Darovi Srba iz Vaterla braći u Londonu

Piše: Dragan Mišković

Takođe dovršeni su radovi uređenja prostora oko Crkve i oko Sale, dodaje inž. Rajko Šavija, predsednik CŠO i u samoj Sali. Kada se organizuju litije ne mora se više misliti na to kako izbeći blato po travi i kako to ne unositi ponovo u hram. Betonske staze su čvrste svuda naokolo, i pred Salom.
Parkirališta su uređena i prilagođeni su pristupi. A u Sali Sv Đorđa stari patosi su zamenjeni izdržljivijim i jakim drvenim parketima koji mogu da traju vekovima. I napolju i unutra postignuto je to da podloge nisu klizave, niti za folklorne nastupe ili zabave, a kada napolju padaju kiša ili sneg ili kada zaledi, nema brige, ugrađeni su grejači betona tako da područje ne treba ni čistiti od snega. I sve će to uskoro moći da se proveri i dokaže.
Mnogo raznih predmeta ostalo je iz ranijeg perioda i – radi se o desetinama ikona pojedinačnih i uramljenih, osvećenih i koje su visile na zidovima crkve. Bilo je još i osvećenih drugih ikona iz Patrijaršije, sa Svete gore, te iz više manastira iz kojih je verni narod sa pokloničkih poseta donosio relikvije. Bilo je i nekoliko kandila, sveća, knjiga i slično.

Na kraju liturgije nedavno, otac Dušan Gnjatić je obavestio prisutne da su svi dobrodošli da pogledaju sve te predmete i da uzmu sebi ono što im treba. Pozdravili smo se sa braćom u Vaterlou i poželeli da im Bog donese svakog dobra, jer oni svoj imetak i ljubav ne drže sebično za sebe nego ih bratski dele sa bližnjima.
Mi smo odlučili da ponesemo kao dar jedan stari lepi crkveni zidni sat, učinilo se da bi dobro poslužio u sali uz hram u Londonu i jednu ikonu Sv. Petra Cetinjskog sveca po kojem se naziva hor crkve Svetog Save. Verujući da su darovi pravi i da će biti rado primnjeni krenuli smo u londonski Hram sa poklonjenim relikvijama. Ne samo da su bili zadovoljni i da su izraziliu zahvalnost, nego su još provejavali i ljubav i ponos.

Londonski paroh otac Duško Marković se obavezao da će zidni sat dovesti do još boljih radnih uslova a uslov da prime darovanu ikonu bio je da pristupimo crkvenom horu, što smo učinili sa radošću i u duši i u srcu.