Spomen-ploča reformatoru ćirilice

U Klubu „Tesla“, Savski trg 9, u Beogradu biće predstavljena spomen-ploča posvećena Savi Mrkalju koja će biti postavljena u Sjeničaku na Kordunu u Hrvatskoj, rodnom mestu ovog reformatora Srpskog jezika i ćirilice, a povodom 235. godišnjice rođenja.
Autor Spomen – ploče je akademski vajar Ljubiša Mančić, a rađena je u Umetničkoj livnici „Kuzma“ u Smederevu.
Godina 2018. biće obeležena kao „Godina Save Mrkalja“ raznim manifestacijama, izložbom u Trebinju i Vindzoru (Kanada), Tribinom u Trsteniku, naučnim skupom u Beogradu, SKC „Ćirilica“ 4. oktobra 2018. godine,otrkivanjem sppomen-ploče u Sjeničaku, na Kordunu za hramu Svete Petke za hramovnu slavu 27. oktobra 2018. godine.
Izložbe su do sada organizovane u Čikagu i Okvilu-Kanada. U okviru prezentacije srpske kulture u Parizu u junu je održana prezentacija o životu i delu Save Mrkalja.
Planirano je i formiranje Muzeja Save Mrkalja u njegovom rodnom mestu Sjeničaku na Kordunu. Plan je da se otkupi autentična kordunaška kuća-brvnara i u porti seoskog hrama postavi i uredi kao muzej sa stalnom muzejskom postvkom o Savi Mrkalju. Na taj način bi se sačuvala autentična kordunaško-sjeničarska kuća-brvnara ali i sećanje na ovog sprskog velikana.
Sava Mrkalj bio je filolog, prvi reformator srpske ćirilice i jezika, filozof, đakon i pesnik i jedan od najprosvećenijih Srba s početka 19. veka. Rođen je 1783. godine u Sjeničaku na Kordunu (Vojna krajina). U svom delu „Salo debeloga jera libo azbukoprotres“ objavljenom u Pešti 1810. godine zalagao za reformu tadašnjeg zastarelog i nerazumljivog pravopisa i tražio primenu fonetskog pisma baziranog na narodnom jeziku i pravila „piši kako govoriš“.
Tadašnju staroslovensku i crkvenoslovensku ćirilicu, koja je imala više od 40 slova, sveo je na 29, od kojih su 24 u današnjoj srpskoj azbuci. Ovim idejama uticao je na Vuka Karadžića koji je u Pismenici 1814. godine upotrebio Mrkaljevu azbuku. Prvu pismenost Sava Mrkalj je stekao u Sjeničaku na Kordunu, bogosloviju je završio u Plaškom, Arhigimnaziju u Zagrebu, studije filozofije i matematike u Pešti. U srpskom manastiru Gomirje zamonašio se kao jeromonah Julijan. Umro je u Beču 1833. godine.