Moja uloga života sa Milenom Dravić

Divno je kad čovjeka ophrvaju sjećanja na najljepše događaje iz mladosti. Posebno kad se to događa u poznim godinama. Jedno takvo sjećanje na nikad ne zaboravljene mladalačke dane zrači sa lica akademskog slikara Radomira Vergovića, koji u svom ateljeu u Užicu, prebira po fotografijama i kopiji filma „Vrata ostaju otvorena“ u kome je 1959. godine igrao glavnu ulogu u prvom filmskom ostvarenju nedavno preminule Milene Dravić, filmske diva koja je ostavila dubok trag u srpskoj, ali i kinematografiji bivše Jugoslavije, a zašto ne reći i sveta.

„ Dok sam studirao slikarstvo u Beogradu mene i grupu drugova su na korzou zaustavili neki ljudi koji su se predstavili da su iz

„Bosna filma“ iz Sarajeva. Rekli su da će da snimaju novi film i da traže mlade glumce. Pristao sam na probno snimanje da bi ubrzo stigao i poziv iz Sarajeva da i tamo snimamo probne kadrove. Tako sam dobio da igram glavnu mušku ulogu, a Milena Dravić glavnu žensku“, priča Vergović u svom ateljeu krcatom sliakma, bojama i kistovima.

Film Františeka Čapa, Čeha zavidne filmske reputacije, sniman je nekoliko mjeseci u Sarajevu, Mostaru, Beogradu, Konjicu, Trebinju, Zagrebu i na moru.

„To je za mene i Milenu bilo nešto sasvim novo čak mislim da to nismo ni ozbiljno shvatili u početku ali je ona već tada pokazala visoku odgovornost prema novom poslu i upornost da nauči od starijih glumaca“, prisjeća se Vergović scena sa snimanja.

On kaže da je Milena bila tako lijepa, neobična, dražesna, sa dječijim licem  koje se začasak pretvaralo u ozbiljnu osobu. Zračila je dobrotom, ljepotom i razumijevanjem.

„Svi mi mladi glumci prilikom snimanja filma bili smo u nju zaljubljeni. Ona je takva pojava koju je nemoguće ne zavoleti“, govori ovaj užički slikar.

Vergović ističe da je već tada imala brojne obožavaoce.

„Gde god se ona pojavi bila bi okružena dečacima i devojčicama, koji su je kao omađijani gledali i upijali svaki njen pokret i pogled. Imala je divnu publiku i na ulici“, dodaje Vergović.

Ni Radomir, devetnaestogodišnji  atletski građen Užičanin , lik Petra u filmu, nije bio neprimjećen među pripadnicima mlade generacije posebno djevojaka.

„Iz gradova gdje se prikazivao film stizala su mi pisma obožavalaca . Tada je bilo u modi sakupljanje fotosa glumaca pa su mi pisali da im pošaljem. Dok sam bio u Užicu na raspustu dolazili su mladi na kapiju ili zvali ispod prozora „Rade, Rade, izađi da te vidimo“. Jednom je cela ekskurizja đaka došla pod moj prozor da im podelim  fotografije“, uz smešak kaže Vergović.

Film sa lijepim Erom, kako od milja zovu Užičane, i prelijepom Beograđankom  doživio je prve ovacije na festivalu u Puli, a kasnije i mnogim zemljama. Vergović se, poslije toga ipak vratio svojoj prvoj ljubavi slikarstvu, a Milena je postala popularna glumica. Ali prijateljstvo između njih nikada nije prekidano.

„Često sam se s njom viđao u Beogradu, sretali smo se na ulici, išao sam joj i kući. Poslednjih godina sam joj i pisao. U vreme dok je bila bolesna češće smo komunicirali i slao sam joj moje kataloge, a mjesec dana pre nego što je napustila ovaj svet poklonio sam joj monografiju. A ona je meni uzvratila sa njenom monografijom koja je tek bila  izšla iz štampe.

Vergović je teško primio vijest o Mileninom odlasku.

„Ona je osoba koja se ne može zaboraviti, ona je večita“, ističe Vergović.

Poznato užičko ime iz svijeta slikarstva ulazi u osamdesetu a ima se čim pohvaliti u karijeri. Dosad je  priedio oko 40 samostalnih i učestvovao u 200 kolektivnih izložbi umjetničkih djela. Vjeruje da će ljepota i čovječnost sačuvati svijet.

Radoje Tasić