Palanački kiseljak i izvor čuvene vode „Karađorđe“

Široj javnosti Smederevska Palanka je najpoznatija po mineralnoj vodi Karađorđe, koja se proizvodi na izvorištu Palanački kiseljak.
Priroda i sudbina su udesili da samo nekoliko stotina metara od mutne Jasenice, koja se lenjo vuče prema Velikoj Moravi bude nepresušni izvor mineralne vode, koja će postati poznata širom bivše Jugoslavije i postati najpoznatiji palanački proizvod. Ili, što bi pobornici novogovora kazali, brend.
Palanački kiseljak, kako se izvorište zove, nalazi se na zemljištu površine pet hektara, koje je s jedne strane „stisnuto“ Jasenicom, sa druge fabrikom Goša, gradom, vojnom kasarnom i železničkom prugom.
Stručnjaci su izračunali da se ovo palanačko i srpsko vodeno blago, koje je sada u rukama nekog stranog investitora, nalazi na samo 103 metra visine iznad mora.

Sačuvani tragovi govore, a zašto im ne verovati, jer uvek su kroz Palanku prolazili najvažniji putevi od Evrope prema Turskoj i Bliskom istoku, da su ovaj izvor minirealne vode koristili još Rimljani.
Prvi sačuvani pisani pomen banje za koji se zna je putopis čuvenog turskog putopisca Elvije Čelebije, sačinjen 1719. Godine. U njemu se izvorište opisuje kao „ozidana banja sa lekovitom vodom“.
A da je voda lekovita potvrdili su i najpoznatiji biohemijski stručnjaci u Beču, koji su vodu testirali 1834. godine. Voda je u carski grad poslata u junu te godine a četiri meseca kasnije stigli su rezultati čija je suština da je voda – izrazito lekovita. Inicijator slanja vode na ispitivanje bio je knjaz Miloš, koji je, iako nepismen, nastojao da koliko-toliko modernizuje Srbiju i učini je privlačnom za evropske posetioce, između ostalog i velikim interesovanjem za srpske lekovite vode. Slao je uzorke na ispitivanja i tamo gde su ona dala dobre rezultate naređivao gradnju banja i kupališta.
Inače, to ispitivanje palanačke i još nekih srpskih voda u Beču bilo je prvo zvanično ispitivanje voda iz Srbije u inostranstvu.
Banja posebno postaje popularna 1851. godine nakon što je o njoj objavljena jedna publikacija čiji je autor doktor Lindermajer. U to vreme, voda je najčešće korišćena za lečenje bolesti digestivnog trakta.
Palanačku vodu stručnjaci svrstavaju u kategoriju natrijum-hidrokarbonatnih, ugljeno-kiselih hipotermi i hipertermi. Najniža temperatura na prirodnom izvorištu joj je 12-13 a na izvorima na koje je dovedena sa dubine od nekoliko stotina metara seže i do 56 stepeni.
Danas je smatraju jednom od najlekovitijih voda u Evropi. Da je to tako pokazuju i priznanja osvojena na takmičenjima-sajmovima u Londonu i Torinu.
Koristi se za piće i kupanje. Otkako je krenulo njeno flaširanje ostavljen je jedan izvor sa česmom na kojoj građani, ko god hoće i kako hoće, mogu da sipaju vodu. Što oni masovno čine. Naravno, najviše Palančani i komšije Planjani.
Nakon što su još neka ispitivanja, posle onog bečkog, potvrdila visok kvalitet vode na palabačkom izvorištu, Država Srbija je pristupila uređenju Palanačkog kiseljaka kao lečilišta. Bilo je to 1896. godine, u vreme vladavine Kralja Aleksandra Obrenovića, koji će sedam godina kasnije izgubiti glavu u terorističkom masakru koji su počinili srpski oficiri, pripadnici Crne ruke.
Odmah po uređenju, država je banju dala na korišćenje Crvenom krstu, uz nalog da se u njoj, pre svega, leče ranjeni i oboleli oficiri i vojnici. Najviše oni koji su krajem devetnaestog veka stradali u srpsko-turskom i srpsko-bugarskom ratu. Taj status Palanački kiseljak je zadržao sve do početka Drugog svetskog rata. Te 1941. godine u ovaj šumadijski grad došli su švapski okupatori a četiri godine kasnije komunistički oslobodioci.
Srećnici ili nesrećnici, a i jedno su i drugo, koji se leče u palanačkoj bolnici „Stefan Visoki“ imaju mogućnost da koriste i tretman ove vode. Smatra se da ona pomaže kod lečenja reumatskih obolenja, postoperativnih i postraumatskih stanja, steriliteta, deformiteta kod dece i odraslih, neuroloških obolenja periferne oduzetosti, hronično kompenzovanih oboljenja unutrašnjih organa i dr. Terapija obuhvata: hidroterapiju, podvodnu i ručnu masažu, elektro i fototerapiju. Bolesnicima su na raspolaganju bazeni s lekovitom vodom, hibard-kade, čegvoročelične kupke, saune, sale za razne vidove elektro, foto, termo, kinezi i radne terapije.
Inače, Palanka i banja su lako dostupne potencijalnim korisnicima. Nalaze se samo 80 kilometara od Beograda, sa kojim ih povezuje železnička pruga i obližnji autoput Beograd-Niš.

Danas u Srbiji nema ko nije čuo za čuvenu flaširanu mineralnu vodu „Karađorđe“. Istoimena kompanija koja flašira ovu vodu, ima tradiciju dugu preko četrdeset godina. Kroz svoj dugi vek poslovanja ona je doživela mnogo promena u skladu sa razvojem preduzeća. Flaširana, negazirana mineralana voda „Karađorđe“ 1995.godine dobila je žig „Zdrava hrana – zelena jabuka“ zbog svog kvaliteta i lekovitosti.
Ovaj žig je jedna vrsta sertifikata koji potvrđuje da određeni nutricionistički proizvod spada u zdravu hranu/piće. Pre nekh 10-ak godina, kompanija je privatizovana od strane slovenačke prehrambrene industrije „Kolinska“. Grupacija „Droga Kolinska“ i dan danas uspešno posluje i promoviše vodu sa izvora u Banji Palanački kiseljak.
Otkrivena su i iskorišćena četiri izvora mineralne vode u Banji Palanački kiseljak. Najpoznatiji izvor nosi ime „Marko Leko“ po čuvenom hemičaru, rektoru Velike škole, predsedniku Crvenog krsta, akademiku Marku T. Leku. On je 1895. godine stručno proučavao kvalitet ovih voda, stoga su u njegovu slavu imenovali jedan od izvora. Voda što izvire sa izvora „Marko Leko“ koristi se u lekovite svrhe i pijenjem i kupanjem – kade banjskog kupatila njome se pune.
Izdašnost ovog izvora je 5-10 litara u minutu. Palanačku vodu odlikuje veliki procenat slobodne ugljene kiseline, alkalnih metala, magenzijuma i kalcijuma… zbog takvog sastava utvrđeno je da izuzetno pogoduje mnogim bolestima poput dijabetesa, bolesti jetre, želuca, žučnih kanala, ostalih oboljenja digestivnog trakta, i upala mokraćnih puteva…
Međutim, 70-ih godina prošlog veka prilikom bušenja u potrazi za naftom otkriveno je još jedno izvorište na velikoj dubini od preko 900 metara. Ova izrazito kvalitetna voda na toj dubini ključa, ali na mestu gde izvire/izbija iz zemlje daje temperaturu od 56°C što je čini termomineralnom vodom.