Po svetu rasuto 300 domova porodice Vukoje
Puna tri vijeka u svojoj kolijevci u Pađenima, u Bilećkikim Rudinama, živi porodica Vukoje. Početkom 20.vijeka, tačnije 1903.godine Jefto Dedijer zapisa da ih je bilo 19 kuća. U prvoj polovini prošlog vijeka postali su najhomogenija i jedna od najjačih porodica u bilećkom kraju. Stariji Bilećani su svoje sinove ispraćali na crkvene sabore i sijela sa iskustvenom opomenom: „Nemojte se zamjerati s Vukojima“!
I danas, poslije silnih raseljavanja i migracija, ponajviše u Banat, održali su jake porodične veze i povremenmo održavaju porodične sabore, u Bileći,Sečnju…
Ove i drugu porodičnu lozu,“zasadio“ je, poslije višegodišnjih istraživanja, Radomir (Mirkov) Vukoje iz Sečnja u knjizi „Porodica Vukoje-poreklo i rodoslov“.U veoma studioznom i stručnom rodoslovu,koji je sabirao godinama,konsultovao je ozbiljne istorijske izvore i istraživače,od Jovana Cvijića,Jefta Dedijera,Petra Šobajića ili Marka Miljanova, do Jovana Erdeljanovića, Andrije Luburića,Meše Selimovića… Sada u Hercegovini, Srbiji i rasijanju obitava blizu 300 domova ove čestite srpske hercegovačke porodice.
Među saradnicima i sakupljačima porodičnog rodoslova značajan prilog dao je magistar Vojo Vukoje iz Novog Sada,jedan od osnivača Udruženja Srba Hercegovaca i prijatelja u Srbiji 1991.godine (kada je predsjedavao osnivačkom skupštinom),kao i Kluba Sečanjaca u Novom Sadu,čiji je doživotni počasni predsjednik.Zanimljivo je da je svoje bogato duhovno zavještanje unucima sabrao u čas osam knjiga,koje obuhvataju,ne samo porodičnu lozu, nego i bogato životno i radno iskustvo, filozofiju života,poruke pouke,kao i bogatu foto- monografiju iz porodičnog albuma Vukoje, ukupno oko 2.200 stranica teksta i slike!..Njegov otac Spasoje je u Americi takođe „nešto piskarao“,gdje je proveo punih 16 godina,a u pečalbu se otisnuo -1907.godine.Sa njim, je u potpalublju istog broda, plovilo čak 10 Vukoja!
Ne čudi onda što je Radomir Vukoje u već pomenutiom rodoslovu napisao: „Danas Vojo (Spasoja Kuzmanovog) među porodičnim prvacima slovi za najsvojatljivijeg i najučinjenijeg bratstvenika.Izuzetno svestran,ostvario je zavidnu profesionalnu karijeru,bio jedan od vodećih kadrova u Naftnoj industriji Srbije i autor njene istorijske monografije,bio je profesor na fakultetu i autor više udžbenika,te velikog broja stručnih radova…“
-Nakon trilogije „Unucima na dar“,sa putokazima i orijentirima za budućnost,nastavio sam da pišem i stigao do osam objavljenih knjiga,a sve vezano za moje životno iskustvo i svoju užu i širu porodicu Vukoje tragom minulih vremena.Posebno bih izdvojio bogatu zbirku fotografija, kao riznicu sjećanja na časne pretke i njihove potomke i dokaz da su fotografije istinski svjedoci vremena.Neke sam nalazio u „djevojačkom sanduku“ majke Dostinje (Tabaković),koja je izrodila nas osmoro braće i sestara-ističe Vojo,koga krasi porodični identitet, sloga i čuvanje obraza.Dodaje da niko, osim nas i za nas, neće čuvati naše ime,jezik,vjeru, porijeklo i nadu.
Osam tomova prof.Voja Vukoja je lijek protiv zaborava,koje ovaj neumorni stvaralac ostavlja,ne samo svojim unucima –Luki,Andreju Mihailu i Vuku, nego i cjelokupnom bratstvu ove jake i homogene hercegovačke porodice..
Vojo Vukoje ,kao dopisivač i priložnik porodičnog rodoslova i ljubitelj i stvaralac knjige, koji u svojoj kućnoj biblioteci čuva preko 400 naslova,podsjeća na najljepšu pohvalu knjizi iz jednog egipatkog natpisa iz vremena Prvog carstva: „Knjiga je vrednija od svih spomenika,od svih grobnica, urešenih i oslikanih stubova,jer ona sama gradi spomenii- u srcu onoga koji je čita..“
Tekst: Milivoje Beštić (Slobodna Hercegovina)
