Ustaške pesme na Cetinju
Još juče su „Crnogorski nacionalisti“ raznih nacija i vjera, objedinjeni mržnjom prema Srbima, najavili da će zaštititi Cetinje od molebana i molitvenog hoda pravoslavnih vjernika, te da „Srbi neće šetati Cetinjem“.
Poruka – „Na Cetinje nema šetnje“, koju su juče papagajski ponavljali kako skaredni likovi sa Fejsbuka tako i, da sramota bude veća, visoki državni službenici, odnosila se samo na – molitvenu šetnju. Ne i na otužnu, poražavajuću šetnju novocrnogoraca, koji su sa svih strana došli da odbrane Cetinje od litije, ujedno promovišući fašizam.
Tako je grad pod Lovćenom dočekao da se u njemu zapeva – „mi smo braća ispod kapelice, đe ne rađa majka izdajice“, „oj četnici i ta vaša brada, brijaće je Lovćenska brigada“, „sad imamo nove izdajice, što ih narod nazva posrbice“.
U ovoj provali bestijalne srbomržnje posebno zabrinjava činjenica da ljudi, okupljeni danas na Cetinju, inspiraciju za vlastite postupke pronalaze u ustaškoj ideologiji i folkloru. Naime, raspevani „branitelji Cetinja“ sa svih krajeva „Montenegra“ otpevušili su i sljedeće stihove: „Crnorogrci kršni momci, mi smo braća svi, nećete u Cetinje dok smo živi mi“.
Stihovi sami po sebi bude iskrenu „sućut“ prema onima koji su ih spevali i otpevali, ali i duboku ozlojeđenost i uznemirenost kod svakog zdravomislećeg građanina Crne Gore. Jer, reč je o prepevu pjesme Tompsona, omiljenog muzičara ustaša u Hrvatskoj, a po svemu sudeći i šire – u Montenegru.
„Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi Nećete u Čavoglave dok smo živi mi“, poručio je Srbima Tompson. A danas nešto slično i Tompsonova duhovna deca, „dečki“ koji sebe nazivaju Crnogorcima, đetiđima… Naravno, klicalo se i fašističkom saradniku, izdajniku Krstu Zrnovom Popoviću.
