-2020. godine.

– Vi ste kao predsjednik opštine Budva prvi u Crnoj Gori načeli DPS diktaturu i srušli je. Kako sad ocjenjujete taj proces kao inicijalnu kapislu za ta zbivanja?

-Da. Tačno je. Nisam kao predsjednik opštine, ali jesam kao jedan od građana i predstavnika Srba i srpskog naroda shvatio da sve ono što se dešava u zadnjih, mogu reći slobodno, od izbora 2013. godine, predsjedničkih izbora na ovamo se radi protiv intersesa srpskog naroda. Činjenica je da u međuvremenu nam je oduzet i jezik i pismo, da je usvajanjem tog nesretnog zakona o otimanju crkava nešto što je bilo za mene i moju porodicu  neprihvatljivo i nešto zbog čega sam stao u red sa mnogim narodom, i ne samo srpskim, da zaista zaustavimo taj vandalski pokušaj Demokratske partije socijalista na čelu sa Milom Đukanovićem. Zaista sam ponosan na sve to što smo svi zajedno uradili, ali moram da istaknem činjenicu da nije nije Milo Đukanović bio toliko jak i toliki bauk nego jednostavno mi smo loši bili. Ja sam i inače, generalno uvijek za svoj neuspjeh krivim sebe, pa i ovdje krivim najviše, tada i sada, predstavnike i te navodne lidere srpskog naroda koji su nas vodili, na žalost, a i sami su to, jedan od lidera je priznao da je griješio, vodili su nas pogrešnim putem, tako da mi smo danas u jednoj situaciji koja nimalo nije zavidna. Dakle, ja sam neko ko je shvatio da je došlo vrijeme, kao i naši prađedovi koji su ostavljali svoje živote širom ovog Balkana od Solunskog fronta pa sve do ovih dana, da je došao dan da se moramo, na žalost, ako treba obračunati i fizički da bismo zaštitili sebe i svoj indetitet. I kao što sami znate, to je bila inicijalna kapisla za čitavu Crnu Goru i zaista, ponosan sam sam na sve žrtve koje smo podnijeli svi kompletno, a vjerujte da ja i moja porodica na čelu od moje majke od 77 godina do najmanjeg sinovca od 7 godina, svi smo bili u stroju, u borbi za očuvanje svog identiteta, a mislim da smo jedini koji ne tražimo ništa, nikakvu poziciju, nikakvu ulogu, nikakvo priznanje. Mi smo to radili u omaž svojim precima cijeneći da, kad vidim kakvi smo mi danas da su svi oni bili bolji nego mi, jer da smo mi bili u njihovom vremenu danas nas ne bi postojalo, tako da sam posebno, kažem još jednom, ponosan na tu činjenicu.

– Mnogi smatraju da biste Vi bili najbolji kandidat za predsjednika Crne Gore jer imate kredibilitet u narodu i u crkvi, a s druge strane izuzetno ste uspješan privrednik. Šta mislite o tome? 

-Da li sam najbolji kandidat ja za predsjednika Crne Gore, ja to ne znam. Ja znam sigurno da smo dali dali svi svoj maksimum i ono što ste i sami izjavili a to je da, odnosno pitanje postavili, je činjenica da zaista imam taj kredibilitet u narodu jer kod mene činjenice govore, a ne neka priča i neka teorija. Dakle, kao što je rekao jedan poznati književnik – djela govore više od riječi – to je ono na čemu se baziram ja i moja porodica. I nesumnjivo da je to, zaista, bio jedan rezon, da je bilo pameti i da je bilo sreće, kao što nije, da sam ja nosio listu predsjedničku, odnosno još, ne sada predsjedničku, čak i u vreme ’20. godine kada je nosio listu predsjednik tadašnji kandidat naš, gospodin Krivokapić, jer po svim analizama ja sam bio ubijedljivo najpopularniji. Za mene lično to je dobro što su gospoda odlučili, ne samo ovdje u Crnoj Gori, već i iz vanka, da ja nisam kandidat koji treba to da obavlja. Hvala im na tome, ali mislim da su mi to ponudili, ja sam negdje izjavio nekim medijima, ja bih to prihvatio i siguran sam da kroz sve svoje iskustvo, koje nije malo, 35 godina biti privrednik, biti istaknuti opozicionar, boriti se časno i dostojanstveno i zavrijedjeti u narodu određenu reputaciju, nije bilo jedinstveno i, mislim, pokazao sam na djelu da imam taj kapacitet. Drugi su odlučili tako i ja sam im lično zahvalan, ali mi je žao što smo mi danas tu gdje jesmo.

– Kako gledate na činjenicu da je Vaš naslednik na funkciji opštine Budva na izdržavanju kazne? 

