Srpska braća iz Luganska

Cvi u Lugansku pamte srpske korene, ali je to sećanje ipak najživlje upravo u Slavjanoserbsku, gde su mnogi javni natpisi dvojezični, na ruskom i na srpskom. Posetili smo i tamošnji Zavičajni muzej, čiji je najupečatljiviji deo posvećen upravo srpskim husarima koji su 1753. godine, ukazom carice Jelisavete, osnovali Slavjanoserbiju, kao područje koje predstavlja južnu granicu Ruskog carstva.

U Slavjanoserbsku, koji je svojevremeno bio sedište Slavjanoserbije, dočekani smo onako kako reči to teško da mogu da dočaraju. Bratski, u onom najtoplijem značenju tog izraza. Recimo, ispred spomenika srpskim, ruskim i kozačkim vojnicima 19. veka, koji se nalazi u centru varoši, sačekale su nas tri devojke u srpskoj narodnoj nošnji i ponudile srpskom pogačom.
Takođe smo posetili i Srpski centar, koji je nedavno osnovan na jednom od četiri najveća luganska univerziteta. Osnivanju tog centra presudno je doprinela Olga Milunović. Ukratko rečeno, tamo u Lugansku, hiljadu i po kilometara daleko od nas, mi Srbi imamo braću kojom možemo da se ponosimo, kao što se oni ponose nama i zajedničkim korenima.