Mogu li hrvatski biskupi bez NDH?
Napisao: Episkop bihaćko-petrovački Sergije
Korona jenjava, ali pandemija ustaštva još uvijek ne! Brižno čuvani virus, nastao u berlinsko-rimsko-zagrebačkoj laboratoriji zla, koji je odnio na stotine hiljada života i danas je aktivan, jer ga oživljavaju oni koji bi među prvima trebalo da ga suzbijaju.
Da se prisjetimo. Bježeći od prava, pravde i osvete, ustaše i domobrani su krajem Drugog svjetskog rata bježali u pravcu Austrije, da bi u koruškom Blajburgu bili suočeni sa odmazdom partizanskih jedinica. Istina, stradali su bez suđenja, ali isto tako se zaboravlja da su i oni sami, nekoliko godina ranije lišili života na stotine hiljada Srba, Jevreja i Roma, takođe bez suda i suđenja, a što je još važnije – bez ikakve krivice!
U Blajburgu je, prema procjenama, stradalo i oko dvije hiljade četnika, koji su, poraženi i ostavljeni od onog kome su se zakleli, doživjeli sličnu sudbu kao ustaše i domobrani. Ali, to je zlo rata, iz kojeg smo da sada svi trebali ponešto naučiti. Plašim se da nismo.
Nije problem u tome što braća rimokatolici služe mise za žrtve (bilo koje i bilo kada), već što to uporno čine iz političkih i revizionističkih pobuda, kojima je, čini se, jedini cilj oživjeti sjećanje na NDH – najveću sramotu hrvatskog naroda i najmračniju (kvazi)državnu tvorevinu u cjelokupnoj istoriji Evrope.
Njemački narod je smogao snage da se suoči sa zlom Hitlerovog Trećeg Rajha, ali hrvatski biskupi, sasvim je očigledno, još uvijek žale za Nezavisnom Državom Hrvatskom. U prilog tome, svojim izjavama, prednjači sisački biskup Vlado Košić, a većina ga, čini se, ćutke podržava.
Ako drugim hrvatskim biskupima nije poznato, bar bi nadbiskup sarajevski, kardinal Vinko Puljić, kao rođeni Banjalučanin, trebao znati šta su ti isti, kojima je služio misu, uradili u Šargovcu, Drakuliću i Motikama, 7. februara 1942.
Jasenovac, Jadovno, Garavice i Šušnjar nećemo ni pominjati, kao ni ubijene pravoslavne episkope, sveštenike i hiljade i hiljade Srba, koji su (bez krivice, suda i suđenja) stradali iz samo jednog razloga – zato što su bili Srbi.
U odnosima pravoslavnih i rimokatolika, kao preteško breme, koje stoji na putu dobrih odnosa, jeste nasljeđe prošlosti. Stoga braću rimokatolike želimo poznati i prepoznati kao one koji, zajedno sa nama, slijede Hrista Isusa, a ne one koji oplakuju zločinačku Nezavisnu Državu Hrvatsku i njene ideologe, njene koljače i monstrume!