-Dakle, ono što je činjenica, poznajem gospodina Božovića i njegovu porodicu. To je jedna ugledna porodica, majinska, ovdje u Budvi, bogata porodica i nema jedne logike da je to istina i da je gospodin Božović neko ko se bavio tim poslom. Ja sam gotovo sigurno ubijeđen, iako, eto, mogu za mene, sigurno, reći, ono što se kaže sto posto, ja znam što radim, ali znajući gospodina Božovića i njegovu porodicu i znajući političku scenu, dakle, kuvala se kampanja protiv Demokratskog fronta i, zaista, jedna banalna i ono koliko ja imam informacije, jedna potpuno neka Skaj aplikacija, koja je pretpostavka da je to se odnosilo na njega, je iskorišćena da bi predstavnik Demokratskog fronta, tj. gospodin Božović, bio danas gdje je – tamo. Mislim, i to je sigurno, na žalost, nanijelo neprocjenjivu i nepopravljivu štetu Demokratskom frontu u svijetlu svih izbora koji su se dešavali predsjedniči i parlamentarni, tako da taj koji je to kreirao je uspjeo u tome da degradira Demokratski front, da u javnom mijenju pane podrška, što ste i vidjeli. To je debelo iskiristio neko drugi i, na žalost, gospodin Božović je i danas u pritvoru i ja se nadam da će on izaći, da će dokazati svoju nevnost i da će to biti potvrda još jedne kampanje koja se zadnjih petnaest, dvadeset godina vodila protiv Demokratskog fronta.

– Kako tumačite određene napade na Andriju Mandića i načine njegove borbe za očuvanje položaja srpskog naroda? 

-Najrađe, ne bih Vam ništa rekao. Gospodin Mandić je sam rekao o sebi da je griješio i kroz čitavu svoju karijeru da je puno griješio i to je pokazao na zadnjim izborima, i mislim da, u svojoj kampanji, i potvrdio je da je griješio, potvrdio je da, i ono što se znalo u običnom narodu, da gospodin Mandić neće pobijediti na parlamentarnim izborima  Mila Đukanovića, čak nije uspjeo da bude, ne da pobjedi Đukanovića, već nije uspjeo da, u ovom bloku protiv Mila Đukanovića, bude prvorangirani već drugorangirani. To smo svi znali, i mislim da je pogrešna odluka bila da on nosi tu listu, jer vidjeli ste da nas je ponovo, u drugom krugu, on isti pozivao da glasamo predstavnika Pokreta Evropa sad i da smo, vidite i Vi gdje je sad Demokratski front i gdje je srpski narod, predstavnci srpskog naroda gdje se čak može i formirati vlada bez predstavnika srpskog naroda. Taj izborni katastrofalni poraz koji smo doživjeli od, za razliku od ’20. godine, to je samo tri godine kasnije, koliki je pad povjerenja, je zaista bila jedna situacija koja je katastrofalna gdje su lideri naši trebali da, zaista, snose debelu odgovornost za to, a vidjeli ste da to niko i ne pominje, idemo dalje. Mi srljamo iz poraza u poraz i, evo, neće ni biti čudo ako se formira nova vlada bez predstavnika srpskog naroda.

– Kakav je položaj srpskog naroda danas u Crnoj Gori i koliki je stepen optimizma srpskog naroda u Crnoj Gori danas? 

-Ja sam generalno uvijek optimista i mislim da mi smo imali gotovo 2020. godine sve u svoje ruke, a zahvaljujući, dakle, političkom pogrešnom kreiranju vođenja srpskog naroda, da li, vjerovatno, i nekoj alavosti na fotelje i ličnoj promociji mi smo tamo gdje smo bili u vrijeme DPS-a i srpski narod je po meni u vrlo nezavidnoj situaciji. Ono što je jako bitno i važno za mene jeste da je potpisivanjem temeljnog ugovora, dakle, postignuta jedna stabilnost po pitanju srpske crkve u Crnoj Gori. Ono oko čega se svi mi okupljamo negdje i razočarani vođenjem srpskog naroda je ta sveta naša crkva koja je ovim ugovorom dobila punu snagu i da se okupljamo oko crkvi i da čekamo neka vremena kada će biti više pameti u srpskom narodu, kada će se gledati strateški cilj i interes srpskog naroda a ne lični interesi i lične pozicije i borbe za fotelje. Vi  dobro znate da sam ja otišao iz Budve kad sam ja htjeo. Ja sam i ušao u politiku da bi se potpisao temeljni ugovor. Napravili smo jednu istorijsku stvar i odrekao sam se fotelje predsjednika opštine kad sam znao da, i moljen da ostanem, nisam htjeo da ostanem jer znam da se srpski narod ne vodi kako treba, a ja ne želim da učestvujem u propasti srpskog naroda. On će propasti, na žalost, i bez mene, a ja ću se uvijk boriti kao građanin i moja porodica, ne zbog politike, ne zbog fotelja, ne zbog ekonomskih i ličnih interesa, ne zbog privilegija, to smo pokazali, ja sam to pokazao ovdje u Budvi, otišao sam kad sam najači, kad samo u istraživanju imali činjenicu da ćemo imati apsolutnu vlast, što se i desila, ja sam otišao jer mene ne interesuju fotelje. Vi dobro znate da sam ja i tada govorio, i sada govorim, da između crkve i fotelje biram crkvu. Drugi su birali fotelje, tj. rekonstrukcije vlade, rušili vladu Krivokapića da bi se vratio na kraju Milo Đukanović i da bi srpski narod ponovo, bojim se, ostao van institucija sistema.