Srbin prvi u svetu oborio avion topom

Da li znate da su Srbi prvi oborili avion sa zemlje u Prvom svetskom ratu, i to, izgleda, godinu dana ranije nego što se zvanično tvrdi
Možemo reći da je početak 20. veka na polju ind ustrije obeležio postepeni razvoj naoružanja u čitavom svetu, dok je Prvi svetski rat izazvao pravu revoluciju na tom polju. Velike sile krenule su u trku naoružanjem i opremanjem tehnikom, intenzivno se radilo na inovacijama, kao i na usavršavanju postojećeg oružja opreme i tehnike. Veliki rat će se voditi na kopnu, moru i, prvi put, u vazduhu. Prvi put će biti upotrebljeni i tenkovi, podmornice, bojni otrovi, mitraljezi, bacači plamena…
Na samom početku rata avioni, baloni i cepelini korišćeni su samo u svrhu izviđanja, međutim, vrlo brzo oni će biti prepravljeni za borbene aktivnosti. Isprva su piloti bili opremljeni ličnim oružjem, ali nakon nekoliko sukoba u vazduhu obe strane su na avione počele da montiraju mitraljeze. Prvi srpski avion naoružan mitraljezom dobio je naziv „oluj“ i njime je, kao najuspešniji pilot, upravljao Miodrag Tomić, koji je doživeo da na njega prvi put pucaju neprijateljski piloti u vazduhu.

Tokom 1915. počinju i prva bombardovanja iz vazduha. Bombe se bacaju iz aviona, cepelina i balona. Materijalna šteta koja nastaje od granatiranja nije velika, ali vojnici i civili na zemlji trpe stravičnu psihičku torturu. U drugoj polovini 1915. austrougarske eskadrile često su bombardovale centar srpske vojne industrije grad Kragujevac.
Napade je u knjizi “Moj dnevnik iz Srbije 1915. godine” (Kragujevac, 2018) opisala i engleska bolničarka Monika Stenli, koja se tada zadesila u Kragujevcu. I ona je tvrdila da su građani Kragujevca gotovo navijali satove po naletima i napadima Nemaca, pa bi se vrlo začudili kad se ovi, nekim slučajem, ne bi pojavili. Pošto u to vreme nije bilo pravog protiv-avionskog naoružanja, majstori kragujevačke vojne fabrike prepravili su poljske topove zaplenjene u balkanskim ratovima i postavili ih na obližnje brdo da brane grad.
Redov Prvog voda Radivoje Raka Ljutovac dvogledom je 30. septembra 1915. ugledao neprijateljske avione iznad grada. Nanišanio je predvodnika eskadrile. Prema jednoj priči, nišanio je direktno kroz cev, ne koristeći nišanske sprave, već kao što se gađa zec u trku ili ptica u letu, malo ispred mete. Prema drugoj, napravio je neku vrstu nišana tako što je na usta cevi topa stavio konac i tako napravio končanicu. Vodio je top onako kako avion leti, s preticanjem od dve dužine aviona. Gledao je kroz onaj krstić i cev i opalio.
–Verovao sam u svoju ruku i iskustvo iz artiljerije. Avion se ukazao na spravi za nišanjenje. Eto srećnog trenutka. Sada treba biti miran, staložen. Tren-dva i moja ruka povlači obarač. Iz cevi je suknuo plamen. Istog trenutka avion se zateturao, iz njegovog trupa izbio je gust dim. Zatim je krenuo ka zemlji pričao je junak Raka kasnije, kada su ratovi već bili iza njega.
Raka Ljutovac oborio je avion rumplera, ali pogodak nije bio direktan pošto su granate imale tempiranje. Granata je eksplodirala pored aviona, ali ipak dovoljno blizu da ga šrapneli oštete i pošalju u sam centar Kragujevca.
Ovo obaranje aviona zabeleženo je kao prvo obaranje topom sa zemlje u svetskoj istoriji. Pripadnici artiljerijsko-raketnih jedinica protiv-vazdušne odbrane 30. septembra obeležavaju Dan roda, kao sećanje na prvo obaranje neprijateljskog aviona u Srbiji.
Ali, da li je Raka Ljutovac prvi artiljerac koji je oborio avion u istoriji?

U knjizi “Tri sile pritisle Srbijicu” Dragutina Paunića i Milije Đorđevića (Beograd, 2018) redov Mitar Nikolić iz Ratara opisao je detaljno obaranje aviona brdskim topom. Ono što je mnogima promaklo jeste vreme obaranja aviona: na jesen 1914. U slučaju da je ova informacija tačna, onda bi to značilo da su Mitar Nikolić i Petar Radenković izveli prvo obaranje aviona topom sa zemlje u istoriji. Gotovo godinu dana pre Rake Ljutovca. Usmeno svedočanstvo Mitra Nikolića doslovce glasi:
“Dođemo do Čačka pa smo, bogami, prešli Čačak. Pa nas odatle ponovo vrate Višegradu. Došli smo opet do Suve gore, ali nismo išli istim putem. I tu švapski avion, to je sefte bio avion, krenuo u izviđanje: pođe od Crnog vrha ka Suvoj gori. Na topu smo bili poručnik Radenković, ja i posluga. Kada je naišao taj avion, oni svi pobegoše, mislili su da će da bombarduje, ja smo i Petar ostali sami. Petar je bio po činu poručnik, a po veri musliman. Kaže:
–Mitre, šta misliš ti? Hoćemo li da begamo i mi? Ja neću, velim, da begam odavde. Ne znam gde ću! Nego ja ću na produžnik, a vi na nišansku tačku.
–Posluša poručnik mene, što treba ja njega: on na nišansku tačku, a ja na produžnik: levo desno, ciljamo avion što kruži nad nama. Kako poručnik uhvati cilj gore, on lupi rukom, a ja okresah. Avion se zapali. Odjednom zapali. I poče pozadi da puši; leti, vuče se, leti, vuče se…i dim za njim. Tera, tera, nema da kruži, pošao pravo dole. A naši konji bili u jednoj jarugi, poručnikov i moj konj.
Poručnik viknu:
–Konje daj ovamo – on uzjaše jednog, ja drugog, napred!
–Gde ćemo?
Ode, kaže, pravo do municione kolone.
Avion već sasvim nisko leti, pada prema municionoj koloni.
Kad mi tamo - on pao i gori. Priđemo bliže dva čoveka još nisu izgorela u njemu, ali zahvata ih plamen… Samo njih dvojica, nikog više u avionu. Izgore sve. Kad smo se vratili u jedinicu, komandant kaže tom poručniku Radenkoviću:
–Ti za kapetana! a meni - Nikolić za kaplara!”
Kao što sam već naveo, u slučaju da je ova informacija tačna, ovo bi se moglo voditi kao prvo obaranje aviona topom sa zemlje u istoriji.

Na kraju, treba navesti i ko je prvi Srbin koji je oborio avion sa zemlje. To nije niko od navedenih. Gore smo pisali o obaranju aviona artiljerijskim oruđem sa zemlje. A prvi, uopšte, koji je oborio neprijateljski avion je poručnik Ljubomir Urošević. U listu Pravda od 26. 11. 1934, na strani šest, objavljen je članak “Sećanje na Ljubomira Uroševića, rezervnog pešadijskog poručnika”. U jednom delu stoji: “… U Svetskom ratu 1914. učestvuje u Cerskoj bici. Iste godine u avgustu mesecu Ljubomir je mitraljezom oborio jedan neprijateljski avion. To je bio prvi avion koji je oboren na srpskom frontu. Tom prilikom odlikovan je Karađorđevom zvezdom.”
Tekst: Milan Bogojević