Put Jegora Stroganova

Na Paštrovskoj gori iznad Miločera i Svetog Stefana, kod manastira Praskvica, postoji put koji je svojim rukama izgradio oficir carske Rusije
Put koji je izgradio svojim rukama visoki oficir carske Rusije Jegor Stroganov .
Stroganov se negdje pri samom kraju XVIII veka nenajavljeno obreo u manastiru Praskvica, iznad Miločera u Paštrovićima
Čelobrdo je selo smešteno na Paštrovskoj gori iznad Miločer-a i Svetog Stefana, gde je pravoslavni manastir Praskvica podignut u 11. veku.
Novopridošlog ruskog prolaznika primio je tadašnji iguman manastira Sava Ljubiša, koji je već dugo bio u Rusiji i kome nije nedostajao njegov aristokratski stav. Upravnik manastira prihvatio je Jegorovu želju i dozvolio mu da ostane i nastani se u manastiru. Tada je Jegor preuzeo težak zadatak izgradnje kamenog puta od mora do sela Čelobrdo. Takođe je obećao da će ćutati i u miru se posvetio mukotrpnom radu na izgradnji puta duž Paštrovske gore.
Prema legendi, nakon nekoliko godina u manastir je iz Rusije došao bradati monah po imenu Jelisej. Mladi monah je ubrzo naučio naš jezik i postao učitelj deci iz okolnih sela. Nekoliko godina nakon dolaska, Jelisej se teško razboleo i na samrtnoj postelji, na iznenađenje ostalih, zatražio je da mu dovedu starog Jegora. Pred Jegorom je teško bolesni monah skinuo monaški šešir i Jegor je shvatio da je ispred njega njegova voljena ćerka Jelisaveta. Posle njene smrti, Jegor je nastavio da radi sve dok put konačno nije izgrađen, a zatim se zaključao u svoju ćeliju iz koje nikada nije otišao do svoje smrti.
Na samrtnoj postelji priznao je jednom od monaha i otkrio svoju tragičnu sudbinu. Naime, Jegor Stroganov je bio ugledni oficir carske Rusije, koji je u duelu ubio drugog oficira braneći deo svoje ćerke Elizabete, ali je i teško ranjen, zbog čega mu je amputirana leva ruka. U međuvremenu, njegova ćerka je nestala, a on je godinama kasnije neuspešno pokušavao da je pronađe u manastirima u Rusiji. Na kraju je odlučio da se uputi na jadransku obalu i svoje konačno odredište, manastir Praskvica.
Izvor: Društvo ljubitelja istorije