Tamo Daleko
Portal za negovanje veza
rasejanja i otadžbine
|

Zaboravljeni Srbi koji su ginuli za Slovence

9. decembar 2018. · Tamo daleko

„Dovde je stigla srpska konjica 1919. godine i dalje nije išla“, natpis je na spomen-kamenu iz 1930. godine, kod hotela „Karantija“ u Vrbi (Velden am Wörthersee u današnjoj Austriji), u Koruškoj pokrajini. Ovaj spomenik je svojevrsni podsetnik na sukob Slovenije i Austrije oko pomenute pokrajine, ali i na junaštvo koje su oslobođeni Srbi pokazali kao dobrovoljci u ovoj postratnoj borbi, na strani bratske države.

Malo je poznata činjenica da su mnogobrojni srpski vojnici, oslobođeni ratnog zarobljeništva, nedugo posle završetka Prvog svetskog rata, uplovili u nove borbe i to, ni manje ni više, nego za teritorijalni posed slovenačke države. Dobrovoljcima iz redova srpske vojske mogu se pridati najveće zasluge za uspešne ofanzivne napade na posede pod nemačkom vlašću. U duhu bratstva i jedinstva, ne marivši za sopstvene živote, srpski vojnici smelo su jurišali iz prvih redova oslobodilačkih četa. Međutim, od njihovog junaštva u ovoj borbi, ostao je samo natpis na spomeniku, a ovaj deo istorije polako odlazi u zaborav.

српска коњица
PRIHVATILI POZIV SLOVENIJE: Srpski vojinci

Dok je završetakom Prvog svetskog rata širom planete zavladao mir, u koruškoj pokrajini tinjao je konflikt između Austrije i Slovenije. Naime, ovaj konflikt poznatiji kao „Koruško pitanje“, dugo se tumačio kao problem ugnjetavanja i germanizacije slovenskog stanovništva Koruške, od strane Austrijanica.

Ipak, novija istorija svedoči da su etnički Sloveni, baš kao i etnički Nemci (Austrijanci), vodili borbu za kontrolu regiona sa dominantnom lingvističkom raznovrsnošću. Lojalnost Slovenaca novoosnovanoj Kraljevini SHS i Austrijanaca Nemačkoj republici Austriji, dodatno je uticala na produbljivanje konflikta. Zavađene strane borile su se za prevlast nad teritorijom, koja je, neposredno pre Prvog svetskog rata, pripadala austrougarskom carstvu, da bi se, u trenutku konflikta, našla između dve novonastale države.

Srpski vojnici su se u borbu za teritorijalni posed Slovenije uključili na poziv generala Rudolfa Majstera, koji je 1. novembra 1918. godine Maribor proglasio jugoslovenskom teritorijom, te je samo šest dana kasnije u Mariboru osnovana i prva srpska dobrovoljačka četa sastavljena od 150 vojnika predvođenih poručnikom Mirkovićem.

Srpskim vojnicima, oslobođenim iz zarobljeništva, objašnjeno je da su stigli u buduću državu Srba, Hrvata i Slovenaca, te su upućeni u Maribor da pomognu u borbi generala Majstera za slovenačku teritoriju, što su oni rado prihvatili. Već 9. novembra, major Majster proglasio je mobilizaciju, kojoj se odazvalo 4.000 Slovenaca, a 23. ovog meseca novoformirana vojska, zajedno sa Srbima dobrovoljcima, upustila se u akciju, u kojoj je, za manje od sat vremena, razoružana nemačko-austrijska straža, te preuzeta vlast u Mariboru.

U pohodima za oslobađanje Slovenije koji su usledili, general Majster je redovno na čelo svojih jedinica postavljao srpske vojnike, s obzirom da su se pripadnici poraženih vojski nerado sukobljavali sa njima. Ipak, u Koruškoj pokrajini okolnosti su bile nešto drugačije, jer je poziv za mobilizaciju prihvatilo tek 2.500 slovenačkih vojnika, što je dovelo do toga da slovenačka vlast gotovo u potpunosti zavisi od pomoći srpskih dobrovoljaca. Reč je o 1.695 srpskih vojnika pristiglih iz austrijskog zarobljeništva.

U to vreme, Koruška pokrajina bila je mahom naseljena Slovencima, što je bio povod da general Majster istu poželi da oslobodi austrijskog ugnjetavanja. Sa skromnim uslovima ratovanja i oslabljenim ljudstvom, odlučni general je 29. aprila 1919. godine poveo vojnike u ofanzivni napad na Celovec. Premda je prva ofanziva završena velikim porazom, čak i napredovanjem austrijskih snaga do Slovenj Graca, neustrašivi general nije odustajao od svoje vizije oslobođene Slovenije. Posle mesec dana, druga ofanziva na Celovec i Korušku je otpočela, ali ovoga puta uz pomoć vojske pristigle iz Srbije, maja meseca iste godine.

Pomoć se sastojala od tri puka redovne srpske vojske, konjica, pešadija i artiljerija. Ujedinjeni narodi novoosnovane jugoslovenske države faktorom iznenađenja pokorili su austrijsku vojsku, oslobodivši dobar deo slovenačkih prostora. Ipak, na iznenađenje svih, samo godinu dana kasnije, 10. oktobra 1920. godine, većina mnogobrojnijeg slovenačkog stanovništva Koruške odlučila je, putem referenduma, da ova pokrajina ostane u Austriji.

Naime, „Koruški plebiscit“ održan je 1920. godine, posle sporazuma u Sen Žermenu 1919. godine, kako bi se mirnim putem odlučilo o daljoj sudbini koruške pokrajine. Rezultati glasanja na referendumu pokazali su da su, ne samo Nemci, no i Slovenci, glasali za pripadnost koruške pokrajine Austriji.

Komandujući srpske vojske, tokom pohoda na Korušku, bili su iskusni srpski oficiri. Pukovnik Dobroslav Milenković komandovao je jezerskim odredom, sačinjenim od 4.200 srpskih vojnika, konjice i 23 topa. Potpukovnik Sava Tripković vodio je ljubeljski odred, dok je u koroškom odredu glavnokomandujući bio pukovnik Ljubomir Marić, sa 3.200 vojnika i 32 topa. Vojsci su priključena dva eskadrona srpske konjice, kao i baterija srpske artiljerije.

Oko 1.000 Slovenaca sa osam topova našli su se u jedinicama, dok je jedini slovenački komandant bio general Majster, predvodivši labodski odred sačinjen od 2.000 vojnika i 14 topova. Ne sme se zaboraviti da su i vojnici hrvatskog pukovnika Vladimira Uzorinca učestvovali u napadu, te odbranili Maribor u odsustvu generala Majstera.

Naslovna fotografije: Kamen u gradu Vrba u koruškoj na kome piše „Dovde je stigla srpska konjica 1919. godine i dalje nije išla

Sanja Dabić, Blic

Jedno reagovanje na “Zaboravljeni Srbi koji su ginuli za Slovence”

Komentari

Vaše mišljenje nam je važno. Ostavite komentar i uključite se u razgovor.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

VAŠA PRIČAMesto za vašu pričuPošaljite nam priču, fotografiju ili sećanje iz rasejanja.Pišite redakciji →