Hiljade stranica istine o Kosovu

Knjige koje je napisalo više od 30 predstavnika Kfora i UN misija na KiM posle odlaska menjaju istinu o Kosovu i Metohiji
Piše: Zoran Vlašković (Srbi na okup)
Više od 30 predstavnika raznih vojnih i civilnih misija iz čitavog sveta na Kosovu i Metohiji posle 1999. godine, Kfora, Unmika, policije UN, finansijske policije, Oebsa i Euleksa napisalo je knjige o pravom stanju u južnoj srpskoj pokrajini! I apsolutno niko od njih, asolutno nijednu pozitivnu reč nije napisao o Kosovu koje je 2008. godine proglasilo jednostranu nezavisnost.
Oni koji su napisali knjige o Kosovu, posle boravka ovde, bili su na visokim radnim položajima i mestima na KiM i znali su daleko više pravu situaciju unutar Kosova, koje je protivzakonito proglasilo nezavisnost.
Glavni predstavnik NATO–a na KiM, komadant Kfora, italijanski general Fabio Mini (na slici desno) u knjizi posle odlaska sa Kosova “Rat posle rata“ piše:
„Nezavisnost odgovara onima koji komanduju: samom Tačiju koji vodi poslove s naftom, Bedžetu Pecoliju kome je potrebna rupa u koju će da sklanja svoj novac, Ramušu Haradinaju i Agimu Čekuu. A njih za nezavisnost nije briga“.
„To je osoba, koja kao i mnogi drugi lideri Oslobodilačke vojske Kosova, nije nikada objasnila šta se desilo s hiljadama Roma, Srba i Albanaca optuženih za saradnju s neprijateljem, u godinama posle rata“, zaključio je Mini.
Ostrvo bezakonja !
General Fabio Mini, komandant NATO snaga na Kosovu 2002. i 2003. godine, smatra da je cilj izgradnje spomenika OVK veteranima da se zamagli njihova krivična odgovornost i u ratu i u miru. General Mini smatra da uloga porodica i preživelih, koji odaju počast svojim mrtvima, predstavlja smišljen scenario koji, prema njegovim rečima, treba da skrene pažnju javnosti sa terorističkih i kriminalnih aktivnosti bivših boraca za slobodu. On je rekao ono što mnogi strani vojnici i birokrate koji žive na Kosovu misle, ali nisu mogle javno da kažu.
Univerzitetski profesor iz Rima Aleksandro di Meo mnogo puta je posle 1999. godine boravio na Kosovu ali i u kampovima Srbije gde su živeli i žive raseljeni Srbi sa KiM. On je napisao tri knjige o Kosovu, a u knjizi “Urlik sa Kosova“ piše:
On u knjizi dalje navodi: “ Evropa kao stara majka je pod dominacijom degenerika sina – Amerike. Na Kosovu se danas vidi da varvarstvo Albanaca pobeđuje kulturu Srba “.
Italijanski novinar Marija Line Veka napisala je šest knjiga o Kosovu, skoro sve prevedene u Srbiji. U knjizi “Kosmet ili kovčeg“ Veka piše : “Kosovo je rana koja i dalje krvavi u srcu Evrope. Ja jesam videla genocid na Kosovu, ali genocid nad Srbima i nealbancima. Na Kosovu nije na delu samo fizički nego i kulturni genocid nad Srbima“.
Knjiga italijanskih novinara Đuzepea Ćula i Vitoria Romana „Vukovi u magli“ dokumentuje ulogu UN, EU i SAD u stvaranju kriminalne države u srcu Balkana i postavljanju terorista i zločinaca na čelne pozicije državne uprave.“Mafija voli maglu, kao i vukovi“. Ovo su reči jednog policajca sa Kosova i predstavljaju sintezu realnosti u samoproglašenoj državi kojoj, u više od deset godina administriranja, OUN nije donela ni blagostanje, ni pravosuđe ni pravdu, već samo bedu i porast kriminalne stope. Na Kosovu se u ime „stabilnosti za Balkan“ ozakonila vladajuća klasa vezana dvostrukim nitima sa mafijom.
