Život nestaje na povratničkim područjima u Hrvatskoj

Da nije poljoprivrede i podsticaja u poljoprivredi i ono malo ljudi što je ostalo ovde bi otišlo, izjavio je načelnik Donjeg Lapca, Ilija Obradović, u nedavnom intervjuu za banjalučku televiziju, govoreći o životu na povratničkim područjima u Lici. To je zasigurno situacija u Donjem Lapcu, ali i u najvećem delu ostalih povratničkih područja u Hrvatskoj.
Ono što je sigurno je i da su ostali ljudi na čelnim pozicijama u Lici toga svesni. Svesni jesu, ali zašto se onda neke stvari događaju?
Pre nekoliko dana „Podravka“ kao jedna od najvećih hrvatskih kompanija pružila je ruku saradnje poljoprivrednicima iz ovih krajeva nudeći im kooperaciju za nekoliko kultura u povrtarstvu i voćarstvu. Kooperacija se odnosi na to da se ljudima osigura seme, gnojivo, siguran otkup po unapred utvrđenim cenama, te neograničene količine za otkup. Sve je lepo zamišljeno, u Otočcu organizovan i inicijalni sastanak sa zainteresiranim poljoprivrednicima, ali među tridesetak prisutnih, ne srećemo nikog sa područja opšine Vrhovine, odnosno sa povratničkih područja.
Često se postavlja pitanja kakva je perspektiva poljoprivrednika-povratnika? Jako malo je prilika za pokretanje bilo kakve proizvodnje na ovim područjima bez značajnih ulaganja, a to je velika boljka u povratničkim sredinama, a onda kada Hrvatska gospodarska komora organizuje takav jedan sastanak baš nikoga sa povratničkih područja. Razlog jednostavan, ljudi nisu obavešteni. Nisu obavešteni opet od ljudi iz manjinske zajednice koji ih predstavljaju.
U isto vreme jako puno medijskih istupa raznih ljudi iz manjinske zajednice u Lici. Nakon godina i godina ubeđivanja, sada su gotovo svi jedinstveni u jednoj stvari, a to je da je na ovim područjima loše i da život nestaje. To je toliko očigledno da je bilo koja druga teza neodbranjiva. Ali sad idu nove teze od kojih se čovek mora dobro zamisliti. Situacija je loša da gora ne može biti, život nestaje, ljudi odlaze, posla nema, turizam se ne razvija, i kriva je isključivo država, po nekima i županija, ali u lokalnim vlastima nema baš nikakve krivice za takvu situaciju.
„Sa ovakvim proračunima, ne može se razvijati turizam“, sledeća je teza. Istina, u jednom delu, ali zašto ne reći istinu. Proračuni su mali u većini povratničkih opšina, ali visina sredstava u proračunu isključivo zavisi od sposobnosti ljudi u opšinama i gradovima da osiguraju sredstva, dovedu investitore, ali i povuku brojne projekte koji su im na raspolganju.
Ukoliko se složimo sa tezom da je za sve kriva država i da nema nikakve odgovornosti lokalnih vlasti, bez obzira o kojoj se opšini radi i ko je na vlasti, pa zašto je onda najveća borba za lokalne izbore? Zašto ne bojkotujemo lokalne izbore kad od njihovog ishoda ne zavisi ništa na lokalnom nivou? Ako je tako, dajte da bojkutujemo prve sledeće izbore, a ne da se svi maltretiramo oko nečeg što nema nikakvog značaja na naše svakodnevne živote.
Verovatno se mnogima digla kosa na glavi kad su iz pojedinih medijskih istupa čuli da neki odlaze u Nemačku ili Irsku, iz nekog pomodarstva ili ne znam čega, a ne zbog toga da bi u tuđem svetu osigurali koricu hleba koju ovde nisu mogli osigurati. Teško je naći čoveka, koji će rasprodati svoju stoku i mašine, kupljenu višegodišnjim radom, i krenuti u nepoznato u tuđi svet, a da ga gola egzistencija nije naterala.
Iz navedenog intervjua čuli smo i jako čudan odgovor na direktno pitanje „Što vam Srbija može pomoći?“, koji je glasio: „Mi očekujemo pomoć od Zagreba, a od Srbije samo da nas ugoste i da ih ugostimo“. Ako pričamo o gošćenju onda se to odnosi na rođake i prijatelje, a novinarsko pitanje se odnosilo na državu Srbiju koja sigurno neće nikog ugošćavati i častiti, već se mislilo na konkretnu ekonomsku pomoć za opstanak i ostanak na ovim prostorima.
Ali treba malo i razumeti te ljude, malo je tu i nesnalažanja, jer teško je braniti nešto kada vidiš da se sve oko tebe ruši, a ne uspevaš to zaustaviti i promeniti. Ne radi se tu više o pojedinačnim iseljavanjima, već jako masovnoj pojavi koja će promeniti kompletnu strukturu ovog kraja.
Realno, i mnogo se kasni sa reakcijama na neke stvari. Kad je gašena pilana u Vrhovinama niko nije reagovao. Kad je gašena pilana u Lapcu niko nije reagovao. Kad je gašena pilana u Bjelopolju opet reakcije ni za lek. Kad su stanovi povratnika dovedeni u pitanje, opet nema reakcije od nikog ni za lek. Naplata je za to nereagovanje počela stizati pomalo. Tek će stići i to sa dobrom kamatom.
Tekst: Miroslav Mašić (Autor je saradnik desetak medija u zemlji i regionu, iicijator i autor brojnih tekstova i tema o srpskoj zajednici u Hrvatskoj i osnivač više elektronskih medija)