Tamo Daleko
Portal za negovanje veza
rasejanja i otadžbine
|

Ni reč da su u Gradini ubijani Srbi, Romi i Jevreji

3. maj 2022. · Tamo daleko

Novi skandal međunarodne zajednice prema žrtvama u Donjoj Gradini. Kao da nije bilo dovoljno što je italijanski ambasador u Hrvatskoj na Tviteru ponizio srpske, romske, jevrejske i druge žrtve stradale u sistemu koncentracionih i logora smrti NDH u Jasenovcu, dogodila se nova bruka.

Naime, ambasada Italije objavila je 22. aprila ove godine fotografiju svog ambasadora u Hrvatskoj koji je položio cveće na spomenik jasenovačkim žrtvama. Gest nije bio sporan, ali poruka koja je pratila poruku jeste.

Ambasador Sako odaje počast žrtvama koncentracionog logora Jasenovac, u ime mira i zaštite slobode i ljudskih prava. Solidarnost sa hrvatskim narodom“, napisano je u Tvitu.

Слика

Sada se dogodio novi skandal, namerno ili slučajno, tek ispade da međunarodna zajednica za cilj ima omalovažanje genocida počinjenog nad Srbima, Romima i Jevrejima u NDH. Čitav niz ambasadora i šefova misija međunarodnih organizacija akreditovanih u Bosni i Hercegovini posetio je ovih dana Spomen-područje „Donja Gradina“ u Republici Srpskoj kako bi odao poštu žrtvama sistema koncentracionih i logora smrti NDH u Jasenovcu.

Nažalost, kao po nekakvom pravilu, na zvaničnim Tviter nalozima ambasade SAD, Švedske, predstavnici EU, svi su napisali da odaju počast ubijenima, a da niko nije pomenuo da su žrtve u logorima upravo bili Srbi, Jevreji, Romi i drugi narodi.

Ovim povodom oglasio se i Muzej žrtava genocida.

„Muzej žrtava genocida sa zabrinutošću beleži još jedan u nizu jasnih i nedvosmislenih primera distorzije genocida počinjenog nad Srbima, Romima i Jevrejima na području Nezavisne Države Hrvatske. Nažalost, kao po nekakvom pravilu, na zvaničnim Tviter nalozima navedenih diplomatskih predstavništava propušteno je da se navedu podataci o etničkoj i verskoj strukturi žrtava, odnosno njihovih dželata, tj. o istorijskom kontekstu samog genocida. Time je javnost (ne)svesno ostala uskraćena za odgovore na pitanja: KO? KOGA? GDE? KAKO? i ZAŠTO? Na taj način je i demonstrirana doslednost u višedecenijskoj zabrinjavajućoj i zloslutnoj praksi obezličavanja žrtava i zločinaca“, poručuju iz Muzeja žrtava genocida.

Iz Muzeja naglašavaju da „Upornost u tome da se u slučaju NDH istrajno izbegava da se nedvosmisleno naglasi da je u pitanju genocid počinjen nad Srbima, Romima i Jevrejima, uz dosledno eskiviranje da se zločinci imenuju kao hrvatske ustaše, predstavlja antiistorijski i anticivilizacijski nedopustiv postupak zvaničnih predstavnika više država i međunarodnih organizacija.“

„Taj i takav postupak, osim što ukazuje na spremnost da se vrši distorzija prošlosti, istovremeno predstavlja snažan impuls mobilizaciji savremenih generacija na neku novu mržnju i na neko novo nasilje čemu se treba suprotstavljati znanjem i podjednakim pijetetom prema svim nedužnim žrtvama Drugog svetskog rata na području Jugoslavije“, saopštili su iz Muzeja.

Jedno reagovanje na “Ni reč da su u Gradini ubijani Srbi, Romi i Jevreji”

  1. Ne treba se tome čuditi, i Predsednik Srbije govori slično, što se može videti iz narednih redaka:
    “Nema čojstva bez pamćenja”

    Uvaženi Predsedniče Republike Srbije,

    Pre više od četvrt veka, na jednom skupu u Matici srbskoj rekao sam, a potom i napisao da su Romi u Srbiji izmišljeni ne bi li se pokazalo da takva “vrsta” nije ni stradala u Jasenovcu, a ako nisu oni – onda je izmišljotina da su u Jasenovcu stradali i Jevreji i Srbi.

    Sinoć, prvoga maja, u Pinokiovom večernjem “nacionalnom dnevniku” odslušao sam desetak minuta Tvoje priče u Donjoj Gradini gde je obeležavan “Dan sjećanja na žrtve ustaškog zločina genocida NDH u Jasenovcu”. Da iza Tebe nije bila ispisana “parola” sa tim tekstom, ne bi se ni znao krajnji smisao Tvoje priče – što me nagnalo da se prisetim, možda i sa greškom u citatu, jednoga pesničkog pitanja u obliku prigovora:

    “Što zbor zboriš, kad zborit ne smiješ”.

    Makar tamo i rekao da se “decenijama o Jasenovcu samo šaputalo”;

    Da “mi moramo da govorimo o Jasenovcu jer će drugi da ćute o tome, jer su u Jasenovcu najviše stradali Srbi, a Srbi nisu narod do koga im je stalo i koga treba preterano žaliti”;.

    Da su tamo “ubijani… samo zato što su Srbi, Romi i Jevreji;

    Da, “ako je to bio pokušaj da se uništi ceo narod, onda je taj poduhvat propao jer smo svi vi i mi deca tih nevinih žrtava… Nije slučajno što se danas o Jasenovcu ćuti, ostali gledaju da o Jasenovcu nikada ne govore”.

    Pominjao si samo žrtve, zločince nijednom. Ispada zato da su Srbi, Jevreji i Cigani sami natrčavali na nož, istrčavali pred metak, poturali glavu pod malj, igrala se deca šestardama… čime si abolirao ne samo ustašku Nezavisnu Državu Hrvatsku stvorenu pod neposrednom zaštitom hitlerovske nacionalsocijalističke Nemačke, već i sve ustaške institucije i nebrojene Hrvate (i tada i sada pripadnike navodno originalnog iranskog naroda) okupljene u sveustaškom pokretu sa jedinim ciljem da, u dokolici, obave genocid nad Srbima. Sve to u skladu se Hitlerovim uverenjem da “sva dela imaju smisao, pa i zločin”, što uključuje i njegovu poruku da će “jedna od najvažnijih zadaća nemačke politike u budućnosti biti da se svim sredstvima spre­či dalji porast slovenskih naroda”. I srbskog, naravno.

    Ima li se sve to u vidu, Tvoje istupanje u Donjoj Gradini više je ćaskanje na izletu za vikend, nego poruka sa nacionalnim obeležjima. Po tome, potpuno si se izjednačio s onima koji, kako si rekao, “ćute o Jasenovcu… gledaju da o Jasenovcu nikada ne govore”, koji Srbima “naredbodavno savetuju” da ne govore o svom stradanju, da se ne vraćaju istoriji, “pa makar” njihova “stradanja bila najveća… (a) teraju nas da se izvinjavamo i za ono što nismo krivi”.

    Utoliko pre što si tamo poručio da “moramo sačuvati srpski jezik i ćiriličko pismo”, iako već dugo važi “zakon” da Država Srbija nije zainteresovana ni za jedno ni za drugo. Umesto da se Ustavom Republike Srbije propiše obavezna upotreba srbskog jezika i ćiriličkog pisma, ћирилица je u Zemlji Srbiji “redak zver”, u Srbiji skoro da i nema novina štampanih ćirilicom, televizije se u svome “pismenom delu” uglavnom “kite” latinicom, ulice su živ dokaz da je Srbiji oteto njeno elementarno, “pismeno” nacionalno obeležje, tako da se ćirilicom “potpisuju” retki obućari i krojači (“imamo mi još poštenih i pametnih ljudi, ali to nećemo dugo trpeti”), a jednoj manje-više nepismenoj bivšoj Srbkinji – ime joj se ne pomenulo – koja je prošla kroz školu, ali škola nije prošla kroz nju, prepušteno je da srbski jezik zagađuje i otvoreno se sprda ne samo sa srbskim jezičkim institucijama i znalcima, već i sa srbskim narodom u celini.

    Pa Te pitam, Predsedniče Republike Srbije, da li, u takvim okolnostima, za Srbe ima spasa i da li ćemo dokazane srbske neprijatelje, tako, ostaviti bez posla.

    Ilija Petrović

    http://cps.org.rs/ilijapetrovic/index.html

    2. maj 7529(2022)

Komentari

Vaše mišljenje nam je važno. Ostavite komentar i uključite se u razgovor.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

VAŠA PRIČAMesto za vašu pričuPošaljite nam priču, fotografiju ili sećanje iz rasejanja.Pišite redakciji →