Novinari Đuzepe Ćula i Vitorio Romano veoma savesno i duboko istražili su “Kosovski fenomen“ i svoja zapažanja objavili u knjizi pod naslovom „Vukovi u magli“ („Kosovo: OUN talac mafija i SAD“). U njoj su iscrtani bilansi međunarodnog upravljanja na toj teritoriji: blokiranje procesa za osobe koje su počinile ratni kriminal; traljavo vođenje istrage o najvišim političkim liderima Kosova, uglavnom bivšim komandantimaa OVK; misteriozno nestajanje dokaza na putu između UN i EU; izveštaji posmatrača Oebsa koji su prijavljivali inertnost UN, a koji su ostali mrtvo slovo na papiru; odgovornost SAD-a za dešavanja na terenu….
Neodgovorna vlast u Prištini!
I knjiga italijana Roberta Manjija i Luke Čikotija, ljudi koji su radili u finansijskoj policiji (Guardia di finanza) na Kosmetu, “Kosovo zemlja na raskrsnici“, argumentovano govori o organizovanom kriminalu, pranju novca, finansiranju terorizma… o onome o čemu uglavnom svet ćuti.
“Šta ostaje da se kaže o Kosovu posle više od deset godina od NATO bombardovanja? Definitivno još mnogo, jer je verovatno da će mlada Republika Kosovo postati prava „Tortuga Ostrvo“ (Tortuga je ostrvo u Karipskom moru, postalo je važan, crni centar piraterije u 17. veku i mesto bezakonja). Zato je Kosovo danas istinsko mesto bezakonja i opasnost za susedne narode“, pišu Manji i Čikoti.
Francuski pukovnik Žak Ogar, koji je ušao prvi na KiM da pripremi dolazak Kfora, u knjizi “Evropa je umrla u Prištini“ obajvljena 2014. godine, kaže da je Kosovo najveća evropska greška i da NATO otvoreno podržava teroriste Albance, zločince.
„Stali smo na pogrešnoj strani kad smo došli na Kosovo 1999. godine “, piše Ogar.
Britanski poslanik ser Patrik Kormak u knjizi “O Kosovu“ kaže: “Ništa ne može adekvatno objasniti ili opravdati to šta se desilo sa uništenim srpskim, hrišćanskim grobljima i crkvama na Kosovu.“
NATO na pogrešnoj strani !
Italijanski policijac koji je bio na KiM i koji je radio na otkrivanju brojnim slučajevima ubistava, Antonio Evanđelista u knjizi “Ćele kula Kosovo 2000 – 2004“ kaže: “Albanci na Kosovu rade po principima mafije i zakonima ćutanja“, dok italijanski novinar Rikardo Jakona u filmu dokumentarcu, “Beskonačni rat“ razotkriva kako funkcionišu albanski klanovi, kriminal, korupcija , narko tržište….“
Od Udruženja novinara Srbije Rikardo Jakona je za ovaj film dobio godišnju novinarsku nagradu za hrabrost “Milan Pantić“.
Andrea Kapuzela, italijanski zvaničnik, koji je doskora bio šef ekonomskog odeljenja Međunarodne civilne kancelarije na Kosovu, ne veruje u postojanje parlamentarne demokratije na Kosovu, ocenjujući prištinski režim kao autoritaran, a tamošnju elitu kao „predatorsku i uglavnom neodgovornu”. On kaže da je Kosovo krhka država, koja i dalje preti stabilnosti Balkana i evropskoj bezbednosti. I on proziva Euleks da je upao u zamku korupcije i da je bojažljiv kada treba udariti na kosovske vodeće ljude.
Italijan posebno ističe ulogu Ustavnog suda Kosova, kao političkog instrumenta koji je od osnivanja u rukama kosovske političko-ekonomsko-kriminalne elite. Ona ga kontroliše i angažuje za rešavanje političkih problema, posebno kad je reč o najosetljivijim pitanjima